- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Svijet
06. 06. 2024.
07:19 >> 07:19
Čitaj mi:
OSVRT
Integrisana vizija
Vojna zaštita Saudijske Arabije decenijama je bila centralni stub moći SAD u regionu koji je najveći svjetski proizvođač ugljovodonika. Tokom većeg dijela tog vremena, SAD su takođe bile posvećene zaštiti i podršci Izraelu. Američkim strateškim planerima je ovo balansiranje uglavnom bez problema polazilo za rukom, mada je povremeno izazivalo probleme.
Piše: Tom Stivenson
U junu 1948, američki ambasador u saudijskoj kraljevini Džejms Rajvs Čajlds upozorio je da bi podrška Izraelu mogla da izazove „energičnu protivakciju“ Saudijske Arabije, uključujući prijetnje Aramko koncesiji, koja je tada bila u vlasništvu američkih naftnih kompanija. Tokom Šestodnevnog rata 1967. godine, kralj Fejsal je rasporedio saudijske trupe u Jordanu. Jomkipurski rat 1973. doveo je do embarga na naftu Opeka.
Aktuelni izraelski napad na Gazu nije podstakao povratak na raspoloženje iz 1973. Huti u Jemenu gađaju američke brodove u Crvenom moru, ali ni Saudijska Arabija ni bilo koja druga velika država u regionu nisu promijenile svoju politiku prema SAD zbog uloge koju je Amerika igrala u pomaganju Izraelu da ubije desetine hiljada Palestinaca.
Naprotiv, Saudijska Arabija i dalje traži formalniju afirmaciju američke zaštite. Prijestolonasljednik Muhamed bin Salman (MBS) je 2019. bio uznemiren onim što je smatrao prigušenom reakcijom SAD na značajne napade dronovima na saudijska naftna postrojenja u Abkaiku i Kuraisu. Tokom predizborne kampanje u SAD 2020, Džo Bajden je od ubistva Džamala Kašogija u Istanbulu napravio veći problem nego što je MBS to očekivao.
Bajden više ne iznosi mnogo kritika na račun MBS-a. Zahtjevi globalne konkurencije sa Kinom ubijedili su američke lidere da moraju da ojačaju svoju poziciju u Persijskom zalivu. Trodnevna posjeta Si Đinpinga Rijadu u decembru 2022. bila je upozorenje. Dogovor koji je Saudijska Arabija sklopila sa Iranom u martu 2023. o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa, uz posredovanje Kine, vjerovatno je bio odlučujuća prekretnica. Nije to bio, kako je ajatolah Ali Hamnei tvrdio, „kraj američke hegemonije u regionu“. Ali je bilo sramotno za američki ponos.
Saudijska strategija je bila da iskoristi prijetnju Kine kako bi se SAD navele da potvrde svoju privrženost saudijskoj monarhiji – i to je uspjelo. U aprilu 2023, komandant CENTCOM-a general Majkl Kurila priznao je da su SAD „zabrinute da ćemo morati da integrišemo region prije nego što Kina prodre“. U septembru 2023, MBS je dao intervju u kojem je naglasio da je američki „savez“ sa Saudijskom Arabijom ojačao SAD na globalnom nivou. Formalniji sporazum bi, rekao je, „saudijskoj strani uštedio napor da se okreće drugima“.
Za SAD, mogućnost formalnog pakta donijela je problem imidža. Ako je to trebalo da bude ugovor, kako ga provući kroz Kongres i kako spriječiti da djeluje kao povlačenje u odnosu na prošlu retoriku o MBS-u koji „testeriše kosti“?
Odgovor iz Savjeta za nacionalnu bezbjednost glasio je da bi vojni pakt sa Saudijskom Arabijom mogao biti upakovan u „dogovor“ prema kom bi Saudijska Arabija ozvaničila svoju faktičku normalizaciju odnosa sa Izraelom. Umjesto povlačenja, to je, prema savjetniku za nacionalnu bezbjednost Džejku Salivenu, bila „integrisana vizija“ za Bliski istok. Posle 7. oktobra, postavljen je zahtjev da Izrael učini neke ustupke Palestincima. Rezultat je bio predloženi „mega dogovor“ koji se sastojao od preformulisanog američko-saudijskog saveza, nekakvog spasavanja obraza u vidu saudijsko-izraelske diplomatske normalizacije i mrvica za Palestince.
