Tufik Softić

Je li stao fiktivni izvoz goriva na Kosovo?

Fiktivni izvoz goriva iz Crne Gore na Kosovo cvjetao je još 2003. godine, i policija u Beranama o tome je imala konretna saznanja nakon što je tada izvela akciju na carinskom punktu Kula kod Rožaja.

„U oktobru te godine zaplijenili smo sedam cisterni jedne kompanije iz Podgorice, za koje je utvrđeno da imaju falsifikovanu dokumentaciju o količini robe koju voze“ , prisjeća se za Portal RTCG jedan od policijskih službenika u penziji.

On je rekao da je već prvim mjerenjem, odmah nakon zaplene, utvrđeno da je količina goriva umanjena u prosjeku od jedan i po do tri hiljade litara po cisterni.

„U jednoj od sedam cisterni bilo je čak osam i po hiljada litara manje u odnosu na originalnu dokumentaciju“, rekao je taj bivši policijski službenik.

Vozači cisterni su pritvoreni, vozila parkirana u Beranama, gdje je tada bilo regionalno sjedište Uprave carina, ali ne za dugo. Prilike nijesu bile zrele i stvar je poslije dva-tri mjeseca jednaostavno „legla“.

Iz carine su u vezi sa ovim slučajem „brže-bolje“ objasnili kako nije bilo carinskog prekršaja i da je došlo do greške u premjeravanjima, kao i da oni nijesu zadržali vozila nego policija.

Onda se ogradio i istražni sudija u tom predmetu koji je kazao da je naredio samo zadržavanje vozača cisterni zbog posjedovanja falsifikovane dokumentacije o količini robe koju voze, a ne i vozila.

Beranski policajci koji su se smrzavali na Kuli prateći mjesecima ovaj šverc, na kraju su ispali krivci što je čitava stvar izašla u javnost i došla do novinara. Cisterne su poslije izvjesnog vremena produžile put ka Kosovu sa drugim vozačima.

„Koliko se sjećam taj postupak je sudski nastavljen u Podgorici, i nemam saznanja da je ikada završen“, rekao je sagovornik našeg portala.

Ovaj slučaj s kraja 2003. godine je već bio zaboravljen da bi tek kasnije do javnosti dospjeli podaci da je fiktivnim izvozom nafte crnogorski državni budžet samo tokom tri godine, 2006., 2007,. i 2008., oštećen za najmanje dvadeset miliona eura.

Upoređivanjem podataka crnogorskih carinika na Kuli, o nafti koja je izašla iz zemlje, sa podacima kosovskih carinika, o nafti koja je ušla u njihovu državu, došlo se do proste računice da postoji razlika koja se mjeri desetinama miliona litara nafte, ili iskazano finansijskim pokazateljima, desetinama miliona eura u tri posmatrane godine.

Mehanizam pljačke je bio jednostavan. Kada se nafta zaista izvozi, preduzeće nije dužno da plaća carinu, akcize i porez na dodatu vrijednost. Ako se, međutim, nafta prodaje u Crnoj Gori – to se mora uraditi. Tako su fiktivnim izvozom švercerska preduzeća izbjegla plaćanje dažbina državi, iako je, kako se sumnja, ta količina nafte najvjerovatnije prodata u Crnoj Gori.

Šverc su direktno omogućavali carinici i policajci na graničnom prelazu na Kuli, uzimajući po petsto eura po vozilu, čime su bili zadovoljni i oni i izvoznici, koji su izbjegavali plaćanje neuporedivo skupljih dažbina.

Uznemirenost je bila prisutna i sa druge strane granice, među kosovskim policajcima i carinicima, od kojih je jedan, tridesetčetvorogodišnji Ljuan Ademaj, izvršio samoubistvo.

On je bio komandir kosovske policije na punktu Kula prema Crnoj Gori, a u oproštajnom pismu, sa čijim sadržajem je, navodno, bio upoznat list „Koha ditore“, naveo je da je trpio pritisak funkcioenera uključenih u šverc.

Da je granica od Crne Gore prema Kosovu i za druge švercerske robe poroznija više nego što bi smjela biti, odavno je upozoravano. Još 2004. godine mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina.

Svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno su, inače, označile Kosovo kao distributivni centar na takozvanoj „avganistanskoj transverzali“.

Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina“ spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio još prije dvije i po decenije, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski Albanci uvoze 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je herion vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara.

Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

U medijima koji su se pozivali na policijske izvore već tada su se mogle naći i informacije o tome koje albanske kriminalne grupe kontrolišu granicu prema Crnoj Gori, prvenstveno putni pravac preko Kule.

Govoreći za Portal RTCG o prirodi organizovanog kriminala i djelovanju crnogorskih kriminalnih grupa uključenih u prekogranični šverc, penzionaisani načelnik policije iz Rožaja Šemso Dedeić je još prije petnaest godina upozoravao da ni organizovani šverc duvana nikada nije prestao.

On je uputio poziv onima koji se bore protiv ove vrste kriminala da „preduzmu mjere i provjere otkuda toliko robe na tržištu biz akciznih markica, gdje su centri, odakle dolazi roba, kao i ko to omogućava“.

„Mnogo je važno i teško odgovoriti na pitanje šta se dešava dalje sa tim novcem koji se od toga stiče. Da li se on upumpava u legalne tokove. Novac iz ruke u ruku, bez računa i firmi, preko pojedinaca, teško se kontroliše i to ne mogu biti legalni tokovi“, svjedočio je Dedeić.

Priče o švercu raznih vrsta roba na Kosovo i sa Kosova mimo carinskih punktova, odnosno šumskim putevima, djeluju fantastično kada se govori, recimo, u jednom slučaju o stotinu i više zaplijenjenih konja natovarenih cigaretama.

Konje i terenska vozila, motore četvorotočkaše, kojima su šverceri opremljeni, zimi mijenjaju motorne sanke.

Skoro nevjerovatno zvuči tvrdnja da se za šverc droge koriste čak i dresirani lovački psi koje albanski kriminalci dočekuju na Kosovu, oblepljuju selotejpom oko njih po kilogram-dva heroina, i upućuju nazad u Crnu Goru svojim vlasnicima, „regularnim lovcima“.

Sagovornik našeg portala, osim o onom iz 2003. godine, govori i o velikom broju drugih slučajeva prekograničnog šverca koji su razotkriveni, ali su na čudne načine završavali u fiokama.

Vrlo lagano su prolazile i priče o „pokvarenim“ carinskim vagama za mjerenje teretnih vozila što je, navodno, tokom zime na sjeveru „uobičajeno“.

Sve to, i mnogo čega drugog moglo se pročitati još prije deceniju i po, a poslednje akcije policije u Rožajama, otkrivanje ilegalnih magacina i vozila za šverc ilegalnim putevima, govore u prilog tome da i danas šverc cvjeta, u susret proljeću i babinim jaradima.