Andreas Beker  [ DW ]

16. 03. 2025. 10:51

Evropa se naoružava – ko će to da plaća?

Oko 800 milijardi eura trebalo bi da bude izdvojeno za „ponovno naoružavanje Evrope", kazali su predstavnici država Evropske unije na vanrednom samitu 6. marta 2025. u Briselu. Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, uskoro će iznijeti detalje o tome kako bi sve trebalo da se finansira.

Za sada izgleda da će se većina paketa od 800 milijardi eura, tačnije 650 milijardi, prikupiti kroz nova zaduživanja pojedinačnih država Evropske unije, a ne kroz zajedničke dugove. Preostalih 150 milijardi trebalo bi da dođe kroz kredite osigurane iz budžeta EU – što je već približavanje konceptu zajedničkog zaduživanja.

Neograničeno zaduživanje

Fridrih Merc, vjerovatni budući kancelar Njemačke, već je napravio presedan. Iako je dugo bio protiv novih zaduživanja, sada se zalaže za neograničeno zaduživanje u svrhu naoružavanja. „Šta god da je potrebno" (Whatever it takes), rekao je Merc.

Da bi i druge zemlje EU postupile na sličan način, Fon der Lajen planira da aktivira „klauzulu izuzetka“. „To će omogućiti državama članicama da značajno povećaju svoje troškove za odbranu“, rekla je još na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji u februaru ove godine.

„Klauzula izuzetka pomaže da se ovi izdaci usklade sa Paktom o stabilnosti i rastu“, objašnjava Jirgen Mates, stručnjak za međunarodnu ekonomsku politiku i finansijska tržišta pri Institutu njemačke privrede (IW).

Pakt postavlja jasne granice za državnu zaduženost (60 procenata bruto domaćeg proizvoda - BDP) i budžetski deficit (3 procenta) za 20 zemalja eurozone. Međutim, mnoge države eurozone su već znatno zaduženije.

Ako se te zemlje uskoro dodatno zaduže, Brisel će „zažmuriti na oba oka“, umjesto da prijeti sankcijama kao ranije. Sjetimo se Portugalije i Grčke.

Razlike u kamatama kao znak upozorenja

Unutar EU, ovakva politika daje državama više manevarskog prostora. Međutim, pitanje je kako će finansijska tržišta reagovati.

Investitori prate kreditni rejting zemalja, koji procjenjuju specijalizovane agencije. Lošiji rejting znači skuplje kredite.

U eurozoni, Njemačka plaća najniže kamate na svoje dugove. Razlika u kamatama u odnosu na druge zemlje naziva se „spread". Italija trenutno plaća 1,2 procentna poena više od Njemačke. Tokom dužničke krize 2010. godine, ta razlika je bila još manja, ali je ubrzo porasla na skoro 5 procentnih poena. Za Portugaliju i Grčku, razlika je bila još veća.

Što su kamate više, to država ima manje sredstava za druge prioritete, poput investicija, obrazovanja ili penzija. Ove razlike mogu ugroziti stabilnost eurozone, kao što se desilo tokom pomenute dužničke krize.

Još nije jasno kako će novo zaduživanje za odbranu uticati na „spread", kaže Mates.

Pouke iz dužničke krize

Rizik ipak postoji. Mates zato upućuje na instrument iz vremena dužničke krize. Evropskim stabilizacionim mehanizmom (ESM) tada je stvoren zaštitni fond u iznosu od nekoliko stotina milijardi eura kako bi se eurozoni pomoglo da prebrodi oluju.

Mates vidi ESM i u budućnosti kao „sigurnosnu rezervu“. „Zato se njegova slobodna sredstva ne smiju neprimjereno koristiti za odbrambene troškove."

Vrijeme za euroobveznice?

Veliki izdaci, veliki rizici – da li je sada pravo vrijeme za zajedničko zaduživanje, tj. euroobveznice?

Princip je sljedeći: ako se Evropljani zajednički zadužuju, uslovi su za većinu zemalja povoljniji nego kada bi se zaduživale pojedinačno. Oni profitiraju od dobre kreditne sposobnosti „bogatijih“ zemalja – koje bi u krajnjem slučaju preuzele odgovornost za cjelokupan dug.

Ova tema godinama dijeli EU. Sjevernjaci (Njemačka, Austrija, Holandija, Finska itd.) zamjeraju južnjacima (Francuska, Italija, Španija, Portugalija, Grčka itd.) nedisciplinu u budžetskoj politici i odbijaju da daju garancije za njihove dugove.

Pravo EU takođe zabranjuje da jedna zemlja odgovara za dugove druge. Tako stoji u „Ugovoru o funkcionisanju Evropske unije“, član 125.

Tako da ako bi se euroobveznice koristile za finansiranje odbrane, bila bi potrebna izmjena ugovora EU. To ne bi samo dugo trajalo, već bi zahtjevalo i jednoglasnost. Pitanje je da li je to realno.

Zajednički dugovi već postoje

Međutim, već postoje isprobani oblici zajedničkog zaduživanja, iako s ograničenom odgovornošću.

Na primjer, paket podsticaja od 750 milijardi eura koji je EU uspostavila tokom pandemije koronavirusa. Tada se, 2021. godine, EU prvi put zadužila kao zajednica. Odgovornost pojedinačnih zemalja ograničena je na njihov udio u budžetu EU. Za Njemačku bi to bilo oko jedne četvrtine sume.

Takođe, već pomenuti zaštitni fond ESM i njegov prethodnik EFSF bili su oblici zajedničkog duga.

Neophodno, nevjerovatno, svrsishodno?

„Da li će zajedničko zaduživanje postati neophodno, tek treba da se vidi“, kaže finansijski stručnjak Mates iz IW.

Ekonomista Klemens Fuest, predsjednik Minhenskog ifo instituta, smatra pak „veoma nevjerovatnim“ da će se troškovi odbrane finansirati zajedničkim dugovima.

Ovaj instrument je „neprikladan, jer su odbrambeni izdaci nacionalni troškovi i jer bi prvo trebalo razviti koncept za odbrambenu politiku Evropske unije, a sada je potrebno djelovati brzo", rekao je Fuest u mejlu za DW.

Jens Bojzen-Hogrefe, zamjenik direktora odeljenja za ekonomsku analizu pri Institutu za svjetsku ekonomiju u Kilu (IfW), smatra da bi zajednički dugovi bili „svrsishodni“ ako bi se njima finansirali zajednički vojni zadaci. Međutim, „nije jasno da li bi sve zemlje EU ispunile zajedničke odbrambene obaveze, odnosno da li bi to učinile u narednim godinama.“

Preporučljivo bi bilo kreirati mehanizam u kojem bi mogle učestvovati i zemlje van EU, poput Velike Britanije ili Norveške. Takođe, odluke bi trebalo donositi bez uslova jednoglasnosti, kako na primjer Mađarska ne bi mogla vetom sve da blokira, kaže Bojzen-Hogrefe. Evropska razvojna banka (EIB), koja pripada svim zemljama EU, mogla bi da igra „značajnu ulogu“ u finansiranju odbrambenih projekata.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku