B.B. [ TVCG -Meridijani ]

Autohtona zajednica u Brazilu 10 godina čeka da rijeku Dose očiste od teških metala

Nedjelju dana prije onoga što autohtoni narod Krenak naziva ‘smrću rijeke’, mogli su da osjete da dolazi nevolja. Ptice su prestale da pjevaju, vazduh je postao težak, a neobična tišina se spustila nad njihovim selom u Minas Žeraisu, jugoistočnoj brazilskoj državi, gdje šumovita brda ustupaju mjesto krivudavoj rijeci Dose.

A onda, 5. novembra 2015. godine, slilo se blato. Rudarska brana u vlasništvu kompanije Samarko, proizvod zajedničkog ulaganja brazilske kompanije Vejl i anglo-australijskog giganta BHP Biliton, pukla je uzvodno u blizini grada Marijana, oslobađajući bujicu toksičnog otpada od gvozdene rude.

Mulj je potpuno prekrio obližnju zajednicu Bento Rodriges i nastavio niz dolinu rijeke Dose, usmrtivši 19 osoba i zagadivši skoro 600 kilometara vodenih puteva prije nego što je stigao do Atlantskog okeana.

Za narod Krenak, koji se nekada oslanjao na rijeku za hranu, rituale i svakodnevni život, šteta nije bila samo ekološka, već i duhovna.

‘‘Taj datum je bio jedan od najgorih trenutaka za narod Krenak. Osjetili smo smrt rijeke prije nego što je stigla", kazala je Širli Đukurna Krenak predstavnica autohtone zajednice.

Katastrofa na Marijani izlila je 40 miliona tona rudarskog otpada u basen Dosea, uništivši jedan od najstarijih riječnih sistema Brazila.

Deset godina kasnije, rekonstrukcija i reparacije i dalje se odgađaju zbog pravnih sporova, a Predstavnici autohtone zajednice Krenak

Lokalne zajednice kažu da se malo toga promijenilo, iako Brazil nastoji da se definiše kao lider globalne klimatske politike, između ostalog i kao domaćin samita Ujedinjenih nacija o klimi COP30, događaja za koji su mnogi skeptični da će donijeti promjene.

Brazilski predsjednik Luiz Inasio Lula da Silva nada se da će učvrstiti reputaciju globalnog lidera u oblasti zaštite životne sredine na COP-u 30 u Belemu, u srcu Amazona.

Ipak, neriješeno nasljeđe Marijanske oluje i drugi nedavni politički potezi, otkrivaju razliku između brazilskog klimatskog diskursa i stvarnosti.

"Bilo bi izuzetno negativno za Brazil, lidera u oblasti klime, da usvoji zakon koji efikasno ukida sistem licenciranja zaštite životne sredine, što predstavlja ozbiljan rizik za stanovništvo, životnu sredinu i klimu. Autohtone teritorije su među najefikasnijim svjetskim barijerama protiv krčenja šuma", kaže Maurisio Gete direktor za pravnu politiku pravnobranilačke grupe Avaaz.

Brazilski Kongres je 2023. godine odobrio zakon koji ograničava zahtjeve starosjedilaca za zemljište, a ove godine je usvojio ono što aktivisti nazivaju ‘zakonom o devastaciji’, koji bi ublažio licenciranje zaštite životne sredine širom zemlje.

Kongres sada razmatra i nacionalni zakon koji bi dodatno oslabio nadzor nad rudarskim i industrijskim projektima i praktično demontirao brazilski sistem licenciranja za zaštitu životne sredine.

Brazilske agencije za zaštitu životne sredine ostaju nedovoljno finansirane i nedovoljno zaposlene i pored toga što se rudarstvo i agrobiznis šire dublje u krhke ekosisteme.

Predstavnici autohtone zajednice Krenak neće prisustvovati COP-u 30, jer vjeruju da je samit o klimi udaljen od stvarnosti sa kojom se suočavaju autohtoni narodi, pun takozvanog "zelenog marketinga" i lažnih obećanja.

I mnogi drugi autohtoni lideri dijele taj skepticizam, ali i dalje ostaju puni nade.