Б.Бу. [ Nacionalna geografija ]

SAVJETI STRUČNjAKA

Kako postupati sa zmijama

Šta bi trebalo da radite ukoliko budete imali susret sa nekom zmijom?

Prije svega, ono što bi trebalo da naglasimo je da zmije ubijaju pacove koji su mnogo veća opasnost za širenje zaraza od samih zmija. Dakle zmije ne bi trebalo da ubijate ni u kom slučaju, čak i ako se susretnete sa otrovnicom. Ali bitno je da se naglasi da kod nas postoje samo dve vrste zmija otrovnica, a to su šarka i poskok. Ostale zmije nisu otrovne.

Šarka
Šarka ima trouglastu glavu i mali vrat koji je nešto uži od tijela tako da je možete veoma lako prepoznati. Što se samih šara tiče one su u obliku rombova i mogu da budu raznih boja. Jedna od najčešćih šarki je crna i ona je potpuno tamna i tu morate da budete obazrivi jer se šara vidi samo pod određenim uglom. Crna šarka voli vlažna mjesta blizu potoka, rijeka i bara. Njen otrov nije prejak i uglavnom ne može da ubije odraslog čovjeka, ali izaziva nepovratno oštećenje tkiva. U slučaju ujeda treba potražiti ljekarsku pomoć.
Poskok
Poskok ili kamenjarka ima mali rog na nosu, pa je vrlo lako možete prepoznati. Ukoliko ne primijetite rog, pogledajte leđa i tamo ćete primijetiti cik cak linije ili rombove. Ova zmija ima običaj da se penje na drveće, a samo ime je dobila zbog mita da ova zmija voli da skače na svoje žrtve. Poskok obično nema namjeru da ujede, ali ako se to dogodi hitno tražite pomoć ljekara. Otrov poskoka je veoma jak, tačnije ova zmija je najotrovnija u Evropi i zbog toga budite pažljivi oko kamenjara... Ukoliko vas poskok ugrize u roku od dva sata može da dođe i do smrti.
U slučaju ujeda
Ako vas zmija ujede, pogledajte mjesto oko ujeda, ukoliko nema promjena u okolini mjesta ugriza, a osoba se osjeća dobro, možete slobodno da zaključite da je u pitanju bila neotrovnica.

Ako se oko mjesta ugriza pojavi oteklina, uz krvarenja i bolove što se brzo širi dalje, a imate i opšte simptome trovanja u smislu uznemirenosti, vrtoglavice, mučnine i povraćanja, a u najtežim slučajevima i razvoja šoka, onda se zna da je riječ o zmiji otrovnici.
Prva pomoć
Evo nekoliko koraka koje bi trebalo da pratite ukoliko vas ujede zmija.

- imobilisati ud ako je on ugrižen da bi se onemogućilo njegovo pokretanje i time onemogućila i veća cirkulacija krvi

- iznad ujeda napraviti podvez tako da se uspori protok krvi i time spriječi širenje otrova kroz tijelo. Podvez vršiti širokom tkaninom i ne treba previše stegnuti. Sa vremena na vrijeme treba malo popuštati povez da se ne izazovu druge komplikacije usljed zaustavljanja krvotoka. Ima i preporuka da se uopšte ne pravi podvez. Ako je ujed blizu ili uz sam krvni sud, onda je bolje izvršiti podvezivanje. Ako je ujed u mišićno tkivo, onda je bolje ne podvezivati, jer velika koncentracija otrova nepovratno uništava to tkivo te je od podvezivanja veća šteta nego korist.

- osoba koju je ugrizla zmija treba da miruje, kako bi se smanjio broj otkucaja srca i time usporila krvotok. Ipak, ako je osoba sama i nema drugu pomoć, može i sama krenuti po pomoć, naročito nakon ujeda šarke, jer je njen otrov blaži i sporije djeluje.

- otrovanoj osobi treba davati da pije što više tečnosti, ali nikako alkohol ili ljekove (naročito ne aspirine jer oni ubrzavaju krvotok).

- ne treba rezati ranu, jer se tako ona još više zagadi, a otrov inače razređuje krv tako da može doći do obilnog krvarenja.

- ne treba isisavati otrov iz rane jer ako otrov dođe u dodir sa nekom ranicom na koži ili u usnoj duplji, ili sa kvarnim zubom onoga ko pruža pomoć, i on će se otrovati.

- ne treba paliti ranu jer to nema efekta. Eventualno, ako je riječ o udu, može se uroniti u vruću vodu (onoliko vruću koliko otrovani može da izdrži), jer toplota uništava zmijski otrov.

Ponašanje u blizini zmija
Zmije se ne treba plašiti. Običan oprez je dovoljan. Zmija nije nasilna životinja i sama bježi od opasnosti. Napada samo ako je direktno ugrožena.

Prilikom kretanja kroz oblast u kojoj ima zmija treba se držati nekih sitnih pravila:

- dok hodate pravite buku. Najbolje je da nosite štap kojim ćete da lupkate ispred sebe ili šuškašte po opalom lišću ili žbunju. Možete i da trupćete stopalima. Zmije će vas tako čuti kada nailazite i skloniće se same. Glasno pričanje nema efekta jer zmije „čuju“ tako što tijelom primaju vibracije preko tla.

- nemojte trčati ili brzo hodati, jer ako se tako budete kretali, zmije neće moći da vam se na vrijeme sklone sa puta i onda će se osjetiti ugroženo i uješće vas.

- gledajte kuda stajete, da bi na vrijeme primijetili zmiju, ali ako poštujte prvo i drugo pravilo,zmije će vas izdaleka čuti i skloniti se. Izuzetak je ako neku iznenadite na spavanju, jer se tada osjećaju ugroženo i spremne su da se odbrane.

- ako se krećete u grupi, onda gledajte da gazite onuda kuda su prošli oni ispred vas.

- vodite računa na mjestima gdje je moguće da bude zmija. To je obično stjenovit ili šumovit predio, blizu vode. Ujutru i uveče zmije izađu na kamenje jer im je tu toplije, a kada je vruće preko dana, zavuku se u pukotine ili druga mjesta koja su u sjenci, a na kojima nije hladno.

- kada susretnete zmiju, stanite i umirite se. Nemojte da se plašište ili paničite. Sačekajte da ona ode. Pripremite štap ispred sebe tako da ako krene prema vama, možete da je odgurnete (ne i da je tučete). Ako je i ona mirna, baci manji kamen blizu nje, ili lupkaj štapom ispred nje, da je otjeraš. Nemojte zmiju udarati štapom ili gađati kamenom.

- ne ubijajte zmije. Zmije su korisne i ne treba ih uništavati, naročito ne ako je jedini razlog strah. Strah nije razlog da bilo koga povrijediš ili ubiješ.

- svaku zmiju izbjegavajte kao otrovnicu jer ima neotrovnih vrsta koje veoma liče na otrovne.