B.Bu. [ Klix.ba ]

Da li AI modeli forsiraju nerealne standarde ženske ljepote

Digitalni, besprekorni ženski modeli koje je stvorila vještačka inteligencija su sve učestaliji, što je mnogima povod za analizu i kritiku. AI modeli mogu da imaju uticaj na to kako žene vide sebe i kako ih drugi vide. Oni mogu da ponude nove mogućnosti za izražavanje i istraživanje ženske ljepote, ali i da stvore brojne izazove i probleme.

„Zar nisu moderni standardi ljepote na društvenim mrežama već dovoljno nerealni? Uzmite u obzir sve filtere za sređivanje, koji su ranije bili kritikovani zbog promovisanja plastične hirurgije na primjer i neograničene mogućnosti podešavanja fizionomije, koje sada postoje na društvenim mrežama, koje mijenjaju lica i tijela ljudi. Sada se moramo boriti i sa kompletno vještački proizvedenom ljepotom”, kaže Olivija Peter, novinarka koja je specijalizovana za teme međuljudskih odnosa, modu, pop kulturu i nasilja nad ženama.

Ona je nedavno u članku za britanski Independent pisala o ženama koje je stvorila vještačka inteligencija, a čija su lica i tijela toliko savršena da nikako ne mogu da budu stvarne, ali koje ipak uspijevaju da poljuljaju samopouzdanje brojnih žena.

Modeli koje je stvorila AI
AI modeli su vještački inteligentni sistemi koji mogu da generišu ili manipulišu slikama, zvukovima, tekstovima i drugim vrstama podataka. Neki od ovih modela se koriste za kreiranje ili poboljšanje izgleda slike ženskih lica i tijela, kao što su FaceApp, DeepFaceLab, StyleGAN i drugi.

Ovi modeli mogu da promijene izgled, starost, rasu, pol, frizuru, šminku, odjeću i druge karakteristike osobe na slici. Oni, takođe, mogu da stvore potpuno nove slike ljudi koji ne postoje u stvarnosti.

Peter je skrenula pažnju da savršena onlajn žena nije stvarna, iako brojni efekti utiču na to da djeluje kao da jeste.

Ona se prvo osvrnula na Aitanu Lopez, influencerku sa više od 215.000 pratilaca na Instagramu, koju je generisala vještačka inteligencija. Fit Aitana, kako je zovu, objavljuje lajfstajl sadržaje, poput svojih fotografija u Viktorijas sikrit odjevnim kombinacijama.

Njenim kreatorima u španskoj kompaniji The Clueless, prvobitna namjera je bila povećanje potencijala zarade i smanjenje nekog oblika gubljenja vremena koje se događa sa stvarnim influenserima.

„Učinili smo to kako bismo mogli bolje da zarađujemo ​​i ne zavisimo do drugih ljudi koji imaju ego, koji imaju manije ili koji samo žele da zarade mnogo novca pozirajući”, izjavio je osnivač agencije Ruben Kruz, istakavši da Lopez već sad firmi donosi više od 10.000 dolara mjesečno.

Aitana, međutim, nije prva AI influenserka koja je stupila na scenu. Među istaknutijim je i Lil Mikela, malo manje nalik ženi, koja je nastala 2016. godine i danas ima 2.7 miliona pratilaca na Instagramu, gdje objavljuje oglase i muziku.

Postoji i Šudu Gram, digitalni model bazirana na Barbie lutki Princeze Afrike.

Najnoviji stereotipni proizvod je AI pjevačica Ana Indijana, čiji je prvi singl Betrayed by This Town bio ismijavan na internetu. Indijana, takođe, podsjeća na pravu osobu, sa svim načelima ljepote u trendu: pune usne, čista koža, proporcionalne i oštrije crte lica. Upravo zato je novinarka Peter izrazila svoju zabrinutost, navodeći da sve od navedenog ne donosi ništa dobro ženama:

„Nakon tolikih godina pokušaja da se odviknemo od društvenih uslovljavanja, onih koja promovišu jedinstvenu vrstu ljepote i kritikuju one koji se ne slažu, evo nas, moramo da gledamo kako se sve iznova internacionalizuje i stavlja u kalupe besprekornog izgleda žene koja nikako ne može da bude stvarna. Pa ipak, stvaraju sliku kojoj bi svi trebalo da težimo tako što ih slijedimo ili kupujemo proizvode koje promovišu”, istakla je novinarka za Independent.

Realne opasnosti nerealnih likova
Većina slika koje se koriste za obučavanje modela su bijele, mlade i vitke žene, što stvara stereotip o idealnoj ženi. Ovo može da diskriminiše ili marginalizuje žene drugih rasa, boja kože, starosti, težine, oblika tijela.

AI modeli mogu da forsiraju nerealne standarde ženske ljepote koji je teško ili nemoguće postići u stvarnosti. Modeli mogu da izbrišu ili sakriju bore, fleke, ožiljke, akne i druge nesavršenosti na licu i tijelu. Mogu da povećaju ili smanje grudi, zadnjicu, usne, oči i druge djelove tijela. Sve ovo stvara lažnu sliku o tome kako žene treba da izgledaju i da izazove nezadovoljstvo, frustraciju, depresiju i poremećaje u ishrani kod onih koji ne mogu da dostignu te standarde.

Modeli koje je stvorila vještačka inteligencija mogu da naruše privatnost i identitet žena koje se nalaze na slikama. Mogu, na primjer, da prebace lice jedne žene na tijelo druge, što se naziva deepfake. Ovo može da se koristi za ucjenu, osvetu, zlostavljanje, lažne vijesti i druge zloupotrebe.

Generativna umjetnost stvaranja slika žena koje ne postoje može se koristiti za lažiranje identiteta, prevare, manipulacije i druge prevare.