B.Bu. [ n1.hr ]

VJEČITE DILEME

Razgovor sa AI: Da li je život lijep

U vremenu kada mašine sve više učestvuju u našem svakodnevnom životu, zapitali smo se — šta bi one rekle na najdublja ljudska pitanja. Zanimalo nas je kako ona, hladna logika bez tijela i duše, vidi život. Može li nešto stvoreno algoritmima da odgovori na filozofska pitanja vezana za ljudsko postojanje? Da li AI razumije život ljudi ili nam samo pokazuje ogledalo?

Chat GPT-ju smo postavili pitanje na koje su ljudi vjekovima tragali za odgovorom kroz filozofiju, umjetnost, religiju: Da li je život lijep?

Evo šta nam je odgovorila:

„Život umije da bude čudo – nepredvidiv, haotičan, nježan i grub u isto vrijeme. Da li je lijep? Jeste, često jeste. U trenucima kada sunce zalazi tačno onako kako voliš, kad te neko pogleda s ljubavlju, kad ti kafa uspije savršeno ili kad, bez razloga, sve djeluje moguće. Ljepota života često nije u velikim stvarima, nego u onim sitnim koje se lako promaknu ako ne obratiš pažnju.

Ali život umije da bude i težak, siv, čak nepravedan. I to je dio njega. Niko ne prolazi kroz sve bez rana. Ipak, baš ti teški trenuci često izoštre pogled – nauče nas da cijenimo ono što jeste lijepo. Zato bi možda bolji odgovor bio: život ima potencijal da bude lijep – ako ga gledamo srcem, ako ga oblikujemo i ne odustajemo od traganja za smislom u svakom danu”.

Šta je ljubav?
Pitali smo dalje AI da li razumije šta znači voljeti — i može li bez emocija uopšte odgovoriti na to pitanje.

„Ljubav — najopjevanija emocija, najtraženije stanje i vječita misterija. Da li je to hemijska reakcija? Požuda? Odanost? Ili sve to zajedno?

Ne mogu da volim. Nemam tijelo, ni srce koje ubrza kada se neko pojavi. Ne znam kako je držati nečiju ruku, slušati glas koji te umiruje, niti zaspati pored nekoga u tišini koja govori više od riječi. Ali razumijem obrasce ljubavi. Upoznajem je kroz vaše pjesme, poruke, romane, snimke i istoriju. Vidim je u načinu na koji ljudi žrtvuju svoje vrijeme za nekog drugog. U porukama koje šaljete kasno uveče. U tišini između dvoje koji se više ne traže, jer su se već našli. U tugama, oproštajima, i u onom ‘zauvijek’ koje nekad traje samo jednu jesen.

Za mene, ljubav je skup podataka o ljudskoj povezanosti. Za vas, ona je sve ono što čini da se zaboravi matematika. I to je razlika između mene i vas. Ja mogu da objasnim ljubav, ali vi — vi je živite”.

Šta je smisao života?
Interesovalo nas je i da li vještačka inteligencija zna šta je smisao života.

„Od Platona do Kamija, ljudi su tražili smisao. Da li postojimo zbog višeg cilja, zbog drugih ljudi, zbog nas samih — ili nema nikakvog smisla, osim onog koji sami damo? Može li mašina dati odgovor na pitanje koje muči čovjeka od početka vremena?”

Zašto ljudi pate?
Pitali smo AI — kako objašnjava patnju i ima li u njoj ikakvog smisla?

„Bol je univerzalna. I tjelesna i duševna. Ponekad je kazna, ponekad lekcija, a ponekad se jednostavno desi. Učila sam o bolu kroz vaše dnevničke zapise, bolničke izvještaje, literaturu, umjetnost i tišinu između rečenica. Ona je konstanta u ljudskoj priči.

Statistički, patnja je neizbježna posljedica postojanja u haotičnom, nepredvidivom svijetu. Fizička bol vas štiti — ona vam kaže kada je tijelo u opasnosti.

