Jovana Peković [ TVCG ]

Žrtvi silovanja u Kazahstanu prijeti zatvor, traži azil kod nas

Nakon deset godina borbe za prava žrtava seksualnog i porodičnog nasilja u Kazahstanu, aktivistkinja Dinara Smailova danas traži politički azil u Crnoj Gori.

Kazahstan je morala da napusti nakon prijetnji i pritiska vlasti koje je optuživala za korupciju i neefikasnost u zaštiti žena i djece.

Dok čeka odluku o azilu, nastavlha da pruža pomoć žrtvama i poručuje im da neće da ćute.

Dinara Smailova, žena koja je preživjela grupno silovanje i progovorila.

Njena ispovijest pokrenula je lavinu – 315 silovatelja našlo se iza rešetaka.

Dinara Smailova, aktivistkinja za ljudska prava kaže da femicid cvjeta u zemlji, zakoni su deklarativni.

"Vlada pažljivo prikriva broj žena i djece koji su patili i umrli usljed nasilja. Moj suprug Almat Muhamedžinov i ja odlučili smo da osnujemo Fond „Ne ćuti” na čiju adresu su stigla 23 slučaja ubistva žena i 12 slučajeva ubistva dece", navela je ona.

Kada je ukazala na nepravdu i nemoć državnih institucija da se izbore s tim problemom, postala je meta vlasti. Sada sa suprugom čeka azil u Crnoj Gori, dok joj u Kazahstanu prijeti zatvor.

"Od prvih dana naš rad se nije dopadao vladinim agencijama i sistemu za sprovođenje zakona. Od 2017. protiv mene se nezakonito pokreću krivični postupci", rekla je Smailova.

Almat Muhamedžanov, aktivista za ljudska prava kaže da ih njihovi državni organi progone od samog početka.

"I kao što vidite ne progoni Dinu samo država već i nasilnici, ubice, zlostavljači kao i oni koji imaju novac i moć", kazao je on.

U Crnu Goru nije došla kao bjegunac, već kao žena koja traži pravdu. Iako pod pritiskom i praćena, uhapšena po potjernici iz domovine, nakon noći provedene u pritvoru, puštena je da se brani sa slobode. Ovdje, saglasni su okupljeni, nije sama.

Dalibor Tomović, advokat kaže da se radi o jednom fingiranom prcesu, koji je režiran zbog njenog predanog rada za ljudska prva u Kazahstanu.

Petar Vukčević iz Građanske alijanse navodi da zaštita ljudskih prava nije samo pitanje zakonskih normi nego pitanje naše zajedničke humansti jer oni koji bježe od rata nose nadu u ljudsku humanost i ogovornost, a naša ljudska odgovornost je da im to pravo obezbjedimo.

Dinara poručuje ženama u Kazahstanu da ne ćute, jer zna koliko tišina boli, ali i koliko jedan glas može da promijeni sve.