IPAK JE MOGUĆE

I Rudolf Dizel vozio na ulje!

Duže korišćenje jestivog ulja, kao pogonskog goriva, vašem “dizelašu” može prouzrokovati brojne probleme, smatra profesor Mašinskog fakulteta Radoje Vujadinović. On dodaje koršićenje zejtina kao goriva bilo moguće modifikacijom motora ili prilagođavanjem biljnog ulja.

Komentarišući eksperiment Portala RTCG, koji je pokazao da se GOLF TDI može voziti i na jestivo ulje, Vujadinović kaže da je ta ideja nije novost, već je stara više od 115 godina.

“Na sajmu tehnike u Parizu 1900. godine, Rudolf Dizel je demonstrirao rad svog motora koji je kao pogonsko gorivo koristio ulje od kikirikija. Iako je demonstracija bila uspješna koncept ulja kao pogonskog goriva nije zaživio jer se čovječanstvo uskoro upoznalo sa prednostima nafte kao energenta”, rekao je Vujadinović Portalu RTCG.

On navodi da su energetska kriza sredinom 70-tih godina prošlog vijeka i ekološki problemi koji nastaju kao posljedica upotrebe nafte kao energenta su ponovo aktuelizovali temu primjene biljnih ulja kao alternativnog pogonskog goriva za vozila.

“U tu svrhu su rađena brojna istraživanja primjene ulja dobijenih iz različitih biljnih kultura - ulje od suncokreta i uljane repice u Evropi, ulje od soje u Sjedinjenim Američkim Državama, ulje od palme u Jugoistočnoj Aziji (Maleziji i Indoneziji), kao i ulje od kokosa na Filipinima”, kazao je Vujadinović.

Ljudi koji su duže vrijeme koristili jestivo ulje kao glavno gorivo za svoje vozilo, rekli su nam da to nije ostavilo nikakve štetne posljedice po njihov motor. Da li je to moguće?

Kao neko ko se bavi naučno-istraživačkim radom imam povjerenja u ozbiljno planirane i realizovane eksperimente, koji podrazumijevaju unaprijed određenu metodologiju, adekvatan objekat istraživanja i mjernu opremu, zatim prostor gdje se realizuje istraživanje i na kraju kao najvažnije stručna lica koja obavljaju istraživanje. Sa druge strane imamo bezbroj pojedinačnih eksperimenata koje realizuju ljudi vođeni entuzijazmom, što svakako zaslužuje simpatije i poštovanje, ali zbog nedostatka prethodno opisane istraživačke infrastrukture sve rezultate ovako realizovanih istraživanja treba uzeti sa rezervom. Lično ne raspolažem podacima o ozbiljnom istraživanju koje je kao rezultat dalo zaključak da je samostalna upotreba jestivog biljnog ulja kao glavnog pogonskog goriva protekla bez ikakvih štetnih posljedica. Sa druge strane postoje brojna istraživanja koja su ukazala na probleme u radu motora pri dužoj upotrebi jestivog ulja kao pogonskog goriva.

Da li se jestivo ulje može primjenjivati kao stalno gorivo?

Suština nemogućnosti primjene jestivog ulja kao idealnog pogonskog goriva za dizel motore leži u njegovim svojstvima. Kao posljedica hemijske strukture biljna ulja imaju veći kinematski viskozitet u odnosu na konvencionalno dizel gorivo, veću temperaturu paljenja kao posljedicu njihove male isparljivosti i što je takođe veoma važno od 10-20% manju toplotnu moć. Prethodno nabrojana svojstva biljnih ulja otežavaju njihovu primjenu kao pogonskog goriva posebno pri nižim temperaturama okoline.

Prema tome u zavisnosti od klimatskih uslova i čistoće biljnih ulja njihovo korišćenje za pogon konvencionalnih dizel motora stvara brojne probleme. Do ovih zaključaka je došao još 1984. poznati svjetski naučnik u ovoj oblasti Harvud. Ubrizgavanje i raspršivanje goriva je otežano zbog visoke kinematske viskoznosti, dok je sagorijevanje biljnog ulja nepotpuno zbog lošeg miješanja sa vazduhom. Pomenuti faktori izazivaju stvaranje naslaga na zidovima prostora za sagorijevanje, posebno izraženo na brizgačima, „lijepljenje“ klipnih prstenova, kao i razblaživanje i degradaciju ulja za podmazivanje motora. Velika viskoznost i mala isparljivost biljnog ulja su razlog kasnijeg paljenja i lošeg startovanja motora. Polomerizacijom biljnih ulja na brizgaču se stvara talog u vidu filma koji zadržava gorivo i dodatno remeti proces sagorijevanja. Takođe neminovano se smanjuje servisni interval u kome je neophodno mijenjati filtere na pogonskom agregatu. Zbog svega prethodno navedenog dizel motori za nesmetanu primjenu jestivih bilnih ulja moraju biti manje ili više biti modifikovani u zavisnosti od vrste biljnog ulja i uslova njegovog korišćenja.

