K. J.

TRG PJESNIKA

Šurbatović: Za istinu knjige nije bitna realna istina

Za istinu knjige nije bitna realna istina, smatra pisac Aleksandr Šurbatović, koji je sinoć u Budvi, na Trgu pjesnika predstavio svoj roman “Turčin šahista”.

“Istina tj. logika jednog umjetničkog djela leži u samom umjetničkom djelu. A ta logika mora da korespondira sa spoljnom logikom. Ta unutrašnja istina mora da bude koherentna sa spoljnom istinom. Ako kažemo da je sunce toplo, onda mora i u romanu da bude toplo. Ako nije toplo, moramo da imamo dobru motivaciju zašto suprotstavljamo unutrašnju logiku romana realnoj logici svijeta”, kaže Šurbatović.

Zadovoljan je što je u Budvi na Trgu pjesnika predstavio svoje djelo, jer ono za njega ima veliku emotivnu važnost, s obzirom na to da je veliki dio djetinsjtva proveo tu, prateći zanimljive goste i pisce.

“A evo sam doživio da budem i ja na ovom mjestu pa mogu reći da su se karte poklopile”. kazao je Šurbatović.

Moderator večeri je bila Tamara Krstić, novinarka, urednica na Radio Beogradu 1 i književna kritičarka koja je rekla da ovaj roman vodi kroz Evropu osamnaestog vijeka na jednu vrstu putovanja i to pogledom jednog neobičnog sveznajućeg pripovjedača za koga nismo sigurni ko je, ali je riječ o prvom šahovskom automatu koji je napravljen i oko kog se gradi cijela priča.

“Ova knjiga je zanimljiva i po tome što tretira istoriju na drugačiji način, ona je spoj onoga što jeste dokument, ali i onoga što jeste najveća vrijednost svake književnosti, a to je fikcija i samo pripovjedanje. Šahovski automat postavlja krucijalna pitanja za samog čovjeka i život, pogled na svijet i stvaranje jednog savremenog svijeta u doba prosvjetiteljstva”, kazala je Krstić.

Šurbatović je kazao da je “Turčin šahista” zaista istorijska pojava.

“On je konstruisan 1768. godine od strane dvorskog inženjera i izuumitelja na dvoru Marije Terezije, Volfganga fon Kempelena koji je bio ljut zbog slave koju je neki iluzionista iz Francuske postigao svojim nastupom na Šenbrunu. Za više od osamdeset godina koliko je postojao taj automat u dobroj mjeri je uticao na istoriju zapadne civilizacije. Bio je najveća cirkuska atrakcija, išao je na ture širom Evrope i Amerike. Na kraju je izgorio u jednom požaru. Meni se lično čini da je tema vještačke inteligencije najbitnija tema našeg vremena koje će jednog dana dobrano biti tema koja će određivati naše živote i da je ovo pravo vrijeme u kom bismo trebali da je kontekstualizujemo. Ti roboti budućnosti sada stiču stas. Ne protivim se toj pojavi, ali se dosta plašim i potpuno sam siguran da će toliko uticati na našu civilizaciju u najbližoj budućnosti da će u jednom trenutku biti neprepoznatljiva.”, kazao je Šurbatović i otkrio da je ideja za roman nastala kada se zapitao gdje je počelo sve ovo što nam se dešava danas sa pametnim telefonima i robotizovanim ljudima.

Krstić je pred kraj gostovanja na Trgu pjesnika upitala Šurbatovića da prokomentariše moto ovogodišnjeg festivala Grad teatar “Snaga, hrabrost i glupost” iz konteksta svoje književnosti.

“To je citat Dušana Kovačevića i odličan je moto. Izlazi iz nekih svakodnevnih ustajalih motoa raznih festivala poput “ljubav, vjera, nada”. Zaista vas tjera da se pitate o nekim stvarima iz ustaljenih matrica razmišljanja, posebno kada su u ptianju javni nastupi i kulturna dešavanja. Da ne budem previše pretenciozan, reći ću vam da je još Platon insistirao na tome da će mudar čovjek praviti razliku između hrabrog i glupog čovjeka. Čitavih dvadeset strana je posvetio definisanju hrabrosti i gluposti. U takvim sitnicama leži đavo. Često smo spremni da hrabrog proglasimo glupim i obrnuto tako da se nadam da ljudi neće olako prelaziti preko ovog motoa i da će mu posvetiti dužnu pažnju”, kazao je Šurbatović.