B.B. [ N1 ]

ZA više od pola miliona

Ajnštajnova ljubavna pisma prodata na aukciji

Albert Ajnštajn nije bio samo naučni genije, njega su tokom čitavog života fascinirale i žene. Sada je njegova ljubavna pisma, između ostalog i prvoj supruzi Milevi Marić, prodala aukcijska kuća "Kristis".

Originalna ljubavna pisma Alberta Ajnštajna, uključujući i pozivnicu na vjenčanje s Milevom Marić, na aukciji londonske kuće Kristis prodata su u srijedu 11. decembra 2024. za nešto više od pola miliona eura.

Za života je Ajnštajn (1879-1955) bio neka vrsta pop zvijezde među naučnicima, nakon što je tokom 1905. kada je imao samo 26 godina, objavio nekoliko epohalnih radova. Jedan od njih – Specijalna teorija relativnosti – donio mu je svjetsku slavu. Već 1921. Ajnštajn je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Ali, odakle mu snaga i inspiracija da sve to postigne?

Njegov moto je mogao da glasi „nauka, ljubav, kafa“, smatra Jirgen Ren, profesor za geoantropologiju na Institutu Maks Plank u Jeni i istoričar nauke. Ren je jedan od izdavača zbirke pisama između Ajnštajna i njegove prve žene Mileve Marić koja su oni razmjenjivali od 1897. do 1903. nazvane „U nedjelju te ljubim usmeno“ (2005).

Pisma su dio „Zbornika radova Alberta Ajnštajna“ koji je 1987. u SAD objavila Prinstonska univerzitetska štampa, na čijem priređivanju je radio i Ren, piše Dojče vele.

„Pisma su tada tek bila otkrivena. Moj zadatak je bio da ih pročitam, komentarišem i smjestim u istorijski kontekst. To je bio senzacionalan materijal, jer nije sadržavao samo izjave ljubavi, već i naučni materijal iz Ajnštajnove najkreativnije faze, o kojoj je razmjenjivao mišljenja sa svojom tadašnjom djevojkom, a budućom ženom.“

Mileva Marić – nauka i ljubav

Pisma ne svjedoče samo o emotivnom životu mladog Ajnštajna, već i o nastanku njegovih naučnih teorija.

Ajnštajn i mlada Srpkinja Mileva Marić (1875-1948) upoznali su se 1896. na švajcarskom Tehničkom univerzitetu u Cirihu. Njemu je bilo 17, a njoj 20 godina. On je naknadno maturirao u Švajcarskoj, jer je u Minhenu napustio gimnaziju. Ona je došla da studira iz Vojvodine koja je tada bila u sastavu Habzburške monarhije. U Zagrebu je pohađala Mušku gimnaziju, pa je upisala fiziku u Cirihu kao jedina žena na svojoj godini i kao prva Srpkinja uopšte.

Vjerovatno se Ajnštajnu dopalo to što je Mileva bila jedinstvena. Tih godina je gutao Šopenhauera, zastupao je antiburžoaske stavove. Između njih se rodila posebna ljubav: „Uz nju je Ajnštajn mogao da poveže ljubavni i naučni život. Oni su bukvalno mogli da pričaju o svemu“, kaže Ren.

Očigledno je Mileva matematički bila ravnopravna s Ajnštajnom, zašto bi, inače, stručna javnost sve do danas vodila raspravu o njenom udjelu u razrađivanju teorije relativnosti.

Šest godina koliko traje prepiska su ključne za Alberta i Milevu. Bili su mladi i zaljubljeni.

„Dragi Jazavčiću (nadimak od milja) baš si mi mila, draga moja curo… kako je lijepo bilo prošli put, kada sam tvoj mali lik smio da stisnem uz sebe, kako priroda zapovjeda, budi najnježnije poljubljena, dušo draga!“

Ovo je Ajnštajn napisao 1901. Mileva je te godine ostala u drugom stanju i januara 1902. radila je u Novom Sadu vanbračno dijete, djevojčicu. Vjenčanje je uslijedilo 1903. i još dva sina.

Elza – ljubav pa brak sa bliskom rođakom

Albert je još 1912. započeo vanbračnu vezu s glumicom Elzom Lovental, svojom bliskom rođakom i sa očeve i sa majčine strane. Njoj je 1913. pisao da je Mileva „neprijateljsko stvorenje bez humora“. U drugom pismu je napisao: „Svoju ženu tretiram kao radnicu koju ne mogu da otpustim. Imam svoju spavaću sobu i izbjegavam da budem sam sa njom.“

A svojoj supruzi Milevi je 1914. napisao: „Odričeš se svakog ličnog odnosa samnom. Ne možeš da očekuješ od mene nikakvu nježnost, niti ćeš da me optužuješ za bilo šta.“

Mileva se vratila u Cirih sa sinovima, a Albert je ostao da živi sa Elzom u Berlinu. Februara 1919, kada je prošlo zakonskih pet godina razdvojenog života, Mileva i Albert su se razveli. Ajnštajn se u okviru brakorazvodne parnice složio da će, ako dobije Nobelovu nagradu, novac dati Milevi. Nobelovac je postao dvije godine kasnije – i ispunio svoje obećanje.

Nekoliko mjeseci poslije razvoda oženio se Elzom. Kod njih je letjelo perje. Ona je kritikovala njegovu tjelesnu higijenu i poklonila mu je četku za kosu. On joj je potom napisao: „Ako sam ti previše odbojan, onda potraži momka koji je ugodniji ženskim ukusima. Ja ostajem takav kakav sam.“

Već poslije četiri godine braka sa Elzom, Albert je započeo ozbiljnu aferu s jednom mladom ženom, bliskom rođakom svog prijatelja.

Zbog dolaska Hitlera na vlast u Njemačkoj početkom 1933. i progona Jevreja, najprije iz javnog života, Albert i Elza Ajnštajn – oboje Jevreji – napustili su svoju domovinu i preselili se na kraju u Sjedinjene Države. Ubrzo potom Elza se teško razboljela i umrla 1936. Ajnštajn se više nije ženio.

Ipak, gdje god bi se pojavio bio je okružen ženama. Na svojim putovanjima zbog predavanja imao je brojne afere. Ajnštajnov biograf Armin Herman je zapisao: „Najveće opterećenje za brak bile su Ajnštajnove afere. On je osjećao da ga snažno privlači sve žensko.“

Mari – prva ljubav

Ispostaviće se da je i njegova prva ljubav Mari Vinteler bila mnogo više od flerta. Pisma koja su dugo bila čuvana u Istorijskom muzeju Berna, objavljena su tek 2018. Ona tog „genija vijeka“ pokazuju kao romantičnog muškarca sklonog patetici.

Ajnštajn je u kući u kojoj je bio smješten godinu dana da bi nadoknadio maturu zatekao domaćinovu ćerku. Njoj je napisao sljedeće redove: „Kakva beskonačna sreća je osjećaj: mi smo jedna duša. Ljubav nas čini velikim i bogatim i ni Bog nam je ne može uzeti“. Ili: „Kada sam pročitao tvoje pismo, kao da sam gledao da mi kopaju grob, razoreno je ono malčice sreće što mi je ostalo, ostaje neutješan život po dužnosti.“

Ta ljubav je trajala koliko i boravak u kući i vrlo brzo poslije toga naklonost se okrenula Milevi.