Darko Bulatović

Astana – grad mira i simbol preporda Kazahstana

Neću vam reći za Astanu da je grad koji će vas na prvu oboriti sa nogu, ono dok od aerodroma do hotela kroz prozor taksija sklapate neku sliku o gradu u koji prvi put kročite, mada će ta vožnja biti prožeta osjećanjem divljena prema arhitekturi grada koji odiše apsolutnim skladom. Zato sam čekao momenat da pružim korak, natenane pogledam i sagledam šta nudi Astana. A ponudila je mnogo

Građevine, najviše onih za kolektivno stanovanje, moderne i sve do jedne bez balkona, smjenjuju se na sve strane, a onda naiđete i na kako bi rekli mladi “fensi” objekte, poput onog u obliku staklene kugle, koju smo kolege i ja zvali od milošte “jaje”, napravljenog za Expo izložbu 2017.

Tu su i velika su moderna Nur Sultan džamija, te fascinanto arhitetnosko rješnje tržnog centra Han Šatiri (najveći šator na svijetu) koji je dizajnirao britanski arhitkta Norman Foster, ali i jedan od ponosa Astane, muzej Bejterek, kula visoka oko 105 metra  na čijem vrhu se nalazi zlatna ploča sa otiskom ruke doskorašnjeg, ali još uvijek živog prdsjednika Nur-Sultana Nazerbajeva. Mjesto je to za fotografiju koju mnogi Kazahstanci nose kao dio sopstvenog identiteta i vizije moderne prijestonice i Kazahstana, grada koji će nići usred stepe, na hladnom, vjetrovitom brisanom prostoru, na sjeveru države.

Nazarbajev je želio svojevrstan zaokret u svakom smislu i sa juga iz lijepog Almatija odlučio da (do)gradi novu modernu prijestonicu i čini se uspio u svakom pogledu.

Nisam arhitketa, naprotiv, ali sve ono što je ugodno ljudskom oku, a mom je mnogo toga bila ugodno, daje mi kredit da kažem da je Astana savršenstvo planiranja. Alal vjera, Kazahstanci, znali ste šta želite i to ste i dobili.

Ali radio je sa njima na tom urbanom gradskom savršenstvu japanski arhitekta Kišo Kurokava, koji stvorio grad širokih bulevara i pješačkih zona, brojnih parkova, zelenila na sve strane, grad jednostavno besprekorno čist (danima nisam vidio ni najmanji papirć na ulici, niti zalijepljene žvake po trotoarima , a opušaka tek ponegdje , da sam u tom trenutku razmišljao ko li se to usudio da kvari kulturni ili kultorološki ideal zemlje u koju sam lično ja stigao sa predrasudama, a vratio se sa puno simpatija, ili bolje rečeno ljubavi).

Astana je primila brojna međunarodna priznanja za svoju arhitekturu. Stekla je reputaciju kao jedna od najboljih prijestonica na planeti, dobila je 1999. godine priznanje UNESCO-a i počasni naziv Grad mira.

U gradu je na preko 80.000 hektara zasađeno preko miliona stabala od 1997. godine sa idejom da svake godine prijestonica bude bogatija za 5.000 novih sadnica. Ovom gradu zelenila ne fali, za dvije decenije postao je simbol preprorda Kazahstana koji je sada najveća ekonomska sila Centralne Azije.

Život, ekonomija, hrana

Ono što prvo primijetite na ulici su automobili, prakitčno svi do jednog novi. Dominiraju japanski, južnokorejski i kineski brendovi, i to praktično bez izuzetka. Kada sam ugledao golfa „trojku“, na trenutak sam se vratio u Crnu Goru, carstvo polovnih folksvagena. Osmjeh zadovljostva da nije tako sve sjajno u ovoj dalekoj zemlji divnih i srdačnih ljudi prije svega.

Takav utisak ostavio je na nas i Muhtar Kašimov, drugi sekretar Minsitarstva vanjskih poslova, i jedan od naših domaćina tokom trajanja Međunarodnog foruma u Astani (AIF), na koji su pozvani novinari iz svih djelova svijeta da saznaju šta je novo u odnosima između Istoka i Zapada i gdje se Kazahstahn kao jaka ekonomska sila ovog dijela svijeta poziocionra kao zemlja stabilnosti, mira, otovrenog dijaloga i beskrajnih mogućnosti za inovacije, biznis i investicje.

Od Muhtara, tokom večere organozovane za medije, slušamo zanimljivosti o državi u kojoj je litar goriva 50 centi i reagujemo s osmjehom na njegov zabrinuti izraz lica kada mu saopštavam da  na Blakanu taj isti litra plaćamo skoro tri puta više.

Muhtar nam priča o prosječnim platama, a kao polazni parametar daje platu kasirike u supermarketima koje su najmanje 800 eura. Upoređujući standard saznajemo da smo „tu negdje“, sa platama, ali nam se neke druge cijene razlikuju. Kvadrat stana tamo se kreće oko 1000 eura, ali su cijene u marketima i restoranima nešto veće nego u Crnoj Gori.

Večera protiče uz oduševljenje našeg domaćina št ćemo imati priliku da probamo specijalitet i nacionalno kazahstansko jelo – konjsko meso.

„Veoma je uskusno i prije svega zdravo“, konstatuje Muhtar dok pojedini s nevjericom vrte glavom svjesni da će se iz Astane vratiti bez tog osjećaja o kojem priča naš domaćin.

Astana grad kontrasta, sa temepreaturoama koje se spuste zimi i do minus 40, a ljeti porastu do plus 40 stepeni, nastvalja ubrzano da se raste i odvano je prešla milion i po stanovnika u državi koja ima preko 120 etnčkih grupa.

Nakon raspada Sovjetskog saveza Astana sa svojim futurističkim izgledom raste ubrzanim tempom i postaje mjesto koje okuplja različitosti , širom otvara vrata svijetu i nudi se nesebično.