[ Nataša Novović ]

IZBORNA KAMPANjA

Kako su plate pojele Crnogorce i Srbe

Još petnaestak dana je ostalo do 11. juna kada se održavaju parlamentarni izbori, a nekako je sve tiho. Ko zna šta će biti s državom - niko je ne brani, niđe klerofašista, nekim su čudom nestale sve priče o otimanju crkava, možda je neko iz Čačka javio da imaju svojih bogomolja i da im ove naše ne trebaju, nema Belvedera, otanjilo se sa izdajnicima svih vrsta. Čudo jedno.

Пише: Види све колумне

Neki su se u miru rastali, neki, nakon veljeg rata, sastali. I oni kojima je to posao teško mogu da pobroje partije i koalicije koje na izborima učestvuju. Petnaest. Kad slušate o čemu govore predstavnici izbornih lista, ponekad imate osjećaj kao da svi govore jedno te isto.

U ovo malo kampanje što smo dosad vidjeli, gotovo isključivo se priča o ekonomiji, životnom standardu, investicijama, evropskom putu i tako tome.

Ne zna se ko najavljuje veče plate i penzije: Evropa sad kaže da nas čeka prosječna plata od 1000, minimalna penzija od 450 eura i puna zaposlenost. Nijesu otkrili - gdje.

DPS koji nastupa u koaliciji "Zajedno!" sa SD, DUA i LP takođe ne škrtari sa obećanjima: milijardu investicija, kaže nosilac liste Danijel Živković. U predsjedničkoj kampanji njihov kandidat Milo Đukanović govorio je o prosječnim platama od 1.500 eura.

Dok jedni pričaju o tome da je država pred bankrotom, vlada Dritana Abazovića predlaže rebalans budžeta jer, kažu, u državnoj kasi ima viška para. Sve smo više zaduženi ili smo počeli da vraćamo dugove - običan glasač ne može da protumači, a od analitičara nema velike fajde jer prečesto, prosto, navijaju za jednu od strana.

Ni ostali ne zaostaju sa obećanjima o novom raju na zemlji. Ima tu i stanova za podstanare i besplatnog vrtića. Za sve su mladi naša budućnost, pa će o njima brinuti. Neće zaboraviti ni penzionere. Ako se ovako nastavi, tačno će nam obećati i leteće automobile, ljetovanje u hotelima sa pet zvjezdica o trošku države i džabe struju. Svemirski program već imamo.

Odakle? E, na to pitanje skoro da nema ni mrvica objašnjenja.

Posebno je zanimljivo kad bolji život najavljuje partija koja je tri decenije vladala državom. Kako je moguće da se svega ovoga o čemu sada govore nijesu sjetili dok su vedrili i oblačili? Prema podacima Udruženja podstanara Crne Gore kiriju plaća preko 30.000 porodica. Sjetili su ih se kad je Preokret najavio da će raditi na tome da 4,000 podstanara dobije sopstveni krov nad glavom. Kažu da će posebno brinuti o obrazovanju i mladima. Oni koje su otjerali se ne broje.

Ma šta se na kraju desilo sa pokretom Evropa sad i sa istoimenim programom, povećanje plata tokom kratkog boravka u Vladi, građanima je omogućilo da se lakše izbore sa ogromnim poskupljenjima. Naravno da je to samo po sebi važno, ali ako se dogodi da građani Crne Gore steknu naviku da racionalnije gledaju na politiku biće to ozbiljan korak naprijed za ovu zemlju.

E, sad. Čarobni štapići ne postoje. Novci za veće plate neće pasti s neba. Neće se sam popratiti pravosudni sistem, od Ustavnog do svakog, i najmanjeg, suda.

Jedno od glavnih obećanja većine formirane nakon izbora u avgustu 2020. godine, bilo je da će donijeti "anti-mafija zakon" o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Završilo je neslavno i ostalo kao posao budućoj vladi.

Neće na drveću početi da rastu stolice, iako se konačno pojavljuju naznake da će se šumama ubuduće drugačije upravljati. Nekada je profesor Milenko Popović govorio da će za Crnu Goru biti ogroman uspjeh kada proizvede prvu kacu.

Neće se sama od sebe, ako uopšte mogu, popraviti tužne demografske slike. Prema posljednjim projekcijama Monstata u Crnoj Gori trenutno živi 616 695 osoba. Po podacima sa popisa 2011. u Crnoj Gori je živjelo 620 029 ljudi. Manjak je 3.334. Naravno, riječ je o mnogo većem broju jer naša zvanična statistika se ne bavi takvim sitnicama kao što su ljudi koji se sele u inostranstvo. Reformisati tu službu još je jedan od ozbilljnih zadataka za buduću vlast. Ako bude ozbiljna.

Prije nekoliko mjeseci Portal RTCG je objavio tekst u kojem se pokazalo da u Institutu za javno zdravlje nema urednih podataka o tome od čega umiru ljudi u Crnoj Gori. Posljednje brojke bile su iz 2019. i to "preliminarne". Kako se onda planira zdravstvena politika? Eto još posla.

Nedavno je zgasnula i poljednja ćelija u Kombinatu aluminijuma Podgorica. To je, sjećate se, ona fabrika za koju su nam decenijama objašnjavali da bi bez nje pocrkali. I kojoj su građani, nakon što je prodata, plaćali struju. To je istorija, a za budućnost bi bilo važno da se postara da za poslovne partnere ne bira šarlatane i prevarante, kako strane, tako i domaće.

Ove i slične "sitnice", naravno, nijesu atraktivne za predizbornu kampanju. Zato bi oni koji rade u ime javnosti morali da pitaju. Ali, još nijesmo navikli, valjda.

Kako god, zasad kampanja teče mirno. To ne znači da neko, u samom finišu, neće odlučiti da obnovi bojeve bjelaša i zelenaša, komita, partizana, četnika. To je potencijal spreman da 'kresne' u svakom času.

Pored činjenice da se priča o platama, a ne identitetima, još je nešto neobično. Po svemu što se dosad dešava, izgleda da niko ove izbore ne pokušava da proglasi istorijskim, što je ozbiljna stvar u zemlji koja od istorije i nametnute istorije i falsifikovane istorije ne može da diše.

Možda će baš zbog toga biti istorijski.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG