Nebojša Šofranac

DRAMATIČNI RASPLETI

Moja Afrika

Teško da je Sidni Polak ili bilo ko od nas te 1985.godine vidio Afriku na fudbalskoj mapi, ali taj kontinent sada je zlatni rudnik. Kad bi gledali koliko afričkih fudbalera igra za evropske selekcije poput Francuske i Belgije, ili neke druge kolonijalne zemlje, vidjeli bi da se mogu sastaviti tri reprezentacije svijeta, počev od tandema Mbape-Lukaku pa nadalje, ali umjesto da igraju za Kamerun, Kongo i druge matične zemlje izabrali su evropske sile. Ipak, bezbroj evropskih klubova svake druge zime ostane bez ključnih igrača zbog odlaska na Kup Afrike, koji je samo 2019.godine održan tokom ljeta, a nakon kovida opet vraćen zimi, kad je kod njih uglavnom ljeto. I ove zime u Obali Slonovače dešava se svašta. Toliko asova, toliko dobrog fudbala, šokantnih mečeva i rezultata. Završena je kasno sinoć grupna faza, sa onim komplikovanim računicama trećeplasiranih i imamo čitav kostur od osmine finala koja počinje preksjutra.

Glavne žrtve su Gana i Alžir, dvije sjajne ekipe koje su već otišle kući, selektora je prvo smijenila Gambija, a juče je to uradila i Gana sa Krisom Hjutonom. Ganu smo gledali na Mundijalu nakon što je uspjela u baražu izbaciti jaku Nigeriju, sa još uvijek važecim pravilom gola u gostima. Na Mundijalu su izgubili od jakog Portugala 3:2 u odličnom mecu, pa pobijedili Koreju 3:2, a onda u pravoj drami izgubili od Urugvaja 2:0, promašivši penal, u meču gdje su šokantno ispali zajedno. Oto Ado je pod pritiskom podnio ostavku, a doveden je Hjuton koji je sin nekadašnjeg poštara iz Gane, dok mu je majka Irkinja.

On je igrao čitav život za Irsku, uključujući i Mundijal 1990, trenirao Totenhem, Njukasl, Brajton i mnoge timove, ali uvijek bio vezan za Ganu. Ambicije su bile velike, ali već nakon kiksa protiv Komorskih Ostrva u novembru tražena je njegova ostavka, a nakon poraza ovdje od Kape Verdea jedan bijesni navijač ga je fizički napao. Hjuton je ponovo doveo legendarnu braću Aju, s tim što je stariji Andre Aju sad rezerva, a igra odlični Injaki Vilijams iz Bilbaa sa Džordanom iz Kristal Palasa, malo prostora za brzog Bukarija iz Zvezde, a prva zvijezda sad je već sjajni Kudus iz Vest Hema. U drugom kolu Kudus je dao dva gola protiv velikog rivala i rekordnog sedmostrukog šampiona Egipta, dva puta su vodili, još se povrijedio njihov líder Salah, ali ipak je završilo 2:2 i zavisili su od posljednjeg meča. U njemu su došli do 2:0 protiv Mozambika, imali sve, ali ponovila se agonija od prije dvije godine kad su od svoje crne beštije Komorskih Ostrva primili dva gola u nadoknadi.

I sa malim Mozambikom, koji nema pobjedu u istoriji na prvenstvima Afrike, završilo je 2:2 i bilo je jasno da je to fatalno. Iako su završili treći u grupi bilo je jasno da sa dva boda nemaju više od 2% šansi da prođu što se sinoć i ozvaničilo. Hjuton je juče smijenjen, a Injaki Vilijams je privatnim letom preko Pariza vec prekjuče krenuo za Bilbao i čak sinoc bio uz svog brata Nika junak velike pobjede 4:2 nad Barsom i ulaska u polufinale kupa. Za Ganu pravi fijasko, oni su prve komšije Obale Slonovače u zapadnoj Africi, zapljusnuti vodama Atlantika, imali su veliku podršku.

Zanimljivo da je i Egipat u toj grupi jedva prošao sa tri istovjetna remija od 2:2! Čak u prvom meču sa tim autsajderom Mozambikom jedva su iščupali 2:2 u 96.minutu golom velike zvijezde Liverpula Salaha, u drugom opet jedva 2:2 sa Ganom, a na kraju sa pobjednikom grupe Kape Verdeom (portugalskom kolonijom kojoj je takođe oteto puno asova) poveli 2:1 u nadoknadi ali ipak primili gol za 2:2 u 96.minutu?! Prošli su kao drugi i sad ih čeka vrlo nezgodni Kongo (onaj DR Kongo, bivši Zair koji smo dobijali 9:0 na SP, čiji se glavni grad Kinšasa gleda na sedam kilometara mora sa Brazavilom, glavnim gradom drugog Konga), i biće teško proći, a još brine polemika sa Salahom. On se vratio u Liverpul da se liječi, iako su najave bile da se vraća za polufinale.

