- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
02. 01. 2024.
12:50 >> 12:49
Čitaj mi:
MIRKO VLAHOVIĆ ZA PORTAL
Od bahatosti čuvamo se samo posvećenošću i znanjem
Glumac Mirko Vlahović decenijama je dio nacionalnog teatra i upečatljiv umjetnik u kojoj god ulozi da se nađe. Njegov talenat je nagrađen velikim brojem priznanja i struke i publike. Za Portal RTCG govori o potrebi svakog čovjeka da bude viđen i priznat, da uspjeh leži u posvećenosti, a način da se čovjek nametne u ovom vremenu posrnulih vrijednosti i bahatih okolnosti može samo čuvanjem i gajenjem znanja.
Za glumcem Mirkom Vlahovićem su godine rada u pozorištu, na televiziji, filmu. Igrao je u više od 30 raznorodnih produkcija - od tragedija do komedija. Kako je istakao, za njega je gluma na neki način velika ispovijest, a publika se, kaže, ne možete zavarati lažnim emocijama.
"Pa cio svijet je glumište, gdje ljudi i žene glume, i svaki ima tu izlazak svoj i odlazak, i svako odglumi mnogo uloga svog vijeka", govorio je Šekspir. Jesmo li mi i danas, pet vjekova kasnije svi "glumci", imitiramo živote na koje bi htijeli da ličimo ili želimo takvima da nas vide, a stvarni život živimo tek kad za sobom zalupimo ulazna vrata?
Jeste potreba svakog čovjeka da bude viđen, ali on prvo treba da spozna samog sebe, od karaktera tog istog čovjeka zavisi kako će se predstaviti svijetu: djelima ili fikcijom. Čovjekov karakter je njegova sudbina.
Kako stvarati kulturu ako se ona u državnoj kasi mjeri decimalnim iznosima, ili u najboljem slučaju najmanjim jednocifrenim brojevima?
Teška je to bolest. Mada su uspostavljene i dijagnoza i anamneza takvo oboljenje se ne liječi aspirinom. Ali vjerovatno postoje stručni ljudi koji će pronaći lijek za ovu nekulturu kulture.
Kako ostati miran i kreativan, vjerovati u ljude, vrijednosti i vrlinu u miljeu gdje se vaspitanje smatra nesnalažljivošću, obrazovanje naivnošću, a rad krajnjom nuždom? Radi samo ko se nije "snašao"!?
Posvećenost je ključna. Prema pozivu, ideji, porodici, društvu... Imati mantru "svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem" kao motiv.
Kako se nametnuti i uspjeti u vremenu kupovnih diploma, kako ih zove Vida Ognjenović?
Čuvati i gajiti znanje kao prkos i zaštitu od bahatih okolnosti. "Laž se s lažju jednako nameće, dok sav svijet laža ne postane" kaže Šćepan Mali u istoimenom djelu Petra II Petrovića Njegoša
U matičnoj kući Crnogorskom narodnom pozorištu, nedavno ste dobili nagradu za najznačajniji umjetnički rezultat u godini, za visok umjetnički renome i podizanje ugleda CNP-a. Zahvaljujući se na priznanju kratko ste rekli: "Ima nas mnogo u pozorištu, a želio bih da pozorište bude mnogo više u nama". Zašto je u nama malo teatra? Jesu li mu zauzeli mjesto jeftina zabava i rijalitiji?
Zato što je društvo postalo zarobljeno jeftinom atrakcijom i žrtva banalnog podražavanja života koje mu se svakodnevno podmeće u tim formatima. Jedini odgovor na to je u rečenicama Bjelinskog "O idite, idite u teatar, živite - i umirite u njemu (ako možete)"
Koji je dramski tekst, knjiga kojoj se intimno, za sebe, vraćate čitavog života? Koja prva uskoči u vašu putnu torbu?
Znakovi pored puta - Ivo Andrić.
U predvečerju smo praznika. Koliko često u tim trenucima, kad jedni drugima želimo mnogo novca, putovanja, uživanja i zdravlja, čujete da jedni drugima poželimo da budemo bolji, pametniji i brižljiviji prema svojima i okolini?
Svako to u sebi želi, ali koliko se trudimo da te želje dovedemo u realnost, godine će pokazati - saldo se svodi na kraju.
Mirko Vlahović rođen je 1963. godine u Beranama. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Miralema Zupčevića i još kao student privukao pažnju.
Nakon nekoliko predstava u Sarajevu, vraća se u Podgoricu gdje je 1996. postao član ansambla CNP-a.
Karijeru u matičnom teatru gradio je kroz uloge u produkcijama po kojima je CNP prepoznat širom regiona: „Izvanjac“, „Lažni car Šćepan Mali“, „Montenegrini“, „Zločin i kazna“, „Oblomov“, „Elektra“, „Malograđani“, „Joneskomanija“, „Otpad“, „Galeb“, „Poludjela lokomotiva“, „Lažni car“, „Jakov grli trnje“, „San o svetom Petru Cetinjskom“, „Danilo“, "Šćeri moja"...
Na televiziji smo ga gledali u filmovima "Igla ispod praga“, "Biser Bojane", serijama "Budva na pjeni od mora", "Božićni ustanak“...
Коментари0
Остави коментар