Tufik Softić

Gdje su nestale milionski vrijedne mašine?

Bivši sindikalni lideri više beranskih fabrika koje su uništene u procesu tranzicije traže da državno tužilaštvo ispita način na koji su mašine iz ovih fabrika, navodno neispravne, izvezene iz Crne Gore, da bi u zemljama gdje su prodate nastavile da rade u punom kapacitetu. Oni smatraju da se radi o organizovanom kriminalu i da u svemu ima posla za Specijalno državno tužilaštvo.

„Izvoz ovih mašina nije mogla da izvede jedna osoba. To je moralo biti organizovano i u tom lancu su morali da se nalaze vlasnici privatizovanih kompanija, zatim neka resorna ministarstva koja su dala dozvolu  i procjenitelji koji su navodno utvrdili da su mašine neupotrebljive“ – kazao je jedan od bivših sindikalaca Portalu RTCG.

On postavlja pitanje kako su, na primjer, iznesene papir mašine iz fabrike papira u Beranama koje su bile veličine lokomotive.

„Posebno pitanje je kako su tolike mašine izvezene neopaženo i neprimjetno, daleko od očiju javnosti, a danas uspješno rade u inostranstvu. Evo pogleajte neke rijetke sačuvane fotografije papira mašina iz beranske fabrike papira. Liči li vam to na čačkalicu? Zamislite koliko šlepera je bilo potrebno da se to sve utovari i iznese preko granice. Kako to nikom nije zaparalo oči“ – pita ovaj bivši radnik. Oni vjeruju da je u svim tim slučajevima iskorišten istovjetan i dobro smišljen mehanizam prevare.

„Nepoznatom kupcu iz Turske prodate su obije vrijedne papir mašine. Postojala je i treća, i ne znamo šta je sa njom bilo. Razmontirane su do posljednjeg šrafa i izvučene iz fabričkih hala, gdje su stajale skoro šest deceniija decenija. Mi sumnjamo i vjerujemo, čak smo ubijeđeni, da je mehanizaam bio takav u svim slučajevima. Zatim su prijavljene kao staro gvožđe, neko je to aminovao, a onda su na taj način izvezene bez problema iz naše države uz minimalne dažbine“ – pričaju radnici.

Prema njihovim riječima mašine su potom ponovo sklopljeno tamo gdje su skupo prodate, tamo sastavljane šraf po šraf,  i nastavile uspješno da rade, a država je bila ta koja je dozvolila da se sve te mašine iznesu iz  Crne Gore. Portal RTCG je ranije pisao o tome kako na čitavom sjeveru države, obnavljanje fabričke, odnosno industrijske i robne proizvodnje, čak i da za tako nešto postoji politička volja i da ima investicija, nije mogućea, jer ni jedna fabrika nije sačuvana.

„Za razliku od susjednih država, gdje su fabrike odlazile u stečaj ali su sačuvane, i sada se obnavlja proizvodnja, kod nas su sve privatizovane i opljačkane“ – kažu bivši sindikalni lideri. Oni smatraju da je to „gotova i nepopravljiva stvar“, ali da bi zbog pravde bilo zanimljivo tim tragom vidjeti i istražiti ko je sve u tome učestvovao. U Beranama su takvu sudbinu doživjele sve fabrike, mađu njima i nekadašnja fabrika za protektiranje guma koja je  privatizovana 2003. godine. Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. 

„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Od trafostanice u krugu fabrike, koja je bila naše vlasništvo, svojevremeno postavljene i projektovane za još nekoliko pogona, ostala je samo cigla. Iz hale nije odnešena jedino presa teška pet tona. Vjerovatno nijesu mogli da joj priđu i da je podignu, inače bi i ona završila u starom gvožđu. Nestali su svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma“ – prisjećaju se danas neki od radnika. Nije bez značaja činjenica da se  sve to dešavalo u trenutku dok je postojala sudska zabrana otuđivanja imovine, zbog postupka koji su radnici poveli i dobili, potražujući na ime plata oko 220 hiljada eura.

„Sve institucije su znale da se to radi i niko nije ništa preduzeo da spriječi pljačkanje. Nosilo se i danju i noću. Očigledno da je taj koji je to radio imao debelu zaštitu“ – podsjećaju nekadašnji radnici.

„Euroturist GMBH“, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte-adria slovenačkog berzanskog mešetara Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija „Gumiga“ za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.I bivši radnici nakadašnje fabrike za preradu kože „Polimka“ podnijeli su više krivičnih prijava tragajući za mašinama i opremom i preispitujući privatizaciju. 

U trenutku kada je fabrika prodata za simboličnih hiljadu eura, samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u halama, kako radnici tvrde, bile su vrijedne dva miliona, dok je u magacinu bilo milion eura robe na zalihama. Nekadašnji radnici tvrde da znaju gdje su mašine otišle, i traže da se preispita postupak njihove prodaje. U izvještaju o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama, koji je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) objavila  još prije više godina, objašnjeno je da su fabrika papira Beranka i ciglana Rudeš, dovedene namjerno do propasti, te da je uz pomoć državnih institucija ljudima koji su ih privatizovali dozvoljeno da se obogate na štetu nekada vodećih preduzeća u ovom gradu. U tom dokumentu je isticano da novim vlasnicima obnavljanje proizvodnje od samog početka nije bilo u planu, te da su djelove imovine prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.

„Na taj način novim vlasnicima se ne samo vratio ukupni iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit što je kompanije dovelo do poptunog uništenja“ – navedeno je u izvještaju MANS-a koji je odavno objavljen.Nekadašnji sindikalni lideri podsjećaju da je samo u Beranama bilo zaposleno deset hiljada radnika u industriji, koliko otprilike, ako ne i više, i u Bijelom Polju. Rožaje koje je imalo jaku industriju i veliki broj radnika, danas je grad socijale. Čak su malene varoši imale fabrička postrojenja, kao što je bio „Titeks“ u Mirini i Gusinju.

„To nisu bile privatizacije već obične prodaje fabrika trgovcima koji nisu imali veze sa proizvodnjom. Kao rezultat, odnosno posljedicu takve politike danas imamo armiju nezaposlenih i sirotinje koja od prvog do prvog u mjesecu čeka poštara ili socijalu ispred banaka", kažu bivši radnici. 

Bivši sindikalni lideri smatraju da je zrelo vrijeme da se ovaj problem aktuelizuje, jer je iništenje privrede na sjeveru kroz proces tranzicije dovelo do sadašnje situacije da je to najsiromašnjiji region u zemlji iz kojeg se samo odlazi, odnosno nezaustavljive migracije.