Nataša Novović

Rizort na katunu

Bez iole ozbiljnog plana, sa nasumičnim idejama i sa nezajaživom željom za brzom zaradom i suštinskim uništavanjem - tako se nekako kreće razvoj Crne Gore.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Sama činjenica da jedna zemlja trećinu onoga što proizvodi zasniva na turizmu za svakoga ko išta zna o ekonomiji je sumanuta. Prosto, zato što je to nesigurna privredna grana. Jedan kovid, jedan omanji teroristički napad, obračun kriminalaca... sve to drastično utiče na odluku neke osobe u svijetu i komšiluku o tome hoće li svoje novce da potroši baš kod vas.

Povrh svega, potpuno ignorisanje klimatskih promjena i svega što uz njih ide dokazuje da smo se odlučili za strategiju života od danas do sjutra. Nebitan je suštinski, ali zanimljiv, jer nam jasno pokazuje kakvi smo, gospodin investitor Alabar. Kao bajka zvuči ono što je, nakon odustanka od Velike plaže predložio za Kolašin.

Novi ski-rezort na Bjelasici, koji uključuje i dvoranu za skijanje, eko-hoteli i proizvodnja zdrave hrane na Sinjajevini - dva su projekta koje je Opština Kolašin ponudila Muhamedu Alabaru, investitoru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Lokalna vlast je uvjerena da je ono što su investitoru ponudili za ulaganja - vrijedno pažnje i novca. Vizija za Bjelasicu se oslanja na razvoj jednog planinskog centra, koji će imati cjelogodišnju ponudu sa svim kapacitetima koji su mogući prema planskim dokumentima. S druge strane, Sinjajevina, kao jedan prirodni biser i netaknuti potencijal, predviđena je za organsku proizvodnju hrane i očuvanje prirodne sredine, uz maksimalno iskorišćavanje benefita koje takvi prostori mogu da ponude, objasnili su.

Valorizaciju Sinjavine, u kolašinskoj lokalnoj vlasti, kako su kazali Vijestima, vide kao “kombinaciju seoskog turizma, ekološke proizvodnje hrane i sportskog turizma”. I na toj planini predviđeno je nordijsko skijanje, kao i biatlon centar, gastro turizam, te smještajni kapaciteti kroz razvoj etno-sela, eko-naselja i eko-lodge hotela. Ti hoteli su opisani kao “mali i luksuzni, u planinskom stilu, za turiste koji žele mir, wellness i prirodne ljepote, sa drvenim i kamenim elementima, koji koriste solarnu energiju i ekološke materijale”.

Da je Kolašin širok i velik kao ruska stepa - mnogo jada. Kako se uklapa proizvodnja gomiletine kuća, malih hotela, velikih hotela i sličnog sa proizvodnjom zdrave hrane? Teško je zamisliti, ali nije teško obećati. U sve to Sinjajevina treba da podnese i onaj vojni poligon, bijaše. Negdje su u razvojne projekte ubilježene i gondole. I bob staze.

I tako će budući sjevernjaci dok okopavaju ekološki krompir imati pogled na turiste koji se vozaju gondolama do zatvorenih sala za skijanje i, moguće, zbog obogaćivanja turističke ponude, pjevaju 'Gledala sam Kolašina, mala varoš, al je fina'.
Ideja o dvorani za skijanje je posebno slatka. Valjda se ukapiralo, na osnovu sada već višegodišnjeg iskustva da snijega nema pa nema. Te je tako uočeno da su po svijetu, osobito u Kini, popularne dvorane u kojima se skija 'indoor'. Nešto poput zatvorenog klizališta, samo veće.

Ništa tu nijesmo izmislili, u komšiluku se nedavno reklamirali skoro istu priču. U ski centru Ravna planina, Gornje Pale, Jahorina, krajem jula 2024. predstavljena je ideja za izgradnju prve skijaške dvorane na Balkanu a koja bi se prostiratla na površini od 16.000 m2. Najavljiano je da će dvorana imati skijašku stazu dugu 350 metara, visinski razliku od solidnih 100 metara, širine 45 metara. Od ostalih sadržaja tu će se nalaziti staza za skijaško trčanje, dečiji poligon, sankalište, skijašnica i restoran. Ski dvorana će imati kapacitet od 500 skijaša u terminu, a idejno rešenje je uradila renomirana italijanska firma. Rok za izgradnju dvorane je pet godina, a prve procjene govore da bi koštala 20 miliona evra - zamišljalo se U BiH. Zasad, koliko se zna, samo zamišljalo.

Ovih dana je selo Blatten u Švicarskoj uništeno nakon što se golemi dio stijena i mulja s ledenika srušio u dolinu. Oko 300 stanovnika sela moralo je da napusti domove nakon što su geolozi, koji prate stanje na terenu, upozorili da lednik izgleda nestabilno. Sličnih primjera koji pokazuju da klimatske promjene nijesu prazna priča ima svukuda po svijetu. Samo se to nas ne tiče.

Ljudi po sjeveru tokom proteklih godina pokušali su da se nekako uklope u turistički trend koji je donio interesovanje za zelene doline i planine umjesto opsjednutosti morem i plažama. I nije im loše išlo. Nije malo mjesta gdje možete, sa najavom ili bez nje, pojesti nešto tradicionalno, prespavati u adaptiranoj staroj kući ako poželite, otići do potoka…

Ali, nama je vazda malo. Ako nekoliko stotina domaćinstava na takav način dopuni svoj i državni budžet, nama je malo. A hiljade u rizortima direktno oduzimaju upravo ono što ta vrsta turizma treba da nudi i što hjudi traže. Mir, autentičnost…

Ako će biti lakše, takvi smo od vajkada. Sjećate li se narodne pjesme o djevojci koju momak pita je li svoje napojila ovce. Ona veli: 'Dvjesta jesam, a trista nijesam, još toliko iza brda javi'. To je ukupno hiljadu ovaca što je u ta doba vjerovatno bilo deset odsto godišnje proizvodnje brava u Crnoh Gori.

Ali lijepo zvuči.