- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
16. 07. 2025.
11:26 >> 11:32
Ahmetagić: Ideje Jungove psihologije korespondiraju sa Andrićevim pripovjednim svijetom
Književni program Festivala Grad teatar nastavljen je sinoć sadržajnim književnim razgovorom na Trgu pjesnika, posvećenim obilježavanju 50 godina od smrti nobelovca Ive Andrića. Gošća večeri bila je dr Jasmina Ahmetagić, književna teoretičarka i univerzitetska profesorka, koja je publici predstavila svoju novu studiju „Knjiga o Andriću“, tumačeći Andrićev opus kroz Jungovu psihološku teoriju arhetipova i kolektivnog nesvjesnog.
Ahmetagić je naglasila kako cilj knjige nije da primijeni Junga na silu, već da pokaže kako univerzalne ideje Jungove psihologije organski korespondiraju sa slojevima Andrićevog pripovjednog svijeta. Jedna od ključnih tematskih osa knjige jeste onirički prostor ili prostor snova, koji Andrić koristi kao narativnu tehniku, ali i kao simbolički kanal za izražavanje unutrašnjih stanja junaka.
Kao uspješan primjer, Ahmetagić navodi priču „Žena od slonove kosti“, gdje se lik nalazi u prividno fantastičnom narativu, ali zapravo prolazi kroz duboku psihološku krizu, koju san razotkriva.
"Ako se san ne razumije, griješi se čak i u žanrovskom određivanju proze. Jer ta proza djeluje kao proza koja nosi jednu vrstu gotske atmosfere, neke fantastične atmosfere ispunjene strahom, dakle pomalo podsjeća na te gotsko-srednjovjekovne fantazijske priče. I prije nego što sam ušla u analizu ovog sna, shvatila sam da je to par ekselans psihološka priča i da ova priča govori o tome da je junak nešto sanjao i potom pogrešno protumačio svoj san”, kazala je Ahmetagić i dodala da je Andrić još u mladosti dokazao jednu stvar, a to je da velika književnost ima tu sposobnost da jako duboko prodire u ono što je antropološko, univerzalno, arhetipsko i pisci intuitivno prodiru do nekakvih dubokih saznanja koja svjesno ne mogu ni objasniti.
Značajan segment izlaganja bio je posvećen Andrićevoj pripovijetki „Anikina vremena“, za koju autorka tvrdi da je središnja tačka njene studije, odnosno priča u kojoj se najdublje očituje arhetipska dinamika straha od ženskog.
“Muškarci imaju svoju žensku stranu i zapravo, prema Jungu, stvaranje se i odvija iz te ženske strane, odnosno iz anime. Najbolje je bilo da je ta strana njegovana, da zna kako njome da raspolaže. Anima je odgovorna za dijalog koji muškarac može da ostvari. Anima je odgovorna za iskazivanje emocija. Mi znamo da živimo na prostoru u kojem muškarac tako teško iskazuje emocije, zato što prosto nije pred sobom imao vaspitni ni kulturološki zadatak da to uči. A to jeste kulturološki zadatak i Andrić nama u priči “Anikina vremena” daje jednu kulturološku sliku. Dakle, što su vremena naprednija i racionalnija, to je naše nesvjesno više potisnuto", objašnjava Ahmetagić.
Moderator večeri Milorad Durutović je istakao da Andrić nikada nije bio aktuelniji.
“Njegovo djelo se, kako pokazuje ova knjiga, i dalje otkriva kroz različite interpretativne ključeve. 'Knjiga o Andriću' Jasmine Ahmetagić nije samo nova kritička studija, već i važan kulturni i psihološki dokument koji vraća Andrića u središte savremenih razgovora o identitetu, polu, kulturi i nesvjesnom", kazao je Durutović.
Odgovarajući na pitanje iz publike koja se u velikom broju okupila na Trgu pjesnika, Ahmetagić je zaključila da nam nikakva druga znanja ne mogu poslužiti, ako ne čitamo.
“Klasici i velika književnost su ono što se najdirektnije tiče naših života i ako se treba obratiti nekim misijama, čak i istorijskim, najbolje je da se obratimo književnosti", poručila je autorka.
Savjest epohe na sceni: Suđenje Marleni pred publikom Grada teatra
U nastavku ovogodišnjeg dramskog programa festivala Grad teatar, sinoć je na sceni između crkava odigrana predstava „Marlene Dietrich – Pet tačaka optužnice / Marlena“, koja kroz originalnu dramaturšku strukturu i upečatljivu glumu donosi priču o jednoj od najfascinantnijih ikona 20. vijeka - glumici, pjevačici, ženi i simbolu slobode.
Predstava rekonstruiše fiktivno suđenje Marleni Ditrih koje vodi savjest epohe, u kom joj se „sudi“ zbog odluka koje je donosila u ključnim istorijskim trenucima, od napuštanja nacističke Njemačke, preko otvorenog protivljenja Hitleru, do kontroverznog statusa u domovini i inostranstvu.
Publika je predstavu ispratila s pažnjom i dugotrajnim aplauzom, prepoznajući u Marleni Ditrih ne samo figuru prošlosti, već univerzalnu dilemu pojedinca pred kolektivnom presudom, dilemu koja je, kako pokazuje ova predstava, i danas zapanjujuće aktuelna.
Ova predstava je autorski projekat Harisa Pašovića u koprodukciji Narodnog pozorišta, Sarajevo i Mittelfest Cividale u saradnji sa BNP Zenica. Pašović je, nakon igranja u Budvi, kazao da je ambijent između crkava uvijek poseban.
“Mi nismo još imali ovakvu predstavu i bilo je jako zanimljivo. Mirjana (Karanović) je već igrala ovdje, a neki glumci su prvi put u ovakvom ambijentu i njima je divno čuti more dok igraju i i bila je ona jedna maca koja se šetkala kroz cijelu predstavu tako da ja volim ovdje da igramo i ovi glumci koji su iz Sarajeva, koji nisu do sada još igrali, su stvarno oduševljeni. Malo je i teško igrati ovdje zato što nije baš jako uslovno, ima tu nekih infrastrukturnih problema iza scene, ali to svi nekako pretrpimo zato što je ugodna atmosfera i zato što je publika tako dobra. Ja čak nisam ni protiv muzike u Budvi, donosila je jednu energiju i išlo se posle predstava nekad na tu muziku i sada moram reći da meni to fali", kazao je Pašović.
Pored reditelja i autora predstave, Harisa Pašovića, autorski tim čine Lada Maglajlić i Vedad Orahovac, scenografi, Vanja Ciraj Džudža i Irma Saje, kostimografi, Dino Šukalo i Studio “Modra Rijeka”, kompozitor, Branislav Milinković, dizajn svjetla i Dino Hujić, video art. U predstavi igraju: Mirjana Karanović, Mona Muratović, Elmir Krivalić i Enes Salković.
Коментари0
Остави коментар