Salivan insistira da je američko-saudijski dogovor neodvojiv od normalizacije diplomatskih odnosa Saudijske Arabije sa Izraelom, čak i dok se Gaza satire. Ali zašto se nezavisni strateški ciljevi povezuju na ovaj način? Postoji nada u proizvodnju neke vrste odjeka normalizacije odnosa između Egipta i Izraela 1970-ih uz posredovanje SAD: Kamp Dejvid 2.0. Međutim, Saudijska Arabija nikada nije bila prijetnja Izraelu na način na koji je to bio Egipat sa nezavisnom spoljnom politikom, a u svakom slučaju saudijski lideri su se odavno pomirili sa Izraelom u praksi.
Naglasak na mega dogovoru više podsjeća na Trampa i tzv. Avramove sporazume normalizacije na Bliskom istoku. U septembru 2023, Stefani Halet, u to vrijeme privremena otpravnica poslova u ambasadi SAD u Jerusalimu (sada je zamjenica šefa misije), opisala je Saudijsku Arabiju kao „primarnu metu proširenja Avramovih sporazuma“.
Saudijski ministar spoljnih poslova Fejsal bin Farhan nedjeljama govori da su Rijad i Vašington "vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
U memorandumu predsjedniku Džimiju Karteru, Zbignjev Bžežinski je 1980. opisao Bliski istok kao parče koje nedostaje u „velikom arhitektonskom zadatku“ koji su preduzele SAD posle Drugog svjetskog rata. Evropa je imala Nato; vojne obaveze na Dalekom istoku bile su jasne; međutim, Bliski istok nije imao pravi „okvir za regionalnu bezbjednost“. Jedan od predloga Bžezinskog bio je „stalno prisustvo američke mornarice“.
To sada postoji, u Bahreinu. Američki zvaničnici su takođe svakodnevno igrali ulogu u upravljanju političkim poslovima na Bliskom istoku. Američke snage obaraju iranske rakete, bilo da su ispaljene iz Irana ili ih ispaljuju Huti. Ali američke diplomate takođe organizuju tajne (a nadaleko poznate) razgovore u Omanu, obično preko [donedavnog] zamjenika iranskog ministra spoljnih poslova Alija Bagerija Kanija. Američki izaslanici takođe pokušavaju da privole lokalne saveznike na plan raspoređivanja multinacionalnih snaga u Gazi.
Tri najviše figure američke spoljne politike i nacionalne bezbjednosti – Saliven, direktor CIA, Bil Berns i državni sekretar Entoni Blinken – rade na ovom projektu u ovom ili onom obliku. Blinken je 28. aprila posjetio Rijad u sklopu napora da se pokrenu pregovori o normalizaciji. Rezultati su bili slabi. Salivan je 18. maja otputovao u Daharan da se sastane sa MBS-om. Saudijska vlada je saopštila da je radila na „polufinalnom nacrtu“ pakta. Sledećeg dana, Salivan je odletio u Izrael da brifuje Benjamina Netanjahua.
Pored diplomatskih problema, postoji rizik od katastrofalnog uspjeha. Bžežinski je 1980. upozoravao da će savez na Bliskom istoku pod dirigentskom palicom SAD morati da izbjegne "pretjeranu formalnost“.
Saudijsku monarhiju je prije nekoliko generacija kooptirala američka moć. Velike planove da se ta činjenica stavi na papir, oduvijek je ometala mogućnost da se saudijska vlada time izloži unutrašnjim prijetnjama.
Možda će nevjerovatnost te šeme spasiti učesnice od njih samih.
(Autor je britanski novinar)
Коментари0
Остави коментар