Peščanik [ Slavoj Žižek ]

STAV

U novom svjetskom poretku rat u Gazi je čvorišna tačka

Igra riječima iz naslova čuvenog Remarkovog romana iz 1929. godine, o svakodnevici rovovskog života u Prvom svjetskom ratu, čini se prikladnom na godišnjicu napada Hamasa na Izrael 7. oktobra.

Piše: Slavoj Žižek

Dok mediji prenose svaki novi i neočekivani događaj – ubistvo lidera Hamasa Ismaila Hanijeha i lidera Hezbolaha Hasana Nasralaha; invaziju Izraela na južni Liban; iranski napad balističkim raketama na Izrael – jasno je da stvari postaju ono što su oduvijek bile. Mogućnosti koje se ostvaruju oduvijek su bile tu.

Iz šire istorijske i filozofske perspektive, kritičari Izraela promašuju suštinu kada tvrde da Izrael ne uspijeva u misiji uništenja Hamasa i da samo ubija Palestince i razara Gazu. Sjetite se izraelske strategije iz vremena prije 7. oktobra. Izrael je godinama vodio računa da novac iz inostranstva uredno stiže do Hamasa, kako bi Palestinci ostali podijeljeni i kako bi se spriječilo moguće napredovanje ka rješenju koje uključuje dvije države.

Naravno, u Gazi, na Zapadnoj obali i u Libanu Izrael djeluje u samoodbrani. Ali mnogo zavisi od toga na koga se "samo" u samoodbrani odnosi. Ako Rusija okupira dio teritorije Ukrajine i proglasi ga dijelom Rusije, može li se pozivati na samoodbranu kada ubija one koji se tome protive? Kada je Njemačka napala Belgiju na početku Prvog svjetskog rata, jedan belgijski ministar je navodno izjavio: "Šta god istoričari budu govorili o ovom ratu, niko neće moći reći da je Belgija napala Njemačku.“ Međutim, poslije ruske invazije, poštovanje utvrđenih činjenica više nije nešto što se podrazumijeva. Kremlj i njegovi saveznici sve su efikasniji u tvrdnjama da je Ukrajina ta koja je započela sukob.

Izraelska retorika je slična. Kada su 1. oktobra Izraelske odbrambene snage (IDF) pokrenule "ograničenu kopnenu operaciju“ u Libanu, mnoge je ta fraza podsjetila na ruski eufemistički opis njihove invazije kao "specijalne vojne operacije“. U oba slučaja možemo parafrazirati Groucha Marxa: Možda izgleda kao rat, možda i boli kao rat; ali ne dajte se zavarati. To jeste rat.

I opet, stvari postaju ono što su uvijek bile. Krajem jula, grupa izraelskih ministara, poslanika, novinara i TV komentatora osudila je upad vojne policije u bazu Sde Teiman u južnom Izraelu, nakon izvještaja da izraelski rezervisti zlostavljaju palestinske zarobljenike. Upad i hapšenja izazvali su velike javne proteste, iako su uzbunjivači bili sami izraelski rezervisti. Užasnuti onim što su vidjeli, herojski su izašli pred javnost s optužbama da su stražari u bazi mučili palestinske zatvorenike sodomizujući ih metalnim šipkama. Neki od zarobljenika su iskrvarili do smrti.

Međutim, umjesto da izraze ogorčenje zbog takvih zločina, neki izraelski zvaničnici bili su ogorčeni zbog pokretanja istrage. Evo transkripta rasprave iz Kneseta (parlamenta), koju je prenio britanski novinar Peter Oborn:

Neidentifikovani izraelski poslanik: „Ovo je bezumno, neko u tužilaštvu misli da može da hapsi vojnike zbog onoga što rade teroristima Nukbe (elitna jedinica Hamasa). Ne možemo nastaviti kao nekada…“

[Upadica]: "Gurati šipku čovjeku u rektum, je li to legitimno?“ Poslanik: „Tišina! Da, ako je iz Nukbe, sve je legitimno. Sve.“

Ili razmislite o ovom snimku panel rasprave na izraelskoj televiziji (što je takođe podijelio Oborn):

Prvi panelista: „Vojnici su osumnjičeni za silovanje vezanog zatvorenika – to vas ne zabrinjava?“

Drugi panelista: „Ne zanima me šta rade ljudima iz Hamasa. Jedini problem koji ja vidim jeste to što zlostavljanje zatvorenika nije državna politika. Prvo, oni to zaslužuju, i to je dobra osveta. Drugo, to može biti sredstvo odvraćanja.“

Zamislite naše reakcije da se to dogodilo u Rusiji. Koliko god to ludo zvučalo, možda je najbolji način da osvijetlimo naš moralni problem pribjegavanje teoriji zavjere. Prije gotovo godinu dana, zamislio sam sljedeći telefonski razgovor između izraelskih i Hamasovih jastrebova:

Izraelski jastreb: "Zdravo. Sjećaš se kako smo te potajno podržavali u sukobu s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom? Vrijeme je da uzvratiš uslugu: zašto ne biste napali i masakrirali Jevreje u blizini Gaze? Oni su ionako prijatelji Arapa, mirotvorci, takvi nam nisu potrebni. Treba nam nešto da zaustavimo građanske proteste protiv vlade i skrenemo pažnju sa spornog etničkog čišćenja Zapadne obale. Svijet će biti šokiran vašom brutalnošću, a mi ćemo biti žrtve. Tako ćemo osigurati nacionalno jedinstvo i ubrzati etničko čišćenje na Zapadnoj obali!“

Hamasov jastreb: "Dobro. Ali i nama treba usluga: kao osvetu za naš masakr, morate bombardovati civile u Gazi, morate ih ubijati na hiljade, naročito djecu. To će ojačati antisemitizam u svijetu, što i jeste naš krajnji cilj!“

Izraelski jastreb: "Nema problema. I nama treba više antisemitizma. To će nam pomoći da ostanemo u ulozi žrtve i da u samoodbrani radimo šta god poželimo!“

Takav izmišljeni scenario, naravno, opscenost je sam po sebi. Ali sjetimo se romana Roberta Harisa (kasnije film Romana Polanskog). Unajmljeni pisac koga je angažovao Adam Lang, bivši britanski premijer modelovan po uzoru na Tonija Blera, otkriva da je njegovog klijenta u Laburističku stranku podmetnula CIA i da je sve vrijeme koristila njegove usluge. Komentarišući "šokantno otkriće“ u ovoj knjizi, kritičar Observera je napisao da je to "toliko šokantno da jednostavno ne može biti istina, ali da jeste, to bi objasnilo mnogo važnih događaja u novijoj istoriji Velike Britanije“.

Kao i Harisova izmišljotina, moj gnusni scenario igra se logikom današnjeg perverznog tanga: nije istina, ali da jeste, to bi sve objasnilo. Moj zamišljeni telefonski razgovor ne pripada stvarnosti, ali je ipak stvaran. Pošto je žrtvama načelno dozvoljeno da uzvraćaju udarce, rat Izraelu dopušta da nastavi etničko čišćenje Velikog Izraela. Riječima izraelskog krajnje desničarskog ministra finansija Bezalela Smotriha, "dobrovoljna migracija“ Palestinaca iz Gaze je "ispravno humanitarno rješenje“ za opkoljenu enklavu i čitav region.

Paralele između Ukrajine i Palestine su sve uočljivije, jer su neke ključne razlike zamagljene. Proizraelski zapad (posebno Sjedinjene Države) podršku Ukrajini i podršku Izraelu prikazuje kao dvije kampanje u istom globalnom ratu, kao da između Izraela i Ukrajine nema razlike. U međuvremenu, na pseudoljevici, mnogi tvrde da su inicijalni napadi Rusije i Hamasa opravdane odbrambene mjere, odgovor na istorijske provokacije i ugnjetavanje, kao da je Donjeck ruska Zapadna obala.

U novom svjetskom poretku koji upravo nastaje, rat u Gazi je čvorišna tačka u kojoj se kristališu svi određujući antagonizmi modernog doba. Tamo će se sve odlučiti. "Palestina“ je danas univerzalni simbol – oznaka za sva evropska sagrešenja i krstionica antisemitizma.

Tragedija je u tome što Izrael, proistekao iz evropskog osjećaja krivice posle Holokausta, sada postaje simbol evropskog ugnjetavanja i kolonizacije. Preživjelima iz genocida Evropljani su dali zemlju koju su drugi ljudi već vjekovima naseljavali. To je taj prvobitni grijeh koji, još neokajan, ne dopušta da se tišina i mir spuste na bliskoistočni front.

(Autor je filzof)