Klop je sinoć nakon polufinala sa Fulamom rekao da ga nijesu oteli nego da ima bolji medicinski tretman, a ako se oporavi ići će da igra finale 100%, te da je on najlojalniji Egipćanin kojeg zna. Ipak, mnogi bivši asovi uključujući njihovog Zidana kažu da je kao kapiten morao ostati tamo uz ekipu. Egipat je nanizao tri titule nakon one velike pomorske tragedije januara 2006, osvojili su baš 2006 u godini kad su Afrikanci na SP poslali druge hitove poput Drogbine Obale Slonovače, Angole, Gane sa Esjenom, Muntarijem, Asamoom, dok nijesu pošli Kamerun sa velikim Etoom, Nigerija sa bezbroj asova, ni sam Egipat. Odbranili su Egipcani krunu i 2008 i 2010, a znamo dobro i za finale prije dvije godine sa Senegalom, drama Salah-Mane bila je i u tom finalu i u baražu za Mundijal u Kataru. Ali sada, sa Salahom ili bez njega, djeluje da su daleko od tih vrhova, i pored svojih sedam titula.

Zato Senegal djeluje odlično. Prošli su grupu sigurno, razbili su i Kamerun 3:1, predvode ih Ismaila Sar iz Marselja i veliki Sadio Mane koji nije mogao igrati na Mundijalu. Znamo koliko su i bez njega nadigrali Holandiju, potom izbacili dobri Ekvador golom diva Kulibalija, koliko briljantnih pojedinaca imaju, zreli su i da osvoje ovo. Ali polako, kandidata ima puno. Već u osmini Senegal će morati da igra sa domaćinom Obalom Slonovace i to će biti pakao. To je bila posebna drama sa domaćinom, umalo su ispali i rasplakali cijelu naciju. Počeli su sigurnom pobjedom, a onda je na derbiju protiv Nigerije stadion u Abidžanu bio krcat kao u vrijeme Drogbamanije, sa bracom Kone', Zokorijem, kasnije Žervinjom, još jedan veliki rudnik talenata. Njihov francuski mag Gase obećavao je da ce Nigerija pasti, ohrabren i time što nije savladala malu Ekvatorijalnu Gvineju. Izveo je trio Kuame-Kraso-Boga, upravo sa igračem Zvezde u centru napada, a igrači Fiorentine i doskora Atalante po bokovima, ostavivši bivše velike talente Lila Pepea i Bambu (tada puno ispred Leaa) na klupi, kao i Diakitea. Vezni red se ne dira, Kesi koji se proslavio u Milanu i Barsi, odlični Sangare i sada najbolji Fofana (Udineze, Lens).

Uz brzog beka Singa koji se nametnuo u Torinu, zatim štopera Ndiku iz Rome, i jos pregršt asova oni su išli na osvajanje, koje im je izmaklo protiv Egipta 2006. Međutim, izgubili su taj derbi od Nigerije 0:1, imali su puno šansi, pogotovo Kuame i Fofana, ali penal Trost Ekonga ih je srušio, opterećivao ih je i preskupi špic Nigerije Osimen iz Napolija, iza kojeg igraju Lukmen iz Atalante i Čukvueze iz Milana, sa alternativom Iheanačeom. Ipak, ostao je posljednji meč sa Ekvatorijalnom Gvinejom gdje je i remi garantovao prolaz, nije ih zaplašio čak ni het trik Nsuea u drugom kolu. Ali baš se taj meč pretvorio u najgori kosmar, Obala Slonovace je promašivala more šansi, dva gola su im poništena, i izgubili su čak 0:4 od zemlje koja ima samo milion i po stanovnika i nikad nije imala uspjeha, igrači su im u nižim rangovima Španije i Francuske. Proslavio se Emilio Nsue, talenat Majorke jos iz 2007, nekada igrač mlade selekcije Španije, dao je i njima dva gola u 35.godini. Palili su automobile, lomili sve, izgledalo je da sa tri boda i vrlo lošim gol skorom 2:5 ne mogu proći, obično se ispada u ovakvoj formuli. Ipak, već te iste noći čudesni remi Mozambika sa Ganom 2:2 učinio je da već budu ispred jednog trećeplasiranog i trebalo je ostaviti za sobom još samo jednog, pa se čitava zemlja smirila. 

Ali, čekalo se tri dana, nikako da neko još završi iza njih, čak ni juče Mali nije uspio dobiti autsajdera Namibiju koju je Južna Afrika dobila 4:0, pa je i Namibija prošla ispred Slonovače. Ali napokon kasno sinoć, Maroko je nekako savladao Tanzaniju 1:0 i ostavio je na dva boda, do kraja se drhtalo, ali Obala Slonovače se nekako provukla kao 16.tim u osmini finala! Domaćin ipak igra nokaut fazu, preživjeli su, ali šta će sad biti sa sjajnim Senegalom to ne zna niko. Oprostiće im samo ako ih izbace, to će biti kao finale i sudar zvijezda.

Nigerija će igrati već u subotu svoj meč osmine i to protiv Kameruna koji je takođe prošao kroz iglene uši. Nakon poraza od Senegala i kod njih je bio revolt, legenda Samuel Eto je optužen zbog nerada, ali su u posljednjem meču protiv Gambije išli od raja do pakla i nazad. Nakon preokreta Gambije i 1:2 u finišu sve je izgledalo izgubljeno, ali sa dva gola u nadoknadi stižu do 3:2 i šokantnog prolaza golom Vua. Kamerun ima sreće sa tim kasnim golovima, tako su uspjeli u 124.minutu dati gol Alžiru i otići na Mundijal u Kataru, na kojem su šokirali Srbiju sa 3:3, pa čak i savladali Brazil. Tada su ih predvodili Čupo Moting, Abubakar, Mbeumo, sad je malo drugačija kompozicija, ali to je isto zemlja koja je srce afričkog fudbala, zaludjela planetu od 1990, i dobro je da ide dalje.

Derbi sa Nigerijom dolazi već u osmini, kao što su oni bili hit 1990, tako je Nigerija bila 1994 sa svojom zlatnom generacijom (Jekini, Amokači, Amunike, Okoča, Finidi, Babangida, Oliseh), i dala od tada možda čak najviše igrača za Evropu, njihov vječni rival je Gana (nešto kao Kenija-Etiopija u atletici), ali i ovaj derbi sa Kamerunom je jedan od najboljih mogućih. Osimen tvrdi da ce proći, a čak je najavio i svoj veliki transfer iz Napolija na ljeto.

Znači dva velika derbija su spremna ovako rano. Obradovaće se mnogi klubovi onima koji ispadnu, jer prvenstvo traje sve do 11.februara. Alžir je već ispao, pa se Milan itekako obradovao Benaseru, jer bio je povrijeđen od maja do decembra, odlično se vratio pa odmah otišao. Vraća se povrijeđen ali lakše, igrao je samo u prvom meču kad su remizirali sa dobrom Angolom, potom su igrali 2:2 sa vrlo opasnom Burkinom Faso tako što ih je sa dva gola spašavao vječni Buenedija, a na kraju potop protiv autsajdera Mauritanije. Burkina Faso je jaka, sa Koneteom, Traoreom, braćom Tapsoba od kojih onaj poznatiji igra za jedini neporaženi tim Evrope Leverkuzen, pa Đigom iz Zvezde, Sangareom..Ali Mauritanija je totalni autsajder, bila je na nuli i savladala u meču odluke ekipu koja ima jednog Mareza, Fegulija, Zerukija, Buendiju, Slimanija, Bentaleba, Benasera..Sve sjajno što je Alžir prikazao na Mundijalu 2014 upropastio je u narednih 10 godina, iako od njih više nema Brahimija, Gulama, Sudanija, a i Slimani je na zalasku.

Maroko je četvrti na svijetu i ovdje mora biti favorit, čak veći od Senegala. Ekipa koja ima stubove poput Zijesa, Hakimija, Aguerda, En Nezirija, Amrabata, Unahi, velikih zvijezda Mundijala na kojem su šokirali Belgiju, Španiju i Portugal, sve zemlje gdje ima više Marokanaca nego u Maroku, a na kraju umalo i simbola toga Francusku, a sada su i još jači jer se oporavio Harit, a potpuno se valorizovao Ezalzuli u Betisu, i bljesnulo je još toliko Marokanaca iz dijaspore, a svi žele da igraju za njih (čak i Braim Diaz iz Reala), da neće znati koga da zovu za 2026. Uzeli su sedam bodova, Zijes, Hakimi i Unahi blistaju, ali sa Kongom je bio remi.

U osmini igraju protiv šampiona iz 1996 Južnom Afrikom, to neće biti lako, a potom u četvrtfinalu sa pobjednikom meča hitova Kape Verde-Mauritanija, pa će biti svega. Ali Maroko moramo očekivati u samoj završnici, da sa Senegalom, Nigerijom i eventualno Egiptom odlučuju o peharu.

Za Egipat bez Salaha rekli smo da je pitanje šta će biti, već od osmine protiv Konga. I domaćin bi mogao da okrene naopačke ovo prvenstvo, a čeka nas i derbi dvije Gvineje, od kojih je ona mala Ekvatorijalna prošla kao prva ispred Nigerije i Obale Slonovače i već piše istoriju. I njihov odnos i istorija su priča o patnji jednog kontinenta i zaraćenim plemenima, ali sad će riješavati sve u nokaut meču. Glavne bitke tek predstoje, ali ovakvim dramama do posljednje sekunde, obrtima, kombinacijama i šokovima u grupnoj fazi Afrika je već skrenula pažnju čitave planete koju hrani talentima i dobro je što ćemo ih vidjeti u još većem broju na Mundijalu 2026 sa 48 selekcija.