Nataša Novović

Zborite li srpski?

Hoće li srpski jezik u Crnoj Gori postati službeni iili će ostati jezik u službenoj upotrebi - pitanje je sad. Još jedno biti ili ne biti, iako neutralni posmatrač teško može da presudi u čemu je razlika. Sa druge strane, crnogorski, koji jeste službeni, teško boluje, jer jedva živi, ako živi. Tužna nepismenosti, sa treće strane, nije nešto što ovdašnje salužbene glave pretjerano zanima.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić kazao je nedavno da niko ne može osporiti pravo najbrojnijoj jezičkoj zajednici u državi da se izbori za status koji joj pripada, a to znači da srpski jezik ne može Ustavom biti tretiran kao jezik drugog reda. Podsjetio je da je crnogorski jezik proglašen službenim 2007. godine, iako je shodno rezultatima popisa iz 2003. godine srpskim jezikom govorilo 63,5 odsto građana Crne Gore.

"Borba za položaj našeg jezika nije počela niti juče, niti na izborima 2023. ili 2020. već onog momenta kada je jedna parlamentarna većina 2007. donijela Ustav koji je bio suprotan realnom stanju u našoj zemlji", rekao je Mandić.

U Ustavu Crne Gore piše: Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik. Ćirilično i latinično pismo su ravnopravni. U službenoj upotrebi su i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. 

Istovremeno, najviši pravni akt, u okviru zaštite identiteta, jemči pravo na upotrebu svog jezika i pisma u privatnoj, javnoj i službenoj upotrebi. ,,Pojedinačno ili u zajednici sa drugima”. Najviše ljudi u ovoj zemlji govori srpski. I šta ćemo sad?

Prema rezultatima popisa iz 2023. godine, u Crnoj Gori 269 307 ili 43,18 odsto stanovnika se izjasnilo da im je srpski jezik maternji. Crnogorski jezik je maternji za 215 299 ili 34,52 odsto osoba, bosanski za 43 470 ili 6,97 procenata, albanski za 32 725 ili 5,25 odsto.

Crnogorski statističari pitali su stanovnike i koji jezik uobičajeno govore. Tu su brojke za nijansu drugačije. Od ukupnog broja stanovnika u Crnoj Gori, njih 271 422 ili 43,52 odsto je izjavilo da uobičajeno govori srpskim jezikom. Crnogorskim jezikom uobičajeno govori 225 956 osoba ili 36,23 odsto, bosanskim 41 636 ili 6,68 procenata, a albanskim 27 979 ili 4,49 odsto.

Kada se uporede rezultati posljednjeg i prethodnog popisa iz 2011. godine, vidi se da se smanjio broj građana koji govore crnogorskim jezikom za 13 952, dok se broj onih koji govore srpskim povećao za 3 412.

Znaju brojke da budu surove. Posebno prema onima koji su sve što su uradili sa crnogorskim identitetom - uradili naopako. Prije svega to što ga nijesu gradili nego pokušali da ućeruju. Tu spada i kodifikacija crnogorskog jezika.

Pravopis crnogorskog jezika, na jedvite jade jade je sačinjen 2009.. Lani se Fakultet za crnogorski jezik i književnost sjetio da podsjeti kako je pravopisu petnaesta godišnjica.

"Standardizacija crnogorskoga jezika ne samo da je sprovedena prema svim standardima toga posla već je okončana ekspertizom najvišega naučnog nivoa – nakon rada tima naučnika, književnika i kulturnih djelatnika u Savjetu za standardizaciju crnogorskoga jezika, uključena je ekspertska komisija u sastavu: Josip Silić, Milenko A. Perović i Ljudmila Vasiljeva. Izrada Pravopisa crnogorskoga jezika predstavlja značajan datum u montenegristici i crnogorskoj kulturi u cjelini", ocijenili su.

Dobro, nije bilo baš tako. Ekspertske grupe su se sastavljale i rastavljale, stručnjaci različitih kalibara su odlazili i dolazili i ispalo je šta je ispalo.

A ispalo je da se u medijima, u službenim dokumentima, ukratko – svuda, koristi isti jezik koji se koristio i prije nadljudskih napora vlasti i odgovarajućih naučnika da smisle nova jezička pravila. Način na koji je uređivan crnogorski jezik, vrlo vjerovatno je doprinio je da ne mali broj ljudi odluči da im je maternji jezik, ipak, srpski. Ili neki drugi od jezika u službenoj upotrebi.

Ostale su, na primjer, neiskorištene mogućnosti da se, po novome, pomoćni glagol htjeti koristi koristiti i u varijanti šćeti; prezent: šćednem, šćedneš…; imperfekt: šćah, šćaše…; aorist: šćedoh, šćede, šćedosmo, šćedoste, šćedoše. Niko, iako je dopušteno, ne kaže: kroza selo, uza stranu, niza stube, kroza zube, kroza šumu. Nadaleko čuvena “ćestenina” ostala je mrtvo slovo. Uzalud su se, koliko se zasad vidi, pisci novih pravopisnih pravila mučili i honorare zarađivali.

Opšte je mjesto da je jezik 'živa stvar' kao i to da je jezik "dinamična, evolutivna tvorevina koja se neprestano razvija, prilagođava i mijenja". U tom smislu, ne da pravila iz novokodifikovanog crnogorskog jezika nijesu zaživjela, nego se sve manje koriste i ona koja su važila dok smo govorili srpsko-hrvatski. Probajte, na primjer, da uporedite koliko se u medijima u Crnoj Gori koristi riječ 'nijesam', a koliko 'nisam'. Jotovana varijanta crnogorskog koristi se kao dokaz pravovjernosti crnogorskih nacionalista, kao sprdnja u raznim "duhovitim" reklamama i to bi, otprilike, bilo to.

Da bi se nešto iznijenilo u Ustavu neophodna je podrška dvije trećine poslanika u Skupštini Crne Gore. Pored toga, promjena člana 13, kojim su uređena pitanja jezika, konačna je ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača. Veliki je to zalogaj.

Topla voda je u tome da crnogorski Srbi i crnogorski Crnogorci govore istim jezikom. I jedni i drugi, naravno, imaju pravo da ga zovu kako oni žele. Sa pismenošću kakvu imamo, koja podrazumijeva da se ni od visoko obrazovanih ljudi više ne očekuje da znaju baš sve padeže, skoro da je svejedno kako zovete svoj jezik. Jer, jezik je nježna biljka.