[ B.B. ]

Mila Nikić: Cilj da kroz pjesme donesem nešto svježe

Popularna crnogorska pjevačica Mila Nikić za Portal RTCG govori o svojoj karijeri, pop muzici, uspjesima i nastojanjima. Cilj joj je da kroz nove pjesme donese nešto svježije i modernije na našu scenu, ali i da zadrži svoj način interpretacije.

Kako je biti muzički izvođač u Crnoj Gori?

Izazovno je, jer je scena mala i za pop muziku nema mnogo prostora. Ipak, sve je stvar pogleda i očekivanja – ja sam zahvalna na svakoj prilici, podršci i svakom koraku koji me zadržao u muzici, bez obzira na izazove.

Šta najbolje definiše tvoj razvojni put, od samih početaka pa do danas?

Rekla bih da me najbolje definiše upornost. Sve što sam postigla, postigla sam sama – bez menadžera, bez velikog tima, samo oslanjajući se na sebe. Uvijek sam išla nekim svojim putem, onim težim, ali iskrenijim. Nikada nisam željela da pratim trendove ili da radim nešto što ne osjećam. I u životu i u muzici biram svoj izraz, čak i kada to znači sporiji put.

Kako se tvoj pristup muzici mijenjao kroz godine?

Na početku sam više sanjala nego što sam razumjela kako stvari zapravo funkcionišu. Bila sam vođena željom da pjevam, bez jasne slike o tržištu i publici. S vremenom sam sazrela – i kao osoba i kao izvođač. Danas više razmišljam o emociji i poruci koju pjesma nosi, a manje o tome kako sve treba da zvuči „savršeno“. Postala sam realnija, ali i povezanija sa onim što radim, jer sada tačno znam zašto pjevam i kome se obraćam.

Šta bi poručila mladim muzičarima koji žele da se probiju na crnogorskoj sceni?

Poručila bih im da vjeruju sebi i svom srcu, čak i kada im drugi govore „ne“. Neka idu putem koji osjećaju kao svoj, pa i ako pogriješe – to je i dalje pravi put, jer je njihov. Istovremeno, važno je da budu realni i svjesni gdje žive – da razumiju koliko je malo tržište i šta realno mogu da očekuju, da se ne bi razočarali. Ali kad se sve sabere, jedino što vrijedi jeste da ostanu vjerni sebi i onome što vole.

Koja pjesma je tvoja lična karta?

Nemam pjesmu koja bi bila moja „lična karta“ – to zavisi od životne faze. Ali jedna kojoj se uvijek vraćam je “Fool (If You Think It’s Over)” od Chris Rea, jer u njoj ima topline i smirenosti koja me uvijek podsjeti da i poslije najtežih trenutaka uvijek dolazi novo svitanje.

Gdje sebe vidiš u narednim godinama?

Vidim sebe i dalje u muzici. Voljela bih da nastavim da snimam pjesme i da više radim autorski, u saradnji s različitim autorima. Cilj mi je da kroz nove pjesme donesem nešto svježije i modernije na našu scenu, ali i da zadržim svoj način interpretacije. Takođe, voljela bih da imam više prilika za nastupe sa bendom i da doprinesem stvaranju i širenju jedne urbane, moderne muzičke scene u Crnoj Gori.

Greška koja te je promijenila ili nečemu naučila?

Bilo je mnogo grešaka i žao mi je zbog nekih odluka. Mnoge stvari bih danas promijenila da mogu, ali svaka od tih grešaka me mnogo toga naučila. Teško je izdvojiti samo jednu, ali možda bih rekla da mi je žao što nekad nisam vjerovala dovoljno u sebe, već sam više vjerovala drugima. Na kraju sam naučila ono najvažnije – u se i u svoje kljuse.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom u karijeri?

Moj najveći uspjeh je to što sam opstala u muzici. Nisam odustala ni onda kad je bilo teško, i dalje imam volju, planove i radujem se svemu što dolazi. Mislim da je to najveća pobjeda – sačuvati ljubav prema muzici i vjeru da najbolje tek dolazi.

Da li imaš želju da se oprobaš u nekom novom poslu?

Radim već i van muzike, u projekt menadžmentu, i taj posao volim jer me naučio organizaciji i strpljenju. Ipak, muzika je ono što me najviše pokreće. Ako bih se oprobala u nečemu novom, to bi bio ples – on mi je prirodan nastavak svega što osjećam kroz muziku.

Koji je tvoj životni moto?

Ne vodim se citatima, već time da ostanem svoja i da živim koliko mogu dostojanstveno, u svijetu koji to sve više zaboravlja.