BISER NA RIBNICI

Kuslevova kuća - putovanje kroz vrijeme

Kuslevova kuća jedan je od rijetkih dragulja arhitekture u Podgorici koji je odolio zubu vremena, pritisku modernizacije, ratnim godinama, političkim i socijalnim previranjima. Gotovo čitav vijek svojom osobenošću privlači pažnju stanovnika i posjetilaca Glavnog grada i podsjeća na vrijeme između dva svjetska rata kada je Podgorica počela da se razvija u evropskom stilu. Istoričarka Vanja Vuković objašnjava ideju koju je imala dok je radila na postavci “Kuslevova kuća - putovanje kroz vrijeme”.

"Ukoliko se bolje pogledaju fotografije koje čine ovu izložbu, postavku, prosto je zaključak jednostavan u smislu da se vidi jedan evropski grad koji je tada bio prepoznat kao grad evropskih dimenzija. Obično kada govorimo o tom periodu ističemo javne objekte, kao hotele, recimo jedan hotel “Imperijal” u ondašnjem vremenu prokomentarisan je sa rečenicom ‘danas je otvoren pravi evropski hotel’. No to ne umanjuje vrijednost kuća, odnosno objekata koje je građanski stalež tada naveliko radio i jedna od rijetkih kuća koja je preživjela kasnije bombardovanje 1944. je upravo ova kuća koja je svjedočanstvo, ne samo jedne balkanske arhitekture, već i svjedočanstvo ljudi koji su ovdje živjeli", kaže Vuković.

A u kući je živio doktor Hristo Kuslev sa porodicom, zubar školovan u Ženevi koji je ostao upamćen kao dobrotvor i humanista.

"On je bio sa područja nekadašnje Makedonije, čovjek koji je došao u Knjaževinu po završetku studija u Ženevi i kako je to zakon Knjaževine, kasnije Kraljevine Crne Gore nalagao, on je predao svoju diplomu, a kako su ljekari, pravi ljekari koji su završili školu dentista bili rijetki, mahom su bili stranci, on je ubrzo po dolasku dobio dozvolu za rad. Prvobitno je radio na Cetinju, a onda će kasnije raditi u Staroj Varoši, 1913.u kući Stevana Perovića, a kasnije će kupiti plac 1916.godine baš na ovom mjestu. Prvobitno je izgrađen u cjelosti dvospratni objekat, a onda kako je vrijeme prolazilo, on je dograđivao objekte koji su apsolutno u saglasju sa konfiguracijom ovog predivnog terena i obale Ribnice i stvorio jedan objekat koji s pravom nazivamo “biser na Ribnici”", napominje Vuković.

Izložene fotografije prikazuju porodicu Kuslev kao pripadnike građanskog staleža, njihovo promišljanje o uređenju unutrašnjosti kuće i bašte. Fotografija “Muzička soba” nadovezuje se na priču o mladima u poslijeratnoj Podgorici.

"Prvi bend pop muzike, 1953.godine, zvao se “Dinamo”. Kultna mjesta poput terase hotela “Crna Gora” ili sale gimnazije, današnje “Slobodan Škerović”, predstavljala su mjesta gdje su se održavale igranke. Vrlo smjelo za period kada pričamo o Titogradu, vjerovatno se mnogim u ondašnjem vremenu socijalizma gdje se znalo: red, rad i disciplina, znači socijalizam i samoupravljanje, ubrzana urbanizacija, industrijalizacija, nije dopadalo to njegovanje zapadne muzike, međutim, smjeli Kuslevovi sinovi, jedan je bio trubač, Aleksandar - Šandor, a drugi Leonida - Leo koji je harmoniku svirao, svakako je pratio taj bend i smatraju se prvacima, kao neki vizionarski bend u tom periodu koji je gotivio zapadnu muziku i koji je bio sastavni dio mladeži koja je nekako svoj stav vezano za tu muziku, nije bojala da pokaže i da uveliča igranke određene Titograđanima tada, tako da ova fotografija koja prikazuje njih kao djecu, u muzičkoj sobi ima i svoj nastavak i jednu predivnu priču o prvom pop bendu koji se zvao “Dinamo” u poslijeratnoj Podgorici, odnosno tadašnjem Titogradu", navodi Vuković.

Da bi došla do fotografija i dokumenata koje je izložila u Kuslevovoj kući, Vanja Vuković je kontaktirala potomke Hrista Kusleva, unuke Davora koji danas živi u Sarajevu i Vladimira, koji je u Beogradu.

"Njegova želja je bila da ova izložba bude podstrek Podgorici, Podgoričanima da se pronađe grob njegovog djede Hrista Kusleva, koji je ‘43.godine sahranjen u dvorištu crkve Svetog Đorđa. On je izrazio želju da se to na neki način obilježi jer smatra da bi to ugodilo ne samo njemu, nego bi služilo i Podgorici i Podgoričanima ujedno za radost ili za čast”. 13’47’’ Predamnom je još jedan zadatak, ja zaista želim da se zahvalim toj porodici Kuslev koja je podijelila određena sjećanja, ove predivne fotografije i da na neki način doprinesem da se ta želja njihova ostvari”. 14’06’’

Petra Božović, TVCG