Nataša Novović

Drumovi će poželjet Turaka

Ništa u ovom naslovu nije tačno. Ideja je bila da glasi 'Drumovi će poželjet' turista', ali taj naslov imao bi ozbiljan problem sa realnošću. Naime, jednako kao Turaka, nema ni drumova. Pa kad je laž, nek je laž.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Čak ni čuvena informacija 'ove godine ima ovoliko ili onoliko procenata turista više nego lani' ovu godinu nije uspjela da preživi. Tačno je, vrijeme je bilo promjenljivo katastrofalno, ali to ne opravdava mnoge druge stvari koje nijesu urađene kako treba.

Evo je pola jula, a turistički 'poslenici', kažu da nas očekuje 'špic sezone' i da su najave za septembar odlične. Umjestio četiri, dakle, turistička sezona bi nam, u najboljem slučaju, trajati dva i po mjeseca. Od toga se ne živi.

Već godinama je očigledno da u crnogorskom turizmu ne postoji strategija već isključuvo princip - oderi koga možeš. Jednom je jedan hrbatski novinar pisao da se turizam u toj zemlji zaniva na tome što na svijetu ima oko osam milijardi ljudi i da, teoretski, svakoga možeš da za.ebeš po jednom. Ako to važi, a važi, za Hrvatsku, još više važi za Crnu Goru. Čim pređete granicu sa susjednom zemljom, razlika je očigledna. Kome je teško da gleda pažljivije, neka samo pogleda količine smeća pored puta.

Neumjerene cijene, gužva, neljubaznost, gledanje na goste kao na nekoga ko treba da bude zahvalan ako mu neko kaže 'Dobar dan', nijesu razlog da neko neko mjesto odabere za odmor. Jer se na odmoru odmara, a ne prolazi se kroz raskopane ulice, ne kupa se pored ispusta kanalizacije, nije nužda da se trpe neljubazna lica priučenih ugostitelja. Što bi to ljudi sebi radili?

Kafa od osam eura, ležaljke od 80, smještaj koji se mjeri hiljadama - koga to može da privuče? Uz prateći haos, one koji to mogu da plate sigurno da ne može.

Decenijama se pričalo o visokoplatežnom turizmu dok su se u isto vrijeme gradile i gradile zdrade, kuće i prčvare za niskoplatežni. Poznato je - Ne može i jare i pare. Doduše u Alanu Fordu postoje plaže za bogate i plaže za siromašne jedna pored druge, ali ni u stripu to nije moglo da funkcioniše.

Ako zanemarimo kako sve na obali izgleda, ostaje pitanje - kako do toga doći? Jezivi putevi, kilometarske kolone, radovi u sred sezone. Zašto bi neko odabrao da tako provede odmor za koji je morao da štedi tokom cijele godine?

Praktično bez aerodroma, sa malo onih koji bi platili helikopter da stignu u Porto Montenegro.

Oni koji ne moraju da štede možda bi otišli na Sveti Stefan, ali on je, avaj, zatvoren. Sudbina, šte li je.

Kao i obično, traljav početak sezone, kao i sve ostalo, dobio je političku dimenziju. Otprilike: Srbi neće u Crnu Goru i olajavaju je na sve strane jer je mrze i žele da postane 'srpski svet'.

Nije da nema jezivo žutih naslova u štampi u Srbiji prema kojima, ako se ne oderu Srbi kao takvi, odere im se koža parama, a tu i tamo pojavi se i neka ajkula.

Natavno, imamo i drugu stranu. Slatki su neki od komentara po internetu. Jedan glasi: 'Šta se ovo desava sa turizmom? Evo popovi su na vlasti i okadili su sve plaže. Srbi su na vladi u Novom, Kotoru,Tivtu, ministrica turizma Srbijanka i opet srbskih turista nema. Svuda u restoranima srbijanske zastave i zastavice i ništa. Neko je pobrkao lončiće'. Stigao je i ironičan odgovor: 'Priča se da je na zadnjoj sjednici Svetog sinoda Crkve Srbije Porfirije lično naredio koliko da budu ležaljke. Joanikije trazio da marketi pojačaju cijene'.

Uz svo poštovanje glasa naroda, odluka o tome gdje će neko otići na odmor ne zasniva se na nacionalnom, već na pragmatičnom. Za ove pare, na crnogorskoj obali ne dobija se dovoljno muzike. Ili se dobije previše.

Usput, turizam na sjeveru tokom posljednjih nekoliko godina pokazuje mnogo više draži od onog primorskog. Međutim, sve od sebe daje mo da i to upropastimo. Čak i oko udaljenih jezera i visokih planina počele su da niču kućičice kao pečurkice. To je odličan način da prestane da struji dah prirode koji ljudi zapravo žele da osjete.

Ah, da, postoje i stanovnici Crne Gore. Možda bi i oni nekad da pipnu more. Nažalost, stvari stoje ovako: Primorcima je ispod časti da brčnu i nogu dok traje sezona; podgoričanima i geografski sličnima je sve više muka da satima stoje pred Sozinom, ispred Jaza, put Ulcinja ili na bilo kojoj drugoj cesti koja vodi ka plavetnilu Jadranskoga mora. Cetinjanima je malo lakše jer su bliže. O irvasima da se ne priča. Ako ne žele da 'uživaju' u čarima 'apartmana' sa po devet osoba u sobi, neuporedivo im je bolje da sjede kod kuće i sunčaju se pored Lima, na primjer.

Ozbiljno: za prosječnu crnogorsku porodicu pristojan odlazak na odmor na moru je realno nedostupan. Prosječna plata od hiljadu eura tu vrstu 'luksuza' ne dopušta.

Onda kad je bivša vlast propisivala prioritete, kazali su da su naše šanse turizam i poljoprivreda. Kad se vlast promijenila, ne zna se šta nam bolje ide. Taman k'o što smo zaslužili.