B.Bu. [ Klix.ba ]

NOVO ISTRAŽIVANJE

Zašto ljudi vole da šire teorije zavjere?

U životu smo čuli poprilično lude teorije zavjere. Od ekstremnih teorija o obliku planeta Zemlje do onih „prigodnih“ o širenju koronavirusa, ne možemo ostati ravnodušni, čak i kada uopšte ne vjerujemo u njih. Ako imaš društvene mreže i internet, znaš i sam da je nemoguće izbjeći teorije zavjere i dezinformacije. Iako bi mogli pretpostaviti da ljudi šire teorije zato što u njih vjeruju, rezultati novog istraživanja su pokazali da to ne mora biti tačno.

Želja za remećenjem uspostavljenog političkog sistema snažan je motiv za dijeljenje teorija zavjere, pokazuje novo istraživanje. To čak ne zavisi od toga vjeruje li ta osoba u teorije ili ne. Istraživači ovu glad za sabotažom nazivaju „potrebom za haosom“.

Iako svi do određene mjere razmišljamo o zavjerama, neka od tih uvjerenja mogu postati opasna. Sve veće širenje i moć dezinformacija na internetu, od kojih su neke potaknute interesima, stvorilo je snažnu motivaciju za istraživanje psihologije koja stoji iza razmišljanja o zavjerama, piše Science Alert.

Proširujući prethodno istraživanje, politologinja Sveučilišta Carleton Christina Farhart i kolege ispitali su 3336 pojedinaca u SAD-u, ravnomjerno podijeljenih na svakoj strani političkog spektra. Postavljali su pitanja kako bi ispitali je li vjerovatnije da će ispitanici dijeliti teorije zavjere zato što im vjeruju, da uzbune druge ili zbog potrebe za haosom.

Kao i u prošlim istraživanjima, Farhar i tim su otkrili da je vjera u zavjeru najjači faktor koji određuje je li osoba voljna širiti teoriju putem društvenih medija. Često ta uvjerenja proizlaze iz legitimnih i nezadovoljenih briga s kojima se ljudi bore u svakodnevnom životu.

Iznenađujuće, novi podaci ne podržavaju hipotezu da teoretičari zavjere „oglašavaju uzbunu“ kako bi ojačali podršku protiv navodnog protivnika. To bi značilo da su sudionici zavjere motivisani da podrže kulturnu grupu s kojom se najviše identifikiju.

Umjesto toga, potreba za haosom bila je jači pokazatelj od toga vjeruju li širitelji zavjere u dotičnu teoriju ili ne. Ovo sugeriše dublju složenost od „navijanja za vlastiti tim“.

„Dok neki pojedinci dijele isključivo kako bi osporavali političke suparnike, drugi to čine kako bi izazvali cijeli politički sistem“, rekli su istraživači Ericu W. Dolanu za Psypost.

Budući da je istraživanje opservacijsko i temeljeno na odgovorima koje su sami prijavili, tim ne može pripisati motivaciju direktno činu dijeljenja. No uzeli su u obzir mnoštvo čimbenika koji bi mogli uticati na rezultate, uključujući koliko su ispitanici politički nastrojeni, njihovu sklonost povjerenju te njihovu dob, pol, prihode i etničku pripadnost.

Oni koji tragaju za haosom češće će reći da se u potpunosti slažu s izjavama poput:

„Ne možemo riješiti probleme u našim socijalnim ustanovama, moramo ih srušiti i krenuti ispočetka.“

„Previše je dosadno ako se ništa ne događa“

Oni koji vjeruju u teorije zavjere vjerovatnije će ih dijeliti ako takođe  dijele ovu potrebu za haosom. Ali ni ta motivacija ne zahtijeva nužno da ljudi vjeruju u ono što dijele. Umjesto toga, čini se da tragači za haosom žele učestvovati u širenju dezinformacija, bilo kao napad na ustanovu koja im ne odgovara, ili samo da bi ublažili dosadu, kao što je naznačeno snažnim slaganjem s izjavom:

„Trebam haos oko sebe, previše je dosadno ako se ništa ne događa.“
To je u skladu s prethodnim studijama koje sugerišu da će ljudi koji se osjećaju finansijski ili socijalno nesigurno vjerovatnije vjerovati u zavjere. To bi takođe objasnilo zašto postoji porast razmišljanja o zavjerama tokom razdoblja krize, dok se ljudi suočavaju s finansijskim poteškoćama i zdravstvenim nesigurnostima.

Prethodno istraživanje takođe  je potvrdilo da zavaravanje nekog drugog može pružiti trenutni osjećaj kontrole koji zavjerenicima može nedostajati drugdje u životu.

S obzirom na sve veći stres s kojim se svi suočavamo u svakodnevnom životu na previše područja, novi rezultati vjerovatno ne bi trebali biti iznenađenje. Građani SAD-a suočeni su s rastućim troškovima života, pogoršanjem zdravlja, povećanom finansijskom nesigurnošću i lošijim obrazovnim rezultatima, više prirodnih katastrofa i porastom stope smrtnosti.

„Naša otkrića… [pružaju] čvrste dokaze koji sugerišu da su pojedinci voljni dijeliti teorije zavjere na društvenim mrežama ne samo kako bi ojačali postojeća uvjerenja, već i kako bi mobilizovali druge protiv cijelog političkog sistema“, zaključuju Farhar i kolege u svom radu.