S. Vulić [ headlliner.rs ]

Jedna obrada pjesme Sex Pistolsa posebno nervira Džona Lajdona: Sve su promašili…

Kad je riječ o obradama pjesama, tanka je linija između toga da klasiku pretvoriš u novo umjetničko djelo i da zvučiš kao loš svadbarski bend koji kasapi hitove – barem ako pitate uvijek direktnog Džona Lajdona.

Prema njegovom mišljenju, većina obrada pjesama Sex Pistols spada u ovu drugu kategoriju.

Na prvi pogled, obrade i punk ne idu zajedno. Punk manifest, koji je Lajdon pomogao da se oblikuje još sedamdesetih, bio je zasnovan na odbacivanju svega starog – naročito romantične slike šezdesetih i “svijetle prošlosti rokenrola”. Zbog toga bi za svaki pravi punk bend, a posebno za Sex Pistols, bilo gotovo nezamislivo da svjesno obrađuje već poznate rokenrol klasike.

Ipak, Pistols su tokom svog kratkog, ali eksplozivnog postojanja svirali nekoliko obrada, između ostalog pjesme The Stooges i Čaka Berija i, da im se prizna, uspijevali su da u njih unesu punk energiju i bunt koji su im svojstveni. Ista stvar, međutim, nije važila kada su kasniji izvođači počeli da obrađuju klasike Pistolsa.

S obzirom na to koliko je Sex Pistols imao kulturološki uticaj i koliko Lajdon voli da bude otvoren i beskompromisan, nije iznenađenje što većinu tih obrada doživljava kao uvredu. Iako se nikada nije javno osvrtao na verzije koje su snimili Frank Sidebottom ili Kraljevski filharmonijski orkestar, Lajdon je više puta oštro kritikovao obradu “Anarchy in the UK” koju su uradili Motley Crue.

Kada su američki hard rok titani početkom devedesetih tražili dozvolu da snime svoju verziju pjesme, Lajdon u početku nije imao ništa protiv. Naprotiv, 1992. godine, godinu dana nakon što je obrada objavljena, izjavio je:

"Pomislio sam da je to urnebesno. Zvao me njihov menadžment, tražili su tekst, ja sam im ga dao. Rekao sam sebi – ‘Super, biće to zabavno! Lijepo, to je novac u banci".

Ali s godinama se njegov stav potpuno promienio. U jednom intervjuu za NME mnogo kasnije, Lajdon je sasuo paljbu na verziju Motley Crue:

"Ubacili su pogrešne riječi, jer nijesu znali cijeli tekst. Rado bih im rekao koje su prave. Izgubili su smisao pjesme".

Kao i kod mnogih Lajdonovih savremenih izjava, teško je tačno reći šta je izazvalo promjenu mišljenja. Ali teško je ne složiti se s ocjenom da je obrada Motley Crue izgubila svu surovost, autentičnost i ulični naboj originala. Njihova verzija djeluje kao kostim za Noć vještica – imitacija bez suštine.

Na kraju, Lajdonov stari komentar “to je novac u banci” možda je i najiskreniji način da se sagleda jedina trajna vrijednost te obrade.