Vlatko Simunović

Jes` kultura kiseonik

Slava košta novca. Državu. Morala je sračunati što su ljudi spremni učiniti da bi sigurnost našli u naknadama koje su ustanovljene da se ljudi koji su nam donijeli ideje kakve prije njih nijesmo imali, pod starost. ne bi ponižavali prebirajući po kontejnerima a postale su privilegija.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Treba samo pogledati brojke. Francuska akademija nauka ima 40 članova. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti trenutno ima 64 člana. Francuska nema istaknutih kulturnih stavralaca. Crna Gora ima njih 50 i tendenciju proširenja spiska. Koliko je među njima onih čija su vam riječ, nota, crtež, skulptura ili glumački gest danas važni? 

Mi ili oni 

Francuska ima 68 miliona stanovnika. Crna Gora ima nas 680.000. Francuska ima više violinista od kojih bi svaki mogao biti prva violina u našem simfonijskom orkestru nego naša zemlje ljudi koji u potonjih deset godina taj instrument držali u rukama. Francuzi imaju više slikara čije slike vrijedi pamtiti nego mi u Crnoj Gori Fabiano blokova za crtanje.

Francuzi su isključivo zainteresovani za izvorne ideje i stvaraoce koji kulturi daju novi oblik. Nemaju nikakvu uredbu kojom se država obavezuje da doživotno izdržava slikare. pisce, glumce. Provjeravam imaju li Francuzi umjetnike koji imaju konkretne zamjerke na grubost manira Francuske koja ih je prepustila dinamici žive kulture. Nemaju.

Nemaju ni državljane Francuske koji pale njenu zastave. To govori što Francuzi misle o Francuskoj.

U Crnoj Gori izabrali smo da socijalni status ljudi iz sektora kulture gradimo kroz sistem državnih nagrada i priznanja.

S upornošću brižne majke naša zemlja finansira filmove koji nikada ne doguraju do bioskopa, knjige koje niko ne čita...

Francuz u stvarima od javnog interesa njeguje kontrolisanu pristrastnost. Ponosni su na francusku kulturu. Podržavaju studijske boravke svojih umjetnuka u inostranstvu, imaju stotinu rezidencija za pisce. To su neka njihova formalna priznanja za izuzetna dostignića ljudi u oblasti umjetnosti. Nepristrastnost je sakrament Republike. To je njena podrška čovjeku.

Za razliku od Francuza mi smo institucionalizovali nekontrolisanu pristrastnost.

Ovako smo to zamislili. Umjetnik dobija jednu od pet državnih nagrada. Država formira komisiju čji je zadatak da se uvjeri da umjetnik uz državnu imai nekoliko drugih nagrada. Komisija formira spisak ljudi koji ispunjavaju kriterijume. Resorni ministar razmatra spisak i donosi odgovarajuće rješenje.

Sretni dobitnici imaju pravo na doživotnu naknadu u vidu mjesečnog primanja koje se kreće u rasponu od jednu do dvije prosječne zarade u Crnoj Gori.

Da bi dogurao do penzije čiji je mjesečni novčani ekvivalent naknadi koju imaju istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore hirurg bi trebao da uradi 4000 operacija na otvorenom srcu, ginekolog da na svijet donese 4000 zdravih beba, inspektor za krvne delikte da 4000 puta istrči pred puščanu cijev, vatrogasac da izgori, bankar da pronađe i nagovori na oročenu štednju 10000 hiljada ljudi čiji će životne ušteđevine proćerdati na berzi ovlašćeni broker.
Jes` kultura kiseonik!

Nebo iznad Lješkopolja

Sinoć iznad Lješkoplja vidim tri zvijezde u nizu. Orion. Nisko na jugu vidim Strijelca i Škorpiju. Tu je i ljetnji trougao. Labud. Lira i Orao.

Hiljadu je godina prošlo od kad sam to posljednji razgledao nebesa. Mislim da je bio neki Frutak. Danilovgrad. Mirisala je noć na pokošeno sijeno i pčelinji vosak. I bio sam usijana glava.

Sinoć je vjetar donio miris zgarišta. Gorjela je suva trava u poljima koja završavaju u kanjonu Morače.

S godinama čovjek sve dublje povlači u unutrašni, lični prostor.

Nije u mojim očima kultura izgubila autoritet. Nije izgubila značaj. Značenje? Možda.

U knjizi Kultura Zapada / Od osvita do dekadencija Žaka Barzana stoji - nejasna budućnost čini se bližom. Blijede i rijetke zvijezde. Na rođenju nijesu mi bile naklonjene. Nijesam ni pjesnik, ni muzičar, ni režiser.

Pa sve češće mislim: Da mi vidimo od čega se živi.