A.M. [ Euronews ]

Četiri scenarija za rat u Ukrajini nakon isteka ultimatuma Rusiji

Nakon što je predsjednik SAD Donald Tramp 29. jula skratio rok ultimatuma ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za okončanje rata u Ukrajini na 10 dana, u četvrtak je komentarisao kako ga nije briga šta Indija radi s Rusijom i da mogu zajedno potopiti svoje ekonomije.

Naime, šef Bijele kuće je zaprijetio uvođenjem sekundarnih sankcija u vidu carina od 100 odsto za zemlje koje kupuju ruske energente. Tako zemlje, među kojima su i američki saveznici, primorava da biraju – ili će nastaviti da kupuju naftu i gas iz Rusije i izgubiti pristup američkom tržištu, ili će prekinuti kupovinu ruskih energenata i izbjeći drakonske namete.

Imajući u vidu ovaj komentar na mreži Truth i Trampovu prethodnu izjavu da SAD s Indijom vode trgovinske pregovore oko ranije najavljene carinske stope od 25 odsto, djeluje da dogovor nije postignut.

Indija je sada najveći kupac ruske sirove nafte po zapremini, prema podacima finskog Centra za istraživanje energije i čistog vazduha. Kina ostaje najveći kupac po vrijednosti u dolarima. Iz Rusije Indija podmiruje oko 35 odsto svog ukupnog uvoza sirove nafte, a dvogodišnji vrhunac dostignut je u junu ove godine, prema pisanju lista Times of India.

Trgovinska razmjena Indije i SAD je prošle godine bila oko 118,2 milijarde dolara, dok je s Rusijom dostigla rekordnih 68,7 milijardi. Trgovinska razmjena Kine i SAD je oko 688 milijardi u poređenju s 222 milijarde s Rusijom. Potencijalno veliki problem s Trampovim ultimatumom je to što se EU obavezala da zamijeni ruski gas američkim tek do 2027, što znači da bi, ako carine odmah stupe na snagu, evropske NATO saveznice postale "kolateralna šteta". Među krupnim uvoznicima ruskih energenata je i Turska s 25 do 30 miliona tona nafte godišnje.

Čak i same SAD uvoze ruske energente u vidu uranijuma za nuklearne elektrane, pa je tako generalni direktor "Rosatoma" u maju rekao da 20 odsto "prekomorskih" prihoda ove državne energetske kompanije dolazi iz "neprijateljskih" država.

Šta ako Tramp ispuni prijetnju

Svoj novi, oštriji stav prema Rusiji Tramp je obrazložio izostankom napretka u mirovnim pregovorima. U izjavi o Indiji je takođe zaprijetio zamjeniku predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije Dmitriju Medvedevu da "pazi šta govori", nakon što je ovaj upozorio da je svaki novi ultimatum korak ka ratu između dvije sile.

Ključno pitanje sada glasi, šta će se dogoditi ako Putin ne pristane na primirje u zadanom roku, što je izvjesno na osnovu svih izjava iz Rusije, a Tramp ostvari carinsku prijetnju.

Ranije su mnogi, uključujući i zapadne političare, sumnjali da će se Tramp odlučiti na sekundarne sankcije, koje bi mogle izazvati rast cijena nafte i novi talas globalnog trgovinskog rata.

Kako piše ukrajinski portal Strana u svojoj analizi, moguće je da je na Trampovo zaoštravanje stava uticao trgovinski dogovor s EU. Njime je Unija preuzela obavezu da poveća uvoz američkih, umjesto ruskih energenata u kupi gasa i nafte u vrijednosti od 750 milijardi dolara.

Takođe, moguće je da postoje i neki neobjavljeni dogovori sa Saudijskom Arabijom o povećanju proizvodnje nafte i s Indijom o njenom eventualnom odustajanju od kupovine ruske nafte, mada ova druga opcija djeluje manje vjerovatno.

Uvođenje carina protiv zemalja koje kupuju ruske energente moglo bi predstavljati izuzetno snažan udarac na prihode Rusije od izvoza. Međutim, to bi moglo da se ostvari samo ako se sekundarnim sankcijama priključi i Kina i obustavi kupovinu ruskih energenata.

Ukoliko Kina ipak ne odustane od uvoza i, kao odgovor na Trampove carine na kineske proizvode, uvede svoje carine od 100 odsto na američku robu, SAD bi, prema analizi Strane, mogle biti primorane da povuku svoju odluku. Taj potez bi mogle da slede i druge zemlje, imitirajući Kinu.

Ukrajinski medij stoga navodi četiri moguća scenarija nakon isteka Trampovog ultimatuma:

1. Kina stavlja do znanja da će se pridržavati sekundarnih sankcija SAD. Rusija pristaje na primirje, možda pokušavajući da zauzvrat izdejstvuje određene ustupke od SAD.
2. Kina pristaje na sekundarne sankcije, ali Kremlj odlučuje da nastavi rat faktički izolovan, pritom smanjujući socijalne, infrastrukturne i druge civilne troškove, uz rizik od teške ekonomske krize u dugotrajnom ratu iscrpljivanja.
3. Rusija tumači sekundarne američke sankcije kao objavu rata i oštro eskalira, uključujući ultimatum s prijetnjom nuklearnim udarom na SAD ukoliko sankcije ne budu povučene.
4. Kina ne odustaje od kupovine ruske nafte i gasa. Kao odgovor na američke carine na kineske proizvode, Peking uvodi protivmjere. Neke druge zemlje slijede isti put i nastavljaju da kupuju ruske energente. Time se gubici Rusije minimizuju. Rat se nastavlja u sadašnjem obliku.