POPULARNOG NELEVIĆA

Tokom rata svi pitali je li Srbin ili Crnogorac

Crnogorski glumac Mladen Nelević, poznat po ulogama u domaćim serijama „Naša mala klinika“ i „Budva na pjenu od mora“, kao i u filmovima „Pismo-glava“ i „Azra“ za Agenciju govori o svom životu, studentskom periodu u Sarajevu, vremenu nakon rata, bosanskom humoru…

Jedan je od rijetkih glumaca koji je ušao na velika vrata već na početku karijere. Nizao je uloge u TV serijama i filmovima. Mlađa televizijska i filmska publika mogla je Mladena Nelevića upoznati u serijima „Mješoviti brak“, „Naša mala klinika“, „To toplo ljeto“, „Dva smo svijeta različita“ ili u filmovima „Motel Nana“, „Čitulja za Eskobara“ i „Klopka“, a nedavno je odigrao rolu za drugi dio filma „Montevideo, bog te video“.

Trenutno ga gledamo u seriji „Budva na pjenu od mora“, koja se emituje vikendom na RTCG1, gdje igra ulogu udovca i bivšeg policajca Jova Radmilovića koji “upada“ u vezu i biznis s raspuštenicom Ninom.

Nelević je rođen u Zenici, gdje je živio do svoje 17 godine. 1973. godine sa roditeljima odlazi u Crnu Goru. Već tada, Mladen je pokazivao želju za glumom.

„Ja sam kao momak od 18 godina imao nekoliko predstava u Crnogorskom narodnom pozorištu, zahvaljujući pokojnom Vladimiru Popoviću. Kao mladi ljudi smo se igrali, dok nije došlo vrijeme da se svako uputi negdje, neko u Beograd, neko u Sarajevo, neko u Zagreb. Tako smo došli do uspjeha van Crne Gore, jer ovdje nije bilo fakulteta za glumu“, kaže Nelević.

Sarajevo mu dalo sve

On 1981. godine odlazi u Sarajevo i upisuje glumačku akademiju. Svi njegovi uspjesi vezani su za Sarajevo.

„Upisao sam akademiju sa 24 godine. Tada, u to vrijeme je bilo kasno upisati se za glumca, ali su me primili. Onda sam tu studirao do 1985. godine i to je bio najbolji period mog života, taj boravak u Sarajevu. Sticajem okolnosti, u Sarajevu slučajno upoznajem Slavku Vukičević, koja kasnije postaje moja supruga. Ona je u Sarajevo došla isto kad i ja, ona je bila balerina u to vrijeme.  Svi moji uspjesi se vezuju za Sarajevo. Moja karijera, moja ljubav, moja ženidba, sve sam to našao u Sarajevo. Prvi uspjesi, prvi film, prve radosti ovog života sam osjetio u Sarajevu“, rado se tog perioda sjeća Nelević.

Jedina podjela: Na ljude i neljude

Desio se rat. Mladen se vratio u Crnu Goru. Ali kako kaže, osjećao se kao da se nije vratio kući.

„Kao da sam došao na neko strano tlo. Ljudi koje sam poznavao, nijesu bili oni ljudi koje sam poznavao prije. Postali su potpuno ostrašćeni ljudi, nacionalno, što je i uzrok svih problema na ovim prostorima. Kada sam došao, ovdje počeli su da me osvješćuju jesam li Srbin ili Crnogorac. To su prve neke stvari na koje nailazim u životu, a gdje ne mogu da se snađem. Ja sam naučio da ljude dijelim na ljude i neljude, sve ostale su podjele lažne. Imao sam to u glavi da se ne ostrastim, pogotovo oko nekih gluposti, nacionalnosti, vjera, jer to su gluposti u kojima robuje svijet danas“, priča Mladen i napominje da se uprkos takvom stanju nastavio baviti pozorištem i igrama, kako bi prevazišao politički haos tog vremena i kako bi sačuvao njemu drage ljude.

„Mnogo ljudi, pametnih i umnih u to vrijeme i  umjetnički nastrojenih, nekako su postali ostrašćeni. Zaboravljaju svoj život, jer čovjek kad se ostrasti, to je pijanstvo. Mi još uvijek raspravljamo o identitetima, a neki narodi su to odavno prevazišli, bave se ekonomijom, boljim životom. Život je kratka stvar, i ne treba da ga iskoristim da robujem nekakvim ideologijama“, kaže Mladen.  

Bosanski humor je poseban

I dalje ga vežu uspomene za Sarajevo, pa često ode kako bi se vidio sa svojim prijateljima.

„Senad Bašić, Emir Hadžihafizbegović i mnogi drugi, to su ljudi sa kojima se često sretnem u Sarajevu“, kaže Nelević.

Na pitanje otkud smisao za humor ljudima sa prostora Balkana, Mladen odgovara da svaka država ima svoj humor. Ipak, kaže da je bosanski poseban.

„Bosanci imaju svoj poseban humor. Crnogorci imaju, ali je zatrpan. Bosanci od humora prave serije, smiju se na svoj račun. E to je ono što mi u Crnoj Gori nemamo. U mentalitetu nemamo tu disciplinu da se smijemo na svoj račun, dok Bosanci to rade otvoreno, dobro prave serije i filmove. Crna Gora se trudi da pravi nešto značajno. A u tome preskače život u kome živi, misli da su tuđe priče jače i bolje od priča koje mi imamo.“, vjeruje Mladen dodajući da sebe ne cijenimo dovoljno.

Rat je usporio razvoj filma

„U bivšoj Jugoslaviji se snimalo po 60 filmova godišnje. Ja sam svake godine snimao po tri filma. Sada toga više nema. Rat je na umjetničkom planu usporio razvoj filma, zbog nerazumnosti, gluposti i privitivizma. Vratio nas je unazad 100 godina“, smatra Mladen, koga mnogi pamte po ulozi Peje u seriji „Naša mala klinika“.

„Bila je to izuzetna serija. Ta serija se radila iz radosti i rasterećenosti. Tu seriju su zavoljela djeca od četiri godine, djeca koja vole da vide odrasle kako se ludiraju. Zbog toga i  najviše volim komedije. Volim da se ljudi smiju i da su srećni“, govori Mladen.

Montevideo, fantastično ostvarenje Dragana Bjelogrlića

Nakon premijere filma "Montevideo, vidimo se", ovaj glumac je pun impresija prema ovom filmskom ostvarenju. Kaže da je to jedan od najboljih filmova ovih prostora.

„Iznenadio sam se koliko je to dobar film.  Mislim da u istoriji filmova ovih prostora, taj film pripada jednom od boljih. To je veliki fim.  Ja sam igrao u seriji „Montevideo Bog te vidio“. Vidio sam da je reditelj Dragan Bjelogrlić sve segmente filma naučio, napravio je izuzetan film. To je film koji priča filmsku priču. Mi smo kroz istoriju imali dobrih filmova, imali smo partizanske filmove. Oni su bili opterećeni svojom značajnošću, ljudi su radili filmove iz raznih razloga. Rad na filmu Montevideo je čisto filmski“, kaže Mladen koji na pitanje koji je to projekat za koji smatra da je najbolji u njegovom „glumačkom“ životu, kaže onaj prvi.

„Prva moja radost je kada sam dobio glavnu ulogu u filmu 'Pismo-glava'. To je druženje sa Batom Čengićem, jednim odličnim čovjekom, rediteljem. Kada dobiješ prvu glavnu ulogu, onda je sve lakše, ali taj film mi je otvorio put“, kaže Nelević koji glumi i u seriji „Budva na pjenu od mora“.

On nije optimističan u vezi sa budućnošću filma i umjetnosti u Crnoj Gori.

„To je dobar projekat, dobra produkcija. Raduje me što je izuzetno gledana u regionu“, kaže Mladen. Međutim, nije optimista kada je u pitanju budućnost filma i umjetnosti u Crnoj Gori.

„Nema mogućnosti da se ovdje ostvare ni glumci, ni pjevač,i ni slikari. Budućnost filma ja ovdje ne vidim. Ima mnogo talentovanih ljudi, ali nemaju ljudi prilike“, smatra ovaj popularni glumac koji van scene djeluje vrlo skromno.

Popularnost ga nije promijenila

„Uvijek sam vodio računa da ne poletim zbog nekog uspjeha, uvijek sam imao tu kontrolu. Trudio sam se da ne odlutam u to pijanstvo pa da negdje padnem i ne znam gdje sam. Takav sam u životu, više volim da ćutim nego da pričam“,odgovara Nelević.

Ovaj crnogorski glumac  slobodno vrijeme provodi na selu. Kaže da ga to ispunjava.

„Imam djedovinu na 15 kilometara od Podgorice, imam svoj mir. Tamo nema stresa.  Imam tamo vinograd, tamo kad odem na selo, onda sam najveći seljak među seljacima. To me zadovoljava“, završavamo priču sa Mladenom.