prof. dr Dragan Koprivica

U NB „Radosav Ljumović“ održana promocija nove knjige Milana Kneževića uz smijeh i aplauze

Pravi ljubitelji humora i satire sinoć su imali izuzetnu priliku da na promociji nove knjige poezije Milana Kneževića „Ne dam mandat“, („Štampar Makarije“), uživaju u nezaboravnoj pjesničkoj atmosferi uz puno smijeha i aplauza.

Na ovom poetskom druženju još jednom se, prvenstveno, pokazalo koliko u našoj kulturi nedostaje pravog humora i satire na savremene teme, i koliko je Knežević akcentirao neuralgične tačke našeg vremena na pravi i dostojanstven način.

Svojim nastupom, inače, u svom prepoznatljivom maniru, razgalio je srca svih prisutnih, koji su veliku salu „Marko Miljanov“ ispunili do posljednjeg mjesta, i dobro razumjeli autorske satirične asocijacije po Gundulićevom „tko bi gori, eto je doli“, uz otvaranje Pandorine kutije o zakonu i bezakonju u tzv. uspravnom Montenegru.

Knežević je u stihovanim osvrtima na našu svakodnevicu, gledano očima običnog građanina, imao hrabrosti da piše o temema od kojih mnogi pisci zaziru, ali u njegovim satiričnim biserima nema govora mržnje, jer se pravi pjesnik uvijek izdiže iznad prolaznosti stvari, i zdravim smijehom oprašta od naše ne tako sjajne nedavne prošlosti i društvenih anomalija.

Dok neki pisci muku muče u traganju za uzvišenim temama, Knežević je pokazao da pravi pjesnik mora biti svjedokom svog vremena, jer ga teme čekaju na svim društvenim poljima, i da ih samo treba prepoznati i pretočiti u stihovanu formu.

A u tome je, sudeći po reakcijama oduševljene publike, u potpunosti uspio, tim prije što je, uz svoj sjajan pjesnički nastup, pokazao i svoje glumačko umijeće, zbog čega su njegove pjesme djelovale i kao minijaturne monodrame. 

U pjesmi „Moš da oćeš“ na satiričan način je opisao komični susret jednog molioca i političara, u kojem se u duhu naših čuvenih „intervencija“ pokazuje sav besmisao vremena i prostora, u kojem vazda neko nekom nešto sređuje do totalnog apsurda.

U pjesmi „Ima te na SKAJ“ progovorio je glasom svih zabrinutih koji svakog jutra očekuju da se njihovi „dometi“ pojave na SKAJ-aplikaciji, nakon čega više ništa neće biti isto, niti će se oni moći pojaviti na ulici, a hoće u zatvoru.

Ali je humorni ugao gledanja Kneževića i na ovoj pjesmi rezultirao izvanrednim halo-efektom kod publike, koja je smijehom i aplauzima na najbolji način razumjela kako autor progovara glasom naroda.

U pjesmi „Priznaj!“ na satiričan način je pokazano kako je cio jedan etnos istorijski osuđen na činjenicu da vazda nekom za nešto mora sve priznati, posebno ono za šta nikad nije ni čuo, niti učinio, ali ga to ne lišava obaveze da prizna.

Tako Knežević i ovom pjesmom pravi svojevrsnu stihovanu dramu apsurda, na koju je publika odlično reagovala razumijevajući ono klasično „šta je pisac htio da kaže“, ali i šta da prećuti, to jest, ono što čitalac i sam dobro zna u svakom vremenu, i šta mu ne treba pojašnjavati.

Autor je nadahnuto govorio i pjesme u kojima uz finu satiru poručuje čitaocima: „Vi, koji ste prisiljeni da idete kod doktora, automehaničara, molera i zidara, ostavite svaku nadu.“U finom autoironijskom tonu je pročitana i pjesma o molbi majke da sin više ne daje rizične izjave za javnost, zbog kojih može imati posljedice, pa je riječ i o pjesmi Kneževića u autoironijskom tonu, kojom pokazujr da pjesnik ima pravo na satiru na tuđ račun samo ako na isti način sagledava i svoje mjesto u aktuelnom političkom trenutku.

Svoje nadahnuto govorenje autor je završio pjesmom „Ne dam mandat“ uz najveće aplauze prisutnih, kojom takođe u finom maniru ironiše i na vlastiti račun, ali satirično oslikava i vječitu istoriju, fanatičnu vezanost nekih političara za mandat, zbog čega i bivaju podobni da postanu književni likovi, „opjevani“ u satiričnom maniru.

Na ovoj izuzetnoj promociji o poeziji Kneževića govorili su Radomir Uljarević, u ime izdavača, koji je istakao da će se u ovoj knjizi „neko sasvim prepoznati, drugi će prepoznati samo neke svoje osobine, ali niko neće ostati uskraćen za djelić istine o sebi“, a prof. dr Dragan Koprivica je posebno istakao snagu autora da na sebi svojstven, autentičan način, nadahnuto ukaže na devijantna stanja našeg društva, i psihe savremenog čovjeka i građanina.

Knežević je ovu izvrsnu knjigu prethodno promovisao u Nikšiću, u Nikšićkom pozorištu, i potom na 68. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, a u planu su i promocije po gradovima Crne Gore i regionu. Imajući u vidu vrhunski umjetnički ugođaj svih prisutnih sinoć u velikoj sali NB „Radosav Ljumović“, zaista i treba nastaviti sa promocijama knjige koja je prepoznala jedno vrijeme i njegove uspone i padove, više padove nego uspone, ali od kojih se treba opraštati smijehom kao najboljim lijekom u svakom pa i našem vremenu.

A možda je uputno čuti i ocjenu jednog od prisutnih gledalaca na promociji, Zorana Đukića, koji je rekao: „Veče je bilo zaista fantastično – prava poslastica za dušu!“