Tufik Softić

stav

Ni abera za ekocid, 'ajde bre

Da su tajkuni bivših državnih vlasti zaposjedali rijeke na sjeveru Crne Gore gdje god je to bilo moguće, nije nepoznato, ali da je to bilo izvodljivo čak i u srcu jednog od nacionalnih parkova, zvučalo je za rubriku „vjerovali ili ne“ kada sam prvi put o tome pisao.

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Da su tajkuni bivših državnih vlasti zaposjedali rijeke na sjeveru Crne Gore gdje god je to bilo moguće, nije nepoznato, ali da je to bilo izvodljivo čak i u srcu jednog od nacionalnih parkova, zvučalo je za rubriku „vjerovali ili ne“ kada sam prvi put o tome pisao.Izgleda, međutim, da novinarska riječ nema težinu koju je nekada imala, jer se još ni jedan državni niti lokalni organ ili institucija tim povodom nisu oglasili. Makar da nešto demantuju. Ćuti i cjelokupna crnogorska javnost. Računa se na zaborav? Neće moći, što bi rekao moj prijatelj, građanski aktivista Rašit Marković.

Ekocid ne zastarijeva kao ni ratni zločin i neko će kad-tad morati da odgovara zbog izgradnje dvije male hidroelektrane u srcu Nacionalnog parka Prokletije. Te 2016. godine, kada se mislilo da političke promjene nikada neće biti, tajkuni su kroz ovaj NP iskopali deset kilometara kanala širine dva metra i dubine na pojedinim mjestima i do deset metara. Pokušajte danas da tražite dozvolu da vam neko omogući da prokopate bilo kakav kanal u bilo kojem nacionalnom parku?

Marković,  koji je ranije zatražio od privatnih vlasnika MHE i državnih institucija da pokažu elaborat o zaštiti životne sredine koji je trebalo da postoji kada su građene te dvije male hidroelektrane, i koji odgovor na to pitanje nikada nije dobio, smatra da je to što je učinjeno tada u Nacionalnom parku Prokletije najveći ekocid na Balkanu. Prejako zvuči, ali možda je baš tako. Treba naći još jedan primjer gdje su u nekom nacionalnom parku na Balkanu tri rijeke pitke vode stavljene u cijevi i odvedene kilometrima dalje do mašinskih kućica.Zaista,  ko je bio taj ko je stavio potpis na dokument i svjesno počinio krivično djelo?

Ko je bio toliko hrabar ili bez vizije? Ko je potpisao eleborat da se u srcu Nacionalnog parka Prokletije baci atomska bomba, kakve su razmjere štete.Treba nam ime i prezime. Ništa više. Potpis. Ako je potrebno da ga stavimo na grafološko vještačenje. Nešto mi ne ide baš u glavu da je neko pri čistoj pameti stavio dobrovoljno potpis na elaborat o zaštiti životne sredine. Bez tog papira i tog potpisa nije moglo da se gradi. Ali opet, petu godinu poslije promjene državnih vlasti, niko ne odgovara Markoviću i crnogorskoj javnosti – svi ćute.Ko je, dakle, omogućio da neko 2016. uvede tešku mehanizaciju u srce nacionalnog parka i pokupio u cijevi tri rijeke pitke vode. Cijevi od azbesta.

Ne bih htio da idem tako daleko, ali nije nemoguće, i da kao građanski aktivista Rašit Marković tvrdim da je to imalo dalekosežne posljedice, da je izvršena takozvana „drenaža terena“, i da je upravo taj ekocid proizveo onaj drugi, odnosno da je došlo do presušivanja podzemnih izvora i sušenja šuma u NP Prokletije.Tačno je da niko nije ispitao kuda idu podzemne vode prije izgradnje tih malih elektrana. Prije toga su misteriozno nestale stare vojne mape podzemnih voda koje su postojale.

I zemljište je od tada ostalo suvo. 2016. godine firmi „Kronor“ iz Podgorice neko je dao koncesije za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u NP Prokletije. To su rijeke Hridska i Babinopoljska iz kojih je voda dovedena do jedne hidrocentrale, kao i treća rijeka, Treskavička, na čijim vodama je izgrađena druga hidrocentrala. Vodozahvati su u strogoj zoni Nacionalnog parka Prokletije, a zatim su te rijeke cijevima u dužini od više kilometara dovedene do mašinskih postrojenja, odnosno malih hidrocentrala, koje se nalaze u takozvanoj zoni zaštite nacionalnog parka.

Da ne bi bilo zabune, Nacionalni park Prokletije proglašen je 2009. godine, a tadašnje vlasti dozvolile su gradnju malih elektrana u srcu ovog parka 2016. godine.  Prema nešto ranijim podacima iz centralnog registra, vlasnik firme „Kronor“, koja je tada dobila koncesije za izgradnju malih hidroelektrana u NP Prokletije, je kompanija „Kroling“. Vlasnik te kompanije bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali „Normal kompani“ i „Mont hidro“. Vlasnik „Normala“ je bio Željko Burić, a „Mont Hidra“ Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Prema nekim podacima kojima raspolažu građanski aktivisti iz Plava, tajkuni od dvije male hidroelektrane koje su izgrađene u NP Prokletije, imaju veću finansijsku dobit nego što iznosi ukupan budžet ove siromašne sjeverne opštine.Zalud se građanski aktivisti stavljaju na raspolaganje tužilaštvu i nude da se provjeri sve što pričaju. Tužilaštvo ne reaguje, a u ovom slučaju bi to moralo biti Specijalno državno ružilaštvo. Niko sam nije ovo mogao izvesti, bez jake i organizovane sprege tajkuna, države i državnih institucija pa do tadašnjih lokalnih vlasti. Nego, ima sad preča posla. Ajde bre, niabera za ekocid. O tome će generacije koje dolaze. Kad se suoče sa nepopravljivim posljedicama. Još je to dobro, kako može biti.