Duško Kovačević

'Nema Crne Gore bez Turaka' (Matija Bećković)

Što reče jedan moj prijatelj: 'mala smo mi zemlja da bi primili sto hiljada stranaca'. I zaista, kako toliku silu totalnih stranaca inkorporirati u naš privredni sistem i našu (ne)kulturu, a da ostanemo svoji na svome. Veliko je pitanje - ko će koga asimilovati za koju deceniju? Zato mnoge države, pogotovo one male i osjetljive, imaju razrađenu i mudru migracionu politiku.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Postoji i sasvim suprotna teza u kojoj se tvrdi da Crna Gora ima veoma rijetku gustinu naseljenosti po preciznim demografskim mjerilima. Po svjetskom prosjeku gustine stanovništa - na našoj državnoj teritoriji treba da živi najmanje dva miliona ljudi.

Mišljenja sam da sa stanovišta kulturološke i mentalitetske autentičnosti Crne Gore - nisu svi stranci jednako 'opasni'. Ne može Kurd ili Turčin biti isto što i Srbin i Bošnjak iz Srbije ili Bosne recimo, i to ne treba upoređivati (kao što se to radi ovih dana). Ljudi iz nekadašnje zajedničke države za mene nisu stranci, ne govorim o pravnoj dimenziji njihovog statusa u Crnoj Gori. 'Nacija, to je jezik', govorio je veliki Šeling.

Stanovništo koje živi u današnjih šest država bivše Jugoslavije u solidnom dijelu je amalgam koji se sastoji upravo od naroda iz tih šest nakadašnjih republika: od Crnogoraca, Hrvata, Srba, Bošnjaka, Albanaca..., kroz mnoštvo mješovitih brakova. Ali to je sad neka druga tema. Ili pak nije?

Što se tiče Turaka i Kurda čije se naprasno prisustvo u Crnoj Gori sve glasnije problematizuje posljednjih mjeseci, stvari izgledaju dosta složenije, čak su i kontrovorzne. S jedne strane tvrdi se da Kurdi i Turci gulenisti, kao politički emigranti, dolaze u Crnu Goru i u okruženje - bježeći od Erdoganovog apsolutizma i loših ekonomskih prilika.

S druge strane, još češće se može čuti da je aktuelna 'pohara' Turaka i Kurda na Crnu Goru dio Erdoganovog neoosmanističkog plana, kako bi moćna Turska opet zagospodarila ovim prostorima. Navodno, u tom naumu Erdogan se oslanja na odličnu knjigu Strategijska dubina (čitao sam je), a koju je napisao bivši premijer i ministar spoljnih poslova Turske Ahmet Davutoglu - veoma ozbiljan intelektualac i naučnik.

Za kraj komentara spustiću se iz visokoparnih geopolitičkih razrada na polje ličnog i praktičnog. Upravo sa tim famoznim Turcima i Kurdima radim oko tri godine (rentiram im porodični poslovni prostor u centru grada). Moje iskustvo sa njima je više nego odlično, iako čujem i za drugačije prakse. Prije dolaska Turaka prostori u centru grada su se teško izdavali i to za uvredljivo male pare, o mnoge porodice žive od rente poslovnih i stambenih objekata - i to je vitalan biznis za zemlju u kojoj su usluge osnova ekonomije.

Oglas za izdavanje stajao bi mjesecima, a da niko ne bi ni zvao da se interesuje. Dolaskom Turaka, isključivo Turaka, izdavanje poslovnih prostora je bukvalno procvjetalo, a renta je skočila skoro duplo. Što se tiče moje rente daleko je to i prije i sada od cifre dovoljne za život i obaveze, ali pripomogne u svakom slučaju.

Ogromna većina Turaka zakupaca, sa kojima sam poslovao, bili su odlični i dragi ljudi sa kojima sam se zbližio i u ljudskom smislu. Često bi mi nalazili i novog zakupca kada bi odlazili iz prostora. Iskreno rečeno, od kada su oni počeli da dolaze - nemam problema sa izdavanjem mog prostora, isto je sa većinom ostalih kolega-zakupodavaca.

Čujem i od prijatelja koji su građevinski poduzimači da je među novopridošlim Turcima mnogo odličnih keramičara, vodoinstalatera i majstora različitog profila - i oni su im od neprocijenjive koristi...

Prema tome, kada je u pitanju restriktivna politika prema Turcima koji dolaze u Crnu Goru, govorim o viznom režimu koji je inicirao premijer Spajić, država bi morala da vodi računa o interesima Crne Gore. Jer kao što rekoh - Turci su nam donijeli i mnogo toga dobrog i korisnog.

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG)