KAIRO

Jutra ružinih latica

Objavljujemo zapis iz Kaira Anele Čindrak iz Bijelog Polja. Anela je završila Srednju muzičku školu "Vasa Pavić" u Podgorici, Akademiju na Cetinju, master studije na Akademiji scenskih umjetnosti u Bratislavi - odsjek harmonika. Živi u slovačkoj prijestonici, gdje radi kao nastavnik klavira, harmonike i kamerne muzike. Bavi se i slikarstvom. Trenutno je postavka njenih slika u Institutu Yunus Emre u Beču, a u planu su izložbe u Pragu, Bratislavi i Kairu.

Arapi nikad neće reći samo “Sabah al kher”- Dobro jutro.

Prije će reći: “Sabah al Ward” - Želim ti jutro blistavo poput ružinih latica.

Ili “Sabah al Nour wal Yasmin” - Želim ti sunčano jutro mirišljavo poput cvijeta jasmina, “Sabah al ishta”- Jutro slatko kao šlag, “Naharna leben”- Dan lijep kao mlijeko.

Takvu poetičnost arapskog jezika imaju i trgovci koji slatko hvale to što nude, nebitno da li je to tepih, ruža, limun ili galabija.

Oko ponoći krenuli smo na bazar a tamo mirisi, boje, ukusi, hrana, dim, muzika, tarabuke, frule, violine, ćilimi, džezve, tanjiri, nakit, galabije, marame, turbani, čarobne lampe, smijeh - život.

Tu je najstariji kafe u Kairu- El Fishawi iz 1773.godine koji radi 24 sata, omiljeno mjesto egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza.

To je, kažu, Egipat u malom i svakoga tamo možete vidjeti, od poznatih ličnosti do političara koji svoju kampanju počinju upravo odavde uz kafu i nargilu.

Kafa se pije i u pola noći, a prosječna cijena šoljice je između 20 i 30 centi. Odmah nakon toga kupila sam svoju prelijepu galabiju za manje od 5 eura.

Nakon kafe i nargile neizbježno je i crtanje kane, koju mi je starica iz Sudana nacrtala za samo nekoliko minuta. 

Na samo par koraka od bazara nalazi se islamski univerzitet Al Azhar - jedan od najstarijih na svijetu, izgrađen prije oko 1000 godina i Al Hussein džamija izgrađena 1154.- nazvana po unuku Poslanika Muhameda s.a.v.s. koji je tu sahranjen. 

Čim je svanulo jutro slatko kao šlag i mirišljavo kao latice ruža, otišla sam u obilazak piramida i Sfinge.

Giza je nešto što me je ostavilo bez daha. Ulaz u Keopsovu piramidu je svakako bio uzbudljiv ali i naporan.

Ulaz se nalazi na sjevernoj strani. Više prolaza, galerija i holova vodi u glavnu odaju kraljevske grobnice i u pomoćne prostorije.

Kraljevska grobnica nalazi se u središtu piramide, a sarkofag je napravljen od crvenog granita, kao i zidovi grobnice.

Više od 4000 godina Sfinga se uzdiže iznad pijeska egipatske pustinje.

Duga je 73,5 metra, široka 6 metara i visoka oko 20 metara. Tijelo lava i glava neopisive ljepote kojoj nedostaje nos. 

Nešto što se ne smije propustiti je misteriozni Keopsov ili Sunčev brod, pronađen 1954. godine sa južne strane Velike piramide.

Za brod se vjeruje da je simbolično predstavljao sredstvo kojim tijelo umrlog Keopsa treba da se povede u zagrobni svet. 

Za samo 2 eura, koliko košta ulaznica za Egipatski muzej, možete ući i vidjeti za mene naljepše umjetničko djelo – Tutankamonovu masku napravljenu od 11kg čistog zlata.

Bila sam u mnogim muzejima, ali kolekcija iz grobnice Tutankamona i ostalih faraona je nešto daleko najljepše što sam vidjela. U muzeju se između ostalog nalazi i soba kraljevskih mumija, koja sadrži 27 kraljevskih mumija iz faraonskog doba. 

Kairo ima više arhitektonskih stilova a posebno šta se izdvaja iz otomanskog stila su Citadela i džamija Muhamed Alija. 

Sedam dana nije dovoljno da se sve vidi i da se sve proba.

Kairo je čiji duh i energija promijene čovjeka. Egipćani su fenomenalni domaćini. Osim što sam posjetila svoje prijatelje kojih sad imam puno u cijelom Egiptu, takođe sam bila gost jednog kulturnog centra u Kairu koji se nalazi u sklopu kompleksa Kairske opere i koji će mi u toku ove godine organizovati samostalnu izložbu slika i solistički koncert.

Dio postavke koja će se naći u Kairu je trenutno u Yunus Emre institutu u Beču. Moje slike prikazuju sve ono čega nema u Bratislavi i Beču. Moja inspiracija su Orijent i Mediteran.

U Egiptu je saobraćaj brzine kao u filmu, gužve, sirene ni sekunde ne prestaju, a ni psovke.

Kairo je grad mermera i granita- dakle čvrstine, istrajnosti, dugovječnosti. I ono za šta se bore stanovnici Kaira je upravo taj Ibn el Balad- čovjek iz Kaira, koji u sebi nosi čojstvo.