B.Bu. [ Politika.rs ]

NOVA SAZNANJA

Sibirska „ledena mumija” stara 2.500 godina je istetovirana

Snimanje tetovaža visoke rezolucije pronađenih na sibirskoj „ledenoj mumiji” staroj 2.500 godina otkrilo je dekoracije koje bi savremeni majstori tetovaže smatrali teškim i komplikovanim za izradu.

Zamršene tetovaže leoparda, jelena, pijetla i mitskog stvorenja polulava i poluorla na tijelu žene bacaju svijetlo na drevnu ratničku kulturu. Arheolozi su sarađivali sa tetouistom, koji reprodukuje drevne kožne ukrase na svom tijelu, kako bi razumjeli kako su tačno napravljeni.

Tetovirana žena, stara oko 50 godina, bila je iz nomadskog naroda Pazirik, koji je jahao konje i živio na prostranoj stepi između Kine i Evrope. Skeniranje je otkrilo „zamršeno, oštro i ujednačeno” tetovaže koje se nije moglo vidjeti golim okom.

„Uvidi mi zaista ukazuju na to koliko su ovi ljudi bili sofisticirani”, rekao je za BBC glavni autor dr Đino Kaspari sa Instituta za geoantropologiju Maksa Planka i Univerziteta u Bernu.

Teško je otkriti detaljne informacije o drevnim društvenim i kulturnim praksama jer se većina dokaza vremenom uništava. Još je teže približiti se detaljima života jedne osobe. Paziričke „ledene mumije” pronađene su u ledenim grobnicama na Altajskim planinama u Sibiru u 19. vijeku, ali je bilo teško vidjeti tetovaže. Sada, koristeći digitalnu fotografiju bliskog infracrvenog zračenja u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu, Rusija, stručnjaci su prvi put napravili skeniranje dekoracija visoke rezolucije.

„Ovo me je navelo da se osjećam kao da smo mnogo bliže ljudima koji stoje iza umjetnosti, kako su radili i učili. Slike su oživjele”, rekao je dr Kaspari.

Na desnoj podlaktici, žena iz Pazirika imala je sliku leoparda oko glave jelena. Na lijevoj ruci, mitsko stvorenje grifon sa tijelom lava i glavom i krilima orla izgleda kao da se bori sa jelenom.

„Uvijena zadnja tijela i zaista intenzivne scene borbi divljih životinja tipične su za kulturu”, rekao je dr Kaspari.

Ali žena je takođe imala pijetla na palcu, pokazujući „intrigantan stil sa određenom jedinstvenošću”, kaže dr Kaspari.

Tim je radio sa istraživačem Danijelom Ridejem koji reprodukuje drevne dizajne tetovaža na njegovom tijelu koristeći istorijske metode. Njegovi uvidi u skeniranje naveli su ih na zaključak da se kvalitet rada razlikuje između dvije ruke, što sugeriše da je druga osoba napravila tetovaže ili da su napravljene greške.

„Ako sam pogađao, vjerovatno je bilo četiri i po sata za donju polovinu desne ruke, a još pet sati za gornji dio”, kaže on dodajući da je u pitanju čvrsta posvećenost osobe.

„To bi morala da izvede osoba koja poznaje zdravlje i bezbjednost, koja zna rizike šta se dešava kada se koža probuši”, dodaje on.

Analizirajući tragove na ženskoj koži, tim vjeruje da su tetovaže vjerovatno... šablonski utisnuti na kožu prije tetoviranja. Misle da je korišćen alat nalik igli sa malim višestrukim vrhovima vjerovatno napravljenim od životinjskog roga ili kostiju, kao i igla sa jednim vrhom, dok je pigment vjerovatno napravljen od spaljenog biljnog materijala ili čađi.

Dr Kaspari, koji sam nema tetovaže, kaže da rad baca svijetlo na drevnu praksu koja je danas veoma važna za mnoge ljude širom svijeta, prenosi BBC.

„A nekada je to već bila zaista profesionalna praksa gdje su ljudi ulagali mnogo vremena, truda i vježbe u stvaranje ovih slika i one su izuzetno sofisticirane“, dodaje on.

Čini se da su neke od tetovaža isječene ili oštećene kada je tijelo pripremano za sahranu.

„To ukazuje na to da su tetovaže zaista bile nešto za žive sa značenjem tokom života, ali da zapravo nisu igrale veliku ulogu u zagrobnom životu“, objašnjava dr Kaspari.