Nikola Banićević

STAV

Kada mir zakasni

Južni travnjak Bijele kuće 13. septembra 1993. godine bio je mjesto na kome je potpisan „Oslo sporazum“. Septembarski dan je obećavao da će konačno doći mir na Bliski istok. Ponosan na svoju ulogu, predsjednik SAD Bil Klinton nije znao da će i poslednje sekunde teških pregovora, biti napete. Izraelski premijer Yitzhak Rabin nije želio da se rukuje sa vođom palestinske PLO Yasser Arafatom, posle 10 godina sukoba. Zahvaljući svojoj visini, predsjednik Klinton morao je da guranjem približi dvojicu lidera, kako bi se rukovali. Nevoljan stisak ruke označio je i kraj mirovnog sporazuma, prije nego se mastilo na papiru osušilo. Bio je to još jedan neuspješan pokušaj stvaranja mira, koji će u novembru iste godine životom platiti izraelski premijer Rabin.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Brojni su mirovni pregovori sa različitim ishodima, koji zavise od političke volje strana u sukobu i međunarodnog faktora. Potpisivanje Belfatskog sporazuma 1998. godine, označilo je kraj sukoba između IRE i Ujedinjenog Kraljevstva, odnosno unionista i rebulikanaca.

Dejtonski sporazum doveo je do kraja građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji. Danas podložan brojim kritikama i željom da se izmijeni i dalje ostaje garant mira ne samo u BiH nego i na Zapadnom Balkanu. Pola milona stradalih, 4 milona raseljenih i trajno minirana područja, bile su strahote građanskog rata u Angoli, koji je trajao 27 godina. Završen je mirovnim sporazumom. Mirovni pregovori, kao vid aktivnosti međunarodne zajednice da mirom rješava sporove imaju višestruko pozitivan efekat na sve nivo bezbjednosti.

Pozitivan uticaj na nacionalu bezbjednost, ogleda se kroz smanjenje nasilja, političku stabilnost, ekonomsku obnovu i povratak povjerenja. Uspješno završeni mirovni procesi doprinose regionalnoj stabilnosti, kroz smanjenje izbjegličke krize, organizovanog kriminala, promociju regionalne saradnje i prevenciju sukoba. Prednost uspješno zaključenih mirovnih sporazuma za međunarodnu bezbjednost, vidljiva je kroz prevenciju širenja oružanih sukoba, smanjenje prijetnje od terorizma i ublažavanje humanitarnih kriza.

Fotografije 6 mladih ljudi, talaca koje su ubili pripadnice Hamasa obišle su svijet. Dok se traže krivci i odgovorni, na ispitu mirovnih pregovara pale su sve strane u sukobu. Politički interesi i geopolitika oduzeli su ljudske živote.

Ovaj događaj stavio je izraelsku vladu pred osudu javnosti, kroz masovne proteste i štrajk sindikata. Izraelska vojska shvata da dalji sukobi u Gazi povećavaju opasnost po živote izaleskih talaca. Možda ćemo svjedočiti i otklonu vojnog vrha od daljih akcija, planiranih od strane izlaeskog premijera. Pritisak raste i od SAD, čija se aktuelna administracija zbog izbora zalaže za postizanje mirovnog sporazuma što hitnije.

Bajdenova administracija zna da bi to bio veliki plus u izbornoj kampanji. Zemlje regiona na svoj način preko regionalne organizacije GCC vrše pritisak na Izrael. Prekid sukoba i mirovni sporazum, značio bi i politički kraj za aktuelnog premijera Izraela i slabljenje uticaja Hamasa u Palestini i regionu.

Tada svjestan istorijskog trenutka Rabin je izjavio: „Stojimo ovdje danas kako bismo postigli mir i položili temelje za novi život na ovom Bliskom istoku.” Taj kamen temeljac moraju položiti dvije ruke, ključnih aktera u sukobu, uz vjeru da grade zajedničku kuću. Mir na ta vrata kasni u dolasku 76 godina. Vrijeme se na Bliskom istoku, nažalost, mjeri ljudskim životima.