[ A.M./RTS/BBC ]

KLIMATSKE PROMJENE

Borba za zaštitu divova Pacifika: I grbavim kitovima postaje pretoplo

Priča o jednom grbavom kitu koji se vratio u Sališko more, na sjeveru Pacifika, nakon višedecenijskog odsustva, pokazuje da je ova vrsta kitova u ozbiljnoj opasnosti. Do kraja ovog vijeka, globalno zagrijavanje dovešće do toga da mnoga mjesta koja ove životinje koriste za razmnožavanje budu izvan njihove temperaturne tolerancije.

Do početka 20. vijeka, grbavi kitovi su praktično nestali iz Sališkog mora, graničnog dijela Tihog okeana koji se nalazi na zapadnoj strani granice SAD-a i Kanade.

Lov na kitove za potrebe raznih industrija doveo je do naglog pada globalne populacije grbavih kitova, a sjeverni Pacifik nije bio izuzetak: manje od 1.000 jedinki ove vrste ostalo je 1986. godine, što je 15 puta manje nego sto godina ranije.

Kitovima iz Sališkog mora sreća se osmjehnula 1997. godine kada se jedan grbavi kit pojavio u vodama Britanske Kolumbije. Poznata kao Velika Mama, ova snalažljiva ženka postala je prvi grbavi kit koji se počeo redovno vraćati u region nakon više od devet decenija.

Povratak Velike Mame nije bio izolovan slučaj. Zahvaljujući globalnim naporima – uključujući međunarodnu zabranu komercijalnog lova na kitove, kao i nacionalne regulative poput Zakona o očuvanju ugroženih vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama – populacije grbavih kitova doživjele su snažan globalni oporavak. Međunarodna unija za očuvanje prirode čak je pomjerila ovu vrstu u status „najmanje zabrinutosti“, za razliku od nekih drugih velikih kitova i većine malih priobalnih i slatkovodnih kitova koji su i dalje na popisu ugroženih vrsta.

Međutim, postavlja se pitanje da li grbavi kitovi mogu ostati na tom nivou.

Danas su grbavi kitovi ponovo uobičajeni ljetnji posjetioci Sališkog mora. Vremešna, 80-godišnja Velika Mama, od 2003. godine imala je sedmoro mladunčadi kojima je prenijela generacijsko znanje o sigurnim migracionim obrascima i važne informacije o tome gdje se može naći hrana.

Nik Kutinjo, koji radi za kompaniju za posmatranje kitova „Prince of Whales“, tvrdi da svake godine uoči preko 400 različitih jedinki grbavog kita. Međutim, nova prijetnja nadvila se nad ovom pričom o preporodu: klimatske promjene.

Kako globalne temperature rastu, obrasci razmnožavanja i hranjenja kitova će biti poremećeni – što ostavlja naučnike da se bore sa razumijevanjem posljedica.

Razmnožavanje u sve toplijem okeanu

Grbavi kitovi imaju jednu od najdužih migracionih ruta među sisarima na cijeloj planeti, protežući se preko 4.830 kilometara, od Aljaske do njihovih legla na Havajima.

Ove životinje, uključujući Veliku Mamu, rađaju mlade u vodi temperature između 21 i 28 stepeni Celzijusa, što je idealno za mladunce koji nemaju dovoljno sala kao odrasli kitovi.

Međutim, kako se temperaturni obrasci na planeti mijenjaju, naučnici upozoravaju da bi kitovi mogli biti primorani da promijene kurs. Do kraja ovog vijeka, sve veće emisije gasova staklene bašte dovešće do toga da nekoliko mjesta za razmnožavanje na obje hemisfere bude izvan temperaturne tolerancije grbavih kitova, prema studiji Univerziteta na Havajima iz 2022. godine u saradnji sa Fondacijom za pacifičke kitove.

„Bila sam užasnuta kada sam vidjela kako su mjesta za razmnožavanje postajala crvena u našoj simulaciji", kaže doktorandkinja Hana fon Hamerštajn, koja je radila na istraživanju.

Hamerštajnova i njen tim zaključili su da bi, prema uravnoteženom hipotetičkom scenariju, koji uzima u obzir i stopu klimatskih promjena i napore da se globalno zagrijavanje smanji, oko 37 posto područja za razmnožavanje grbavih kitova širom svijeta imalo temperature iznad gornje granice od 28 stepeni do kraja vijeka.

Ako emisije fosilnih goriva ne budu pod kontrolom, stručnjaci predviđaju da će te brojke porasti na 67 posto mjesta za razmnožavanje grbavih kitova.

Temperaturna situacija se dodatno pogoršala od studije objavljene 2022. godine, naglasila je Hamerštajnova. „Sa trenutnom regulativom emisija, srednji scenario bio bi odličan. Ne piše nam se dobro.“

Ipak, ima nade. Razlika od 30 procenata između najgoreg i najboljeg scenarija nudi podsticaj za zaštitu prirode, kreatore politike i istraživače da ublaže emisije gasova staklene bašte, poručuje Hamerštajnova.

Autori studije takođe preporučuju uspostavljanje zaštićenih područja kako bi se uzela u obzir i druga područja koja bi kitovi mogli koristiti u budućnosti za razmnožavanje.

Dok se manje morske vrste mogu fizički prilagoditi promjeni temperature i ostati u okviru teritorija koje trenutno nastanjuju, veliki dugovječni sisari poput grbavih kitova vjerovatno neće moći da se prilagode dovoljno brzo.

Mnogi morski sisari će vjerovatno reagovati pomjeranjem ka polovima, odnosno ka hladnijim predjelima.

Neke grupe grbavih kitova mogle bi pronaći nova mjesta za razmnožavanje dalje na sjeveru, pod uslovom da ta područja imaju odgovarajuće morske karakteristike i zaštitu od predatora, objašnjava Hamerštajnova.

Zaštićena područja za pojedine populacije grbavih kitova, dodaje naučnica, moraju se prilagoditi pojedinačnim slučajevima.

Ne postoji alternativno stanište za grbave kitove koji migriraju na Havaje koje bi bilo pogodno i za zimovanje. Ovaj veliki dio populacije kitova suočiće se sa neoptimalnim uslovima i, posledično, smanjenim brojem, tvrdi Hamerštajnova.

Domino efekat klimatskih promjena

Klimatske promjene utiču na promjene obrazaca hranjenja i migracije grbavih kitova. Njihov primarni izvor hrane, kril (male rakolike životinjice, plankton, tačnije zooplankton iz reda Euphausiacea), smanjio se za 80 posto od 1970-ih zbog opadanja količine morskog leda, koji je ključan za njihov opstanak.

Ova nestašica primorava kitove i ljude da se takmiče za sve manje resursa, povećavajući rizik od uplitanja kitova u ribarske mreže i sudara sa brodovima.

Pored toga, grbavi kitovi koji žive u neoptimalnim uslovima podložniji su bolestima, pokazuju znake neuhranjenosti i infestacije parazitima.

Promjene u obrascima migracije kitova Studija sprovedena u Zalivu Kejp Kod, uz obale američke države Masačusets, otkrila je da grbavi kitovi zauzimaju to područje dvije sedmice kasnije nego prije 20 godina, iako ova promjena nije direktno povezana s porastom temperature.

Međutim, klimatske promjene vjerovatno indirektno utiču na kitove mijenjajući kretanje, stanište i brojnost njihovog plijena, kao i uslove životne sredine duž migracionih ruta.

Dan proljećne termalne tranzicije, koji utiče i na kitove i na njihov lanac ishrane, pomjera se zbog klimatskih promjena.

U drugoj studiji u kanadskom Zalivu Svetog Lorensa, istraživači su otkrili da kitovi dolaze ranije, što je direktno povezano s porastom temperature.

Ove klimatske promjene u vremenu migracije mogu poremetiti sposobnost kitova da pronađu hranu i razmnožavaju se, dovodeći njihovo zdravlje u opasnost.

Grbavi kitovi su ključni za morske ekosisteme, jer je njihov izmet bogat hranljivim materijama koje podržavaju lanac ishrane.

Kako se migracioni obrasci mijenjaju, čak i mala odstupanja mogu imati velike posljedice po zdravlje okeana i rute kitova, koje bi do kraja vijeka mogle postati potpuno neprepoznatljive.