[ Fokus pres ]

Milatović: Partijska knjižica i dalje ostala glavna “diploma” za posao u javnom sektoru

U mjesecu kada se obilježava 120 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država, razgovor sa predsjednikom države dobija dodatnu težinu – posebno kada dolazi iz Njujorka, grada u kojem živi jedna od najaktivnijih iseljeničkih zajednica iz Crne Gore. Intervju sa Jakovom Milatovićem dogovorili smo upravo tokom njegove posjete ovom gradu, uz jedan uslov: da u njemu glas dobiju i naši iseljenici. Predsjednik je bez mnogo razmišljanja pristao, podsjećajući da je i sam godinama živio van Crne Gore i da dobro razumije dileme onih koji su otišli, ali se nijesu odrekli svoje zemlje.

Redakcija Fokusa, kao i udruženja i klubovi iz Amerike i Evrope, poslali su svoja pitanja. Ona se tiču partijskog zapošljavanja, takozvanih izmišljenih ministarstava, odnosa prema manjinskim narodima, četničkom pokretu, Amfilohiju, Antoniju Abramoviću, dobitniku Trinaestojulske nagrade koji je krao telefone, kao i glasanja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, dvojnog državljanstva, mogućnosti obveznice za dijasporu i uloge iseljenika u budućem razvoju Crne Gore.

U ovom razgovoru, predsjednik Milatović prvi put na jednom mjestu odgovara na sve te teme.

Fokus: Ove godine se obilježava 120 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država. Očekuje se da 19. decembra prisustvujete svečanosti u Vašingtonu, koju organizuje Ambasada Crne Gore. Šta ćete tom prilikom poručiti američkim prijateljima Crne Gore i našim iseljenicima?

Našim američkim prijateljima prenijeću poruku da su Crna Gora i Sjedinjene Američke Države strateški partneri i pouzdani saveznici, i da smo ponosni na 120 godina diplomatskih odnosa naših država. Nastavljamo da gradimo mostove saradnje i prijateljstva, zasnovane na povjerenju, zajedničkim vrijednostima i jasnoj viziji budućnosti koju dijelimo.

Posebno ću naglasiti ulogu crnogorske dijaspore u SAD-u, koja je snažna veza između naše dvije zemlje. Želim da jasno poručim da ih njihova matična država nije zaboravila, bez obzira na to gdje danas grade svoj život i karijeru. Kao predsjednik, svakodnevno radim na tome da se te veze sa zavičajem dodatno osnaže i institucionalno učvrste.

Dijaspora je snaga Crne Gore u svijetu - ona je naš najčvršći most prijateljstva i povjerenja.

Fokus: Nedavno ste u Njujorku predstavili inicijativu “Obveznica za dijasporu”. Možete li našim čitaocima objasniti o čemu se radi?

“Obveznica za dijasporu” je inicijativa koju sam predložio Vladi Crne Gore kao jasan i transparentan model kroz koji bi naši iseljenici, ukoliko žele, mogli da podrže razvoj svoje matične države. Mnogi naši ljudi u inostranstvu žele da doprinesu napretku zemlje iz koje potiču, a ovo je prvi put da bi im država ponudila uređen i dugoročan okvir da to učine na način koji je transparentan, siguran i smislen.

Kroz ovaj model, uz garantovan povrat ulaganja, dijaspora bi mogla da podrži projekte koji ljudima u Crnoj Gori najviše znače – vrtiće, škole, putnu i komunalnu infrastrukturu, posebno u onim mjestima iz kojih najviše i dolazi naša dijaspora, prije svega na sjeveru zemlje. Do sada, ta ulaganja su decenijama bila individualan napor, dok bi ovo bio sistemski način da se ljubav prema svom rodnom kraju i štednja povežu sa razvojnim potrebama Crne Gore. Zato "Obveznica za dijasporu" nije samo finansijski instrument, već most saradnje i povjerenja između Crne Gore i njenog iseljeništva. Ovo je način da ostanemo povezani i kada smo daleko jedni od drugih.

Dijaspora ne ulaže samo u razvoj Crne Gore, već u budućnost generacija koje će sjutra živjeti ovdje.

Fokus: Svjedoci smo da se svakodnevno mladi i obrazovani ljudi sele iz Crne Gore, tražeći šansu u uređenijim društvima. Poznato je da u Crnoj Gori i dalje važi nepisano pravilo - ako nijeste član nijedne partije, teško možete doći do posla u državnim ili opštinskim institucijama. O tome često govorite, ali izgleda da nema