Igor Pejović

Zaljubljena u fiziku i ragbi, modeluje kursne valute kroz matematičke formule

Crna Gora ima mnogo pametnih mladih ljudi, kojima se dobre prilike ukazuju van granica naše zemlje. No, ono što mi imamo je pretežno teorija, a manje primjena tog znanja, kaže u emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) Katarina Martinović.

Ova mlada Cetinjanka posljednjih godina živi u Londonu gdje je završila doktorske studije na Kings Koledžu na temu fizike - gravitacioni talasi i kosmologija. Školovala se i u Kanadi, a igra i ragbi za crnogorsku reprezentaciju kojoj je donijela bronzu na Igrama malih zemalja na Malti 2023.

Sada je zaposlena u Nomura japanskoj banci gdje radi na modelovanju kursnih valuta kroz matematičke modele.
Zanimalo nas je i kako je jedna mlada fizičarka završila u bankarskom sektoru.

Sve počelo od HMC stipendije

“Svi u mom timu su doktorantni matematike ili fizike, niko nema ekonomiju ili finansije. To je dio posla za koji oni smatraju da možemo da naučimo kad se pridružimo banci. Bitnije su neke matematičke osnovne sposobnosti. Ja nijesam ni planirala da radim u banci, nego me kontaktirao regruter na LinkedInu. Vidio je moj profil i rekao da misli da bih bila baš super za tu poziciju”, kaže Katarina.

Naša sagovornica doktorske studije završila je 2022. u Londonu, na Kings Koledžu, i to na temu fizike odnosno gravitacionih talasa i kosmologije.

“Ja sam se bavila fizikom na osnovnim studijama, koju sam mnogo voljela kao predmet i na trećoj godini sam počela da učim o teoriji relativiteta. Tu sam se prosto zaljubila u lijepu matematičku teoriju...i od toga je počelo interesovanje koje se dodatno razvilo dok sam bila na master studijama u Kanadi. I kad je došlo vrijeme za doktorske, sjela sam sa ljudima koji su poštovani u svijetu fizike i pitala ih u kojoj državi možeš da preporučiš kojeg profesora sa kojim mogu da radim na temu kosmologije...”

Sve je, kaže, počelo od HMC stipendije kad je bila učenica podgoričke gimnazije. Aplicirala je, jer je, kaže, željela da vidi svijet, drugačije kulture i školski sistem.

“To je bila radoznalost. Razmišljala sam o svim drugim stvarima o kojima djevojke misle tada i nijesam previše svoju budućnost crtala liniju po liniju. Nego sam samo pošla jer me to interesovalo. Kad sam morala da apliciram za predmete u Velikoj Britaniji koje ću da učim, ja sam izabrala matematiku, fiziku, hemiju i naprednu matematiku. To su predmeti koje ja volim. Interesovanje za prirodne nauke kod djevojaka u Crnoj Gori je veće nego u Engleskoj. U tom zemlji malo djevojaka bira fiziku, hemiju, matematiku...ja sam bila jedina djevojka na fizici i jedna od dvije na naprednoj matematici”, priča naša sagovornica.

Iako je master studije završila u Kanadi, na kraju se ipak vratila u London. Na naše pitanje zbog čega, odgovara: “Pa ne znam, sve mi ima sad smisla, nikad nije bilo ‘Zašto’, nego ‘Zašto da ne’. Radila sam osnovne studije na Oksfordu, pri kraju studija sam imala nekoliko opcija. Jedna je bila da ostanem na masteru u Oksfordu, jedna da započnem doktorske na Kembridžu, a jedna dobila sam stipendiju da idem na prestižan institut u Kanadi. I ja sam pošla za opcijom koja mi se činila najviše specifičnom...”

Vodila je ljubav prema fizici

Dobiti mjesto na Oksfordu, kaže, nije nimalo lako: “Jer osim toga što morate da imate najbolje ocjene, treba da polažete dodatno prijemni ispit. Za mene je to bila fizika, a onda su tri intervjua vrlo akademske prirode. Ti sjedneš i neko počne s tobom da priča o fizici. Tako da u tom smislu ima mnogo prepreka koje mora da se preskoče do tamo”.

Nju je, kako je kazala, vodila ljubav prema fizici: “Kad sam došla na fakultet shvatila sam da mogu da pariram ljudima koji su tu”.

Pričala nam je i o životu u britanskoj prijestonici: “London je veliki grad, metropola. Biti student, mlad i 18 godina u Londonu i pokušati naći ravnotežu između predavanja, života u velikom gradu - mnogo je teško. Meni je prijao kampus, život na osnovnim studijama, a kad su došle doktorske imala sam 22 godine, bila sam malo više oformljena odrasla ličnost i prijao mi je taj grad koji ima toliko opcija...od predstava, pozorišta, baleta, sporta, koncerata...za mene je bio dobar tajminga da se priključim brzoj traci Londona”.

U odnosu na London, očekivano, život u Crnoj Gori je mnogo opušteniji: “Kad sam u Londonu imam milion stvari isplanirano mjesecima unaprijed. A kad dođem kući i kažem drugaricama da radimo nešto za šest mjeseci one se smiju, jesi luda, oktobar je za šest mjeseci. Polako. Tako da tu ima neka razlika...”

Sa Katarinom smo pričali i o ragbiju koji trenira posljednjih gotovo deset godina, a iza sebe već ima i zavidne rezultate.

“Pa ja sam počela da igram u Engleskoj, koja je inače kolijevka sporta, gdje i nema toliko predrasuda da se žene bave sportom kao što je ragbi, a počela sam slučajno”, prisjeća se Katarina.

Učestvovala je na Igrama malih zemalja gdje je osvojila prvu medalju, a nagrađivana je i za ragbistkinju sezone, dok je COK nominovao za sportistu godine u Crnoj Gori.