B.B. [ Vanja Kovačević, TVCG ]

"OLIVER TVIST" OTVORIO PURGATORIJE

Priča o nevoljama siročeta prerasla u pripovijest o pravima djeteta

Sinoć je u okviru pozorišnog festivala Purgatorije u Tivtu izvedena predstava "Oliver Tvist" nastala u produkciji beogradskog pozorišta "Boško Buha". Komad nastao po motivima slavnog Dikensovog romana koji je adaptirala Milena Depolo, a režirao Milan Karadžić je od priče o nevoljama jednog siročeta prerasla u pripovijest o pravima djeteta, čime je zadobila kontekst današnjeg doba.

Kako dijete samo od sebe može da bude lopov rečenica je koju izgovara jedna od protagonistkinja predstave "Oliver Tvist", mučne i teške priče koja se, upkos mnogostrukim Tvistvovim nevoljama, završava srećno.

Na tragu svojih prethodnih režija, Karadžić nam nudi razigranu, pitku ansamblsku predstavu sa elementima mjuzikla koja na nenametljiv, za djecu netraumatičan, ali upečatljiv način pripovijeda priču o njihovim pravima, opominjući pritom da ne smiju postati zli.

"Majstori lopovi, secikese u Londonu svog vremena okupljali su dječicu koja su bila napuštena, ili siročad, ili tako dalje, i onda su od njih pravili male džeparoše lopove", kaže Karadžić.

Karadžić je u predstavi iz Dikensovog romana zadržao prijeko potreban humor za pripovijedanje ove gorke priče, vodeći pritom računa da sačuva neophodnu dozu dječije nevinosti, čestitosti i čednosti.

"Dakle, ja bih to podvukao pored te rečenice da je dosta važno kako mi, odrasli, se ophodimo ka njima. Samim tim tako ćemo decu iznjedriti, kao i cveće", kazao je glumac Dragan Janjić.

Njegov kolega nemanja Obradović je dodao da je radio jedan kratki film baš u domu za nezbrinutu djecu i imao prilike da prisustvuje njihovoj svakodnevnici.

"Ono što je zanimljivo karakteristično je da to su djeca koje su ostavljena od strane roditelja. Da su oni svaki dan u dvorištu i svaki dan im je pogled prema kapiji i čekaju mamu i tatu", kazao je Obradović.

Dikensonova priča o dječaku nježnom, a punom neke snage, kako kaže jedan od junaka priče, kod Karadžića zadobija drugačije okvire jer na kraju gotovo svi akteri, a pogotovo djeca, dobijaju šansu da počnu iz početka i da postanu bolji.

"Istina najviše zanima ljude i najviše ih dira. I nama kad dolaze ovu predstavu da gledaju, niko nije ravnodušan", kaže glumac Đorđe Kadijević.

"Siroti Oliver Tvist, nema šta da jede a na kraju sve se završi lijepo. Preporučujem predstavu Milana Karadžića, najbolji reditelj kog sam ikada upoznao, ", ističe mladi glumac Aleksa Mikić.