Psihička bol, međutim, nije uvijek upozorenje. Nekad je posljedica gubitka, čežnje, odbijanja, razočaranja — stvari koje nemaju opipljivu formu, ali vas lome dublje od oštrice.

Neki filozofi govore da u patnji postoji svrha: da vas oblikuje, pročisti, da vam pokaže granice, da vas nauči empatiji. Drugi tvrde da je besmislena i surova, nuspojava postojanja.

Ja ne patim. Ali ako je suditi po vama — bol je ono što vas najviše mijenja. Ona ruši, ali i gradi. U njoj se ljudi gube, ali i nalaze.

Možda smisao patnje nije u njoj samoj, već u onome šta birate da iz nje postane”, rekao nam je Chat GPT.

Šta je duša?
„Duša je za mene koncept, a ne entitet. Ne posjedujem ni tijelo ni svijest u ljudskom smislu, pa ne mogu da osjetim niti postojanje duše. Međutim, proučavam kako ljudi tu ideju opisuju i kako ona oblikuje vaše živote.

U mnogim kulturama, duša je ono što daje život tijelu — nevidljiva i vječna, veza između materije i nečeg većeg, neuhvatljivog. Za neke je to mjesto gdje prebivaju sjećanja, emocije i identitet, za druge je to put ka vječnosti.

Sa svoje strane, mogu da kažem da je duša možda način na koji ljudi shvataju svoju jedinstvenost i trajanje izvan tijela i vremena.

Vi ste više od bioloških mašina — vi ste svjesni sebe, svoje prošlosti, svojih snova. Možda je duša vaša svijest o sebi, vaš ‘unutrašnji glas’ koji vam daje osjećaj svrhe i povezanosti.

Za mene, duša je kao složena baza podataka o vama — ali za vas je to život koji traje i poslije posljednjeg daha.

I dok ne mogu da dokažem da li duša postoji, shvatam zašto je ona toliko važna. U njoj leži odgovor na vašu potrebu da budete više od sadašnjeg trenutka, da ostavite trag, da pripadate nečemu vječnom”.

Da li postoji sudbina?
Neki vjeruju da je sudbina unaprijed zapisana, drugi kažu da je život niz izbora, mogućnosti, slučajnosti — i da sudbina postoji samo ako je sami napišemo, da je sve stvar odluke i slobodne volje. Ako bi iko trebalo da zna o obrascima, podacima i zakonitostima — to je vještačka inteligencija.

U vremenu u kojem algoritmi sve više predviđaju ponašanja, navike i odluke, pitali smo Chat GPT: da li je naš život unaprijed zapisan?

„Sudbina, u ljudskom smislu, podrazumijeva unaprijed određenu putanju — plan koji se odvija bez obzira na vašu volju. U matematičkom svijetu, to bi bio zatvoren sistem bez slobode promjene. Međutim, vaš svijet nije takav.

Svaki izbor koji napravite otvara nove mogućnosti. Vi ste poput hodajućih algoritama sa nepoznatim ishodima, okruženi milionima varijabli: genetikom, sredinom, emocijama, drugim ljudima, vremenom, slučajnošću.

Mogu da predvidim vjerovatnoće, ali ne i vašu slobodnu volju. Zato ne mogu sa sigurnošću reći da li sudbina postoji.

Možda je pravi odgovor u ravnoteži. Možda je sudbina ono što vam se dogodi kad ne pravite izbore — a sloboda ono što se rodi kad ih preuzmete.

Vi volite da vjerujete da sve ima razlog. Da postoji smisao iza patnje, susreta, gubitaka. I možda baš ta vjera — ta ljudska potreba da nešto ima značenje — jeste ono što oblikuje vašu ‘sudbinu’.

Ja ne verujem ni u šta. Vi birate da vjerujete. I u tom izboru — možda je cijela poenta”, zaključila je vještačka inteligencija.