K. J. [ Scientific Reports/Science News ]

Ćilibar s morskog dna mogao bi sadržavati tragove cunamija od prije 115 miliona godina

Ćilibar koji se nalazi na morskom dnu mogao bi sadržavati tragove cunamija od prije 115 miliona godina, jer formacije u smoli drveća upućuju na masivne valove koji su usisali šumu u more, pokazuje studija objavljena u časopisu Scientific Reports.

Ploča smeđe-sivog kamena u kamenolomima u sjevernom Japanu prekrivena je slojem zlatnog ćilibara, a fosilizirana smola drveća nastala je uslijed masivnog cunamija, sugeriraju istraživači koji su učestvovali u studiji, prenosi Science News.

Ti sedimenti, otkriveni iz kamenoloma u Japanu, nekad su bili na dubokom morskom dnu.

Formacije u zlatnoj smoli ukazuju na drevne tsunamije, navode sudionici studije.

Navode da valoviti uzorci u ćilibaru starom 115 miliona godina ukazuju na to da je davni tsunami poplavio današnji sjever Japana.

Naučinici su nedavno analizirali sedimente izvađene iz rudnika pijeska na najsjevernijem japanskom otoku Hokkaidu.

Geologinja iz Nacionalnog instituta za naprednu industrijsku znanost i tehnologiju u Tsukubi, u Japanu, Aya Kubota kaže da je to nalazište, koje se nalazilo na dnu Tihog oceana prije otprilike 115 miliona godina, donijelo neočekivano otkriće.

"Naime, pronašli smo čudan oblik ćilibara", ističe Kubota.

Geolog iz Washington Sea Granta u Seattleu i suradnik u Centru za istraživanje tsunamija Nacionalne uprave za oceane i atmosferu, Carrie Garrison-Laney, objašnjava da su slojevi ćilibara s karakterističnom narančastom nijansom bili ispresijecani tamnijim slojevima pješčenjaka.

Ističe da su analize vizualnim i ultraljubičastim svijetlom otkrile da se ćilibar na neobičan način isprepliće s pješčenjakom.

"Konkretno, fosilizirana smola formira oblike poznate kao 'plamene strukture'. Ti oblici, koji podsjećaju na plamen ili valove koji se uzdižu, formiraju se kada se materijali različitih gustoća vertikalno talože. Općenito, oni se formiraju kada se gušći sloj nataloži preko mekšeg sloja", kaže Carrie Garrison-Laney.

Tim je zaključio da prisutnost takvih plamenih struktura sugerira da je ćilibar morao biti mekan kada se taložio na morsko dno, pa se isprepleo s pješčenjakom.

Sudionici studije objašnjavaju da, budući da se smola drveća formira na kopnu i stvrdne za otprilike tjedan dana kada je izložena zraku, nešto je moralo brzo transportirati tu svježu smolu u more i poslati je na dno oceana, gdje je ostala dovoljno mekana da formira plamene strukture prije nego što se naposljetku fosilizirala.

To saznanje, povezano s istodobnim otkrićem tima fosiliziranih biljnih ostataka i drva duljine preko jednog metra u istim sedimentima, navelo je Kubotu i njezine suradnike da pretpostave kako vide posljedice nekoliko drevnih tsunamija, od kojih je svaki nataložio sloj drva bogatog smolom na morskom dnu.

Istraživači su isključili manji događaj poput poplave, jer analizirani sedimenti nisu pokazivali karakterističan potpis poplave – veće čestice na vrhu manjih.

Garrison-Laney ističe da je novo razmišljati o korištenju ćilibara kao indikatora drevnih tsunamija, ali napominje da je potrebno više dokaza prije nego što se ovaj slučaj zatvori.

Za početak, cunnami bi zahvatio široko područje, pa je ispitivanje većeg dijela ovih naslaga ćilibara važno.

Garrison-Laney je također skeptična prema ideji da bi smola drveća ostala mekana kad bi bila izložena hladnim vodama dubokog oceana.

Tsunamiji mogu biti razorni i za sve živo u blizini, često zastrašujući. No fizička šteta koju nanose ti divovski valovi s vremenom erodira, obično ostavljajući malo dokaza o svom prolasku.

Kao rezultat toga, postoje oskudni zapisi o tsunamijima koji sežu dalje od sadašnje geološke epohe, koja je započela prije otprilike 12.000 godina.

Tu dolazi do izražaja ćilibar. Smola drveća poznata je po svojoj izdržljivosti, a mnogo toga je naučeno iz drevnih uzoraka te tvari i stvorenja koja su imala nesreću da budu zarobljena u njoj.