Biljana Babović

ŠARANOVIĆ

Bioskopi postali važan segment povezivanja Urugvaja i Crne Gore

Jedan od osnivača Balkan film festivala Tomaš Šaranović ističe da je ovogodišnja peta po redu manifestacija u Monetvideu u Urugvaju protekla vrlo uspješno sa više od hiljadu posjetilaca i da cilj da se Crna Gora približi tamošnjoj zajednici ispunjen. Festival je, kaže, već konsolidovani događaj koji urugvajska publika iščekuje. Potomci Crnogoraca i na ovaj način žele, kaže Šaranović za Portal RTCG, da očuvaju i promovišu kulturu, jezik i tradiciju svojih predaka.

Interesovanje za Festival na kojem se prikazuju filmska ostvarenja sa ovih prostora je, kako je istakao Šaranović, veliko i u Urugvaju se veoma uživa u audiovizuelnoj produkciji Crne Gore i prostora Balkana.

Crnogorska zajednica u Urugvaju je organizator manifestacija zajedno sa Crnogorskom i Urugvajskom kinotekom i RTCG, a ove godine je predstavljeno osam filmova u kategoriji igranih i dokumenatrnih i pet kratkometražnih. Festival je bio takmičarskog karaktera.

Nagrada publike je otišla za dokumentarni film "Ova dobra zemlja" reditelja Vladimira Perovića. U kategoriji kratkometražnog filma pobijedio je "Pas koji se upiškio od sreće" u režiji Ilije Zekovića, a posebno priznanje pripalo je "El Doradu" u režiji Matije Jovanovića.

Žiri su činili Jacinta Rivera, programska koordinatorka za Cinemateca Uruguaja, Markos Banina, urugvajski filmski reditelj, Tomaš Šaranović za Crnogorsku zajednicu Urugvaja, Iara Lopez, programska koordinatorka za Detour New Cinema Festival, i Clara Lezama, programer kratkog filma za Međunarodni filmski festival u Urugvaju.

Festival se širi, interesovanje za kinematografiju sa ovih prostora sve veće 

Šaranović objašnjava da je Festival nastao 2016. godine u zajedničkom radu Crnogorske zajednice Urugvaja i Konzulata Crne Gore u Urugvaju.

"Konzul Mario Klisić imao je fundamentalnu ulogu podržavajući inicijativu za promociju naše kinematografije i kulture u Urugvaju kao diseminacije i ulaza za Latinsku Ameriku. Ideja je da se Urugvaj približi Crnoj Gori, a Crna Gora Urugvaju, najprije bioskopom, gdje će ljudi iz godine u godinu uživati ​​kako se festival širi i nudi sve više naše industrije. Dosadašnji cilj je ispunjen i sada želimo da nastavimo da rastemo, tako da će biti novih iznenađenja za šesto izdanje 2025. godine", ističe Šaranović.

Interesovanje za filmove iz ovog regiona se, kaže Šaranović, iz godine u godinu povećava.

"Trileri, komedije, policijski filmovi... U Urugvaju vole nove filmove poput 'Svemu dođe kraj', 'Za našu djecu' ili klasike kao 'Ko to tamo peva' i 'Balkan Ekspres'. Publika su u 90 odsto Urugvajci, koji su veoma aktivni u prisustvu festivalu i zainteresovani za Crnu Goru. Traže više aktivnosti kako bi uživali u crnogorskoj kulturi", kaže Šaranović.

Povezivanja dva naroda važno, fokus na očuvanju i promociji crnogorske tradicije, kulture, jezika...

On objašnjava da je Crnogorska zajednica Urugvaja nastala 2015. godine zahvaljujući radu Danijela i Marija Klisića koji su promovisali nastojanje da se čuva tradicija, jezik i kultura predaka.

"Porodica kao što su Pajović, Bornišić, Zec, Bosarić, Janković, Popović, između ostalih, ujedinili su se da nastave da čuvaju kulturu Crne Gore na visokom nivou. Svi članovi zajednice, zajedno sa njenim predsjednikom Nikolom Klišićem i sa mnom kao generalnim sekretarom, imamo fokus da očuvamo jezik koji smo naučili zahvaljujući našim bakama i djedovima i roditeljima. Organizujemo tako onlajn crnogorsko-španski kurs jezika, dvije ljetne škole održane su zajedno sa crnogorskim zajednicama u Južnoj Americi, a imamo i sporazuma o saradnji između Univerziteta Republike Urugvaj i Univerziteta Crne Gore na raznim projektima i akademskim aktivnostima", naglašava Šaranović.

Ističe da su zadovoljni saradnjom sa državom Crnom Gorom i ogromnom podrškom koju dobijaju od crnogorskih organizacija i pojedinaca.

"Ova saradnja se širi iz godine u godinu i uskoro ćemo imati sastanak na kojem ćemo postaviti ciljeve za naredne dvije godine, kao što su mjesečne aktivnosti i događaji koje ćemo raditi. Veoma smo srećni što možemo da služimo Crnoj Gori. Smatramo da je je povezivanje dva naroda važno, kao i to da potomci Crnogoraca ne zaborave svoju istoriju, tradiciju, porijeklo, kulturu. Obje stvari su veoma važne, Crnogorci ne samo da ne smiju zaboraviti odakle dolaze, već i sa ponosom pokazujemo šta smo dali Urugvaju i pričamo priču o borbi i časti koju ima crnogorski narod.
Kroz učenje našeg jezika, dijeljenje našeg bioskopa, gastronomije i drugih vidova kulture, Crna Gora ne samo da se širi i stiče nove prijatelje na ovom kontinentu, već je naš identitet življi nego ikad", ocjenjuje Šaranović.

Dodaje da rade na mnogim projektima za naredni period što je više nego obećavajuće.

Sa Urugvajcima mnogo više sličnosti nego što bi udaljenost navela da vjerujemo

Šaranovićeva porodica je od početka prošlog vijeka u Urugvaju, ali kako dodaje, bitna im je veza sa zavičajem predaka. Navodi da je njegov djeda rođen u mejstu Međice kod danilovgrada 1896. godine, a u Urugvaj je stigao 1924. godine.

"Ove godine, odnosno 100 godina kasnije, imao sam sreću da prvi put dođem u Crnu Goru i upoznam svoju rodbinu, kuću u kojoj je moj djeda rođen. Sreo sam se i sa prijateljima koji već toliko godina podržavaju našu stvar u Urugvaju. Veze su mi veoma važne i to dugujem svom ocu, koji me od malena učio vrijednostima porodice, naše kulture i istorije", priča Tomaš.

Sa 19-20 godina počeo je svoj angažman sa Crnogorskom zajednicom Urugvaja i, kako kaže, bilo je prekrasno stići u Crnu Goru 10 godina kasnije i upoznati veoma srećne ljude, sa velikim humorom i iznad svega ponosne na svoje porodice i svoju istoriju.

"Bio sam veoma srećan zbog dolaska u Crnu Goru, pa bez obzira što sam rođen u Urugvaju, ljudi, hrana i kultura su isti kao u sredini u kojoj sam odrastao, tako da sam se osjećao kao kod kuće. Sa Urugvajcima imamo mnogo sličnosti, strast prema sportu, posebno fudbalu, uživanju u susretima sa porodicom i prijateljima, uživanju u dobroj hrani. Takođe i Urugvajci i Crnogorci su pošteni i skromni. Postoji mnogo više sličnosti nego što bi nas udaljenost navela da vjerujemo", zaključuje Šaranović.