Na koji način je moguće riješiti te probleme?

Generalno posmatrano problemi primjene biljnog ulja kao pogonskog goriva motora sa unutrašnjim sagorijevanjem mogu biti riješeni na dva načina, i to: modifikacijom motora ili prilagođavanjem biljnog ulja postojećim motorima. Oba načina su moguća samo se treba sagledati ekonomska opravdanost oba zahvata u pojedinačnom slučaju. Kada se kaže modifikacija biljnog ulja tu se podrazumijeva promjena pojedinih svojstava ulja-smanjenje viskoznosti, snižavanje temperature paljenja, povećanje termičke i oksidacione stabilnosti, što su osnovni problemi za nesmetanu primjenu biljnog ulja kao pogonskog goriva za dizel motore. Kada je u pitanju modifikacija motora osnovno je omogućiti predgrijavanje biljnog ulja kojim se snižava viskoznost i omogućava bolje raspršavanje i miješanje sa vazduhom. U svakom slučaju ne preporučujem samostalnu i pojedinačnu modifikaciju vozila, već modifikaciju u specijalizovanim servisima koje to rade uz nadzor proizvođača vozila.

Koja je razlika u hemijskom sastavu između biodizela i jestivog ulja, i u smislu korišćenja kao mogućih goriva?

Biodizel je pogonsko gorivo za dizel motore sa unutrašnjim sagorijevanjem koje je odavno u upotrebi i čiji je kvalitet predmet posebnog standarda EN 14214. Jestivo ulje je sirovina iz koje se prilično jednostavnim hemijskim putem dobija biodizel i glicerol u prisustvu katalizatora. Biodizel je dakle standardizovano veoma kvalitetno i ekološko gorivo koje se ipak preporučuje za nesmetanu upotrebu u svim motorima samo u vidu smješe sa konvencionalnim dizel gorivom u malom procentu od svega 5 do 20% biodizela u smješi, a u prilogu koji komentarišemo je prikazana primjena jestivog biljnog ulja kao samostalnog pogonskog goriva.

Ono o čemu nije bilo riječi jeste i karakterističan miris izduvnih gasova koji prati sagorijevanje jestivog ulja u motoru, što je svakako nepoželjno za određenu materiju koja pretenduje da se kategorizuje kao pogonsko gorivo.

Posebna tema je upotreba nekorišćenog jestivog ulja u motorima u vrijeme kada su borba protiv siromaštva i gladi globalni problemi čovječanstva, kada se vodi računa o obradivim površinama, zbog čega i proizvodnja biodizela iz uljarica ima brojne protivnike.

Ovu dilemu često rješava i tržište, jer kada je cijena jestivog ulja veća od cijene dizel goriva niko ne razmišlja na ovu temu. U suprotnom kad je situacija kao sada obrnuta, uobičajeno je da se kreće sa eksperimentima ove vrste.

Da li jestivo ulje moguče koristiti kao gorivo i u običnim dizel motorima ili to mogu da istrpe samo TDI modeli?

Prehranjivani motori sa unutrašnjim sagorijevanjem tj. motori opremljeni sa turbo kompresorom imaju osobinu da motor napune većom količinom vazduha pod većim pritiskom u odnosu na prirodno usisne dizel motore, tako da djelimično rješavaju probleme koje su vezani za nepoželjna svojstva jestivog ulja. Sa druge strane ostaju problemi stvaranja naslaga na brizgačima i prostoru za sagorijevanje, dok su određena istraživanja pokazala manje štetnu primjenu jestivog ulja za pogon starijih motora kod kojih nema elektronski kontrolisanog direktnog ubrizgavanja goriva u prostor za sagorijevanje. Ovi motori sa komorom koja omogućava indirektno ubrizgavanje goriva su se pokazali pogodnijim za primjenu jestivog ulja jer ova koncepcija motora podrazumijeva rad sa većim molekulima goriva i ima više vremena za proces sagorijevanja. Ovo svakako ne treba doživjeti kao moju preporuku za upotrebu jestivog biljnog ulja u bilo kojoj vrsti motora već samo poredim dvije koncepcije motora. 

Borislav Višnjić