Nataša Novović

Koverta sa snimkom

Ma koji izbori da se održavaju, u Crnoj Gori to automatski znači, makar maleno, ratno stanje. Il' je bitka, il' je ofanziva. A pošto smo sistem uredili tako - izbora nam ne fali. Kad je ratno stanje, takuće stvari odlaze u drugi plan. Tako je u sjenci izbora u Nikšiću i Herceg Novom ostala presuda u aferi "Koverta".

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Negdje uoči parlamentarnih izbora 2016. biznismen Duško Knežević ušetao je kod tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića i uručio mu kovertu u kojoj je, navodno, bilo sto hiljada eura.

Knežević je tajno snimio i 2019. objavio snimak iz vile "Atlas" u Zeti, na kojem uzdanica Demokratske partije socijalista nonšalatno u unutrašnji džep sakoa stavlja novce namijenjene finansiranju kampanje te partije uoči parlamentarnih izbora.

Stijepović i Knežević optuženi su za pranje novca i ostalo, suđenje je godinama odlagano, optužnica je padala i dizala se, Knežević je prije nego je objavio snimak odjezdio u London. Silom prilika se u međuvremenu vratio.

Zbog te priče građani su organizovali proteste pod sloganom "Odupri se", ali se pokazalo da su uzalud drali opanke.

Ovih dana je presuđeno: niko nije kriv. Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici, biznismen Duško Knežević oslobođen je od optužbe za stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca. Od optužbe je oslobođeni i  Slavoljub Stijepović i još nekoliko osoba koje su osumnjičene da su Kneževiću pomagale.

Sudija Nenad Vujanović je u obrazloženju prvostepene presude rekao da je jasno da se u jednom dijelu, kada je u pitanju novac koji je Stijepović uzeo od Kneževića, radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije i da je novac korišćen za potrebe DPS-a. Međutim, kako je rekao sud, nema dokaza u ovom postupku da su izvršena krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i nema dokaza da novac potiče iz kriminalnih aktivnosti.

Sudija je istakao da je DPS ranije kažnjen za prekršaj, jer u vrjeme kad je postupak vođen, nedozvoljeno finansiranje partija nije bilo  krivično djelo.

“Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije. Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija”, kazao je sudija Vujanović u obrazloženju presude.

U sudskom postupku je utvrđeno da Migo nije imao razloga da sumnja da je Duško prao pare jer je svima poznato da Duško ima para pa nema potrebe da ih pere. Valjda samo uzme nove.

Presuda je prvostepena, žalba je moguća, a za kukavnom 'voljom naroda' možemo da plačemo.

Istina je - bolje je nego što je bilo. Stariji pamte i glasanje na haubama automobila, Hristove vrsnike u biračkom spisku, fantome i sprejeve kojim su birači prskani ne bi li se dokazalo da nijesu zombiji.

Nego, nije nam prvi put izmakla pravda u vezi sa izbornim nedjelima. Više od decenije je prošlo a da niko nije odgovorio na pitanja koja su isplivala u aferi "Snimak". Još 2013. saznalo se kako DPS-ova ekipa priprema teren za izbore time što utvrđuje činjenicu da se za jedno zaposlenje mogu dobiti četiri glasa.

Zbog tog čuda kinjili su nas i iz Evropke unije, tražili su sudski i politički epilog afere, ali nije pomoglo. Postojao je neko doba i Anketni odbor Skupštine Crne Gore koji je trebao da utvrdi političku odgovornost funkcionera DPS-a u ovoj aferi, ali se ni tu ništa nije desilo.

Isto kao što i sada postoji odbor koji treba da reguliše izborno zakonodavstvo, koji je postojao i u prethodnom sazivu parlamenta, pa nikome ništa.

Ipak, to što se malo toga zaista dešava, ne znači da nije zanimljivo. Ko može da se izbori sa mučninom. Recimo, kad partija koja je izmislila uvoz birača zakuka kako će izborni razultat u Nikšiću presuditi birači iz Trebinja, Bileće, Foče i Gacka.

U raznim slučajevima vidjeli smo do sada da vlast koja je smijenila DPS nije pretjerano gadljiva na njihove metode, ali, da je pravde, nekome bi, do daljnjeg, ime bilo - ćuti.

Ništa od toga. DPS računa na kratko pamćenje birača. Dosad smo, valjda, morali da zaboravimo avione i kamione koji su s raznih strana svijeta dovozili birače, mini izborne štabove u kojima se dijelio novac izbornim turistima, one likove što preže ispred biračkih mjesta kako bi javili kome treba da se mora podsjetiti ko treba da obavi partijsku dužnost, vreće brašna, oproštene račune za struju, metre asfalta ili drva kojima se zarađivao glas. Pride, sve snimke i sve koverte.

Na često pitanje - kakvi to ljudi prodaju glas, barem su dva solidna odgovora: nikakvi ili ljudi u nevolji. I jedni i drugi tokom tridesetogodišnje vlasti jedne partije uspješno su odgajeni. Da se u genetiku ne zalazi.

Kratko pamćenje, nedostatak pravde, bogme i tanak obraz. Bilo bi lijepo kad bi neko mogao da izmjeri koliko ovi faktori utiču na rezultate izbora. Čisto da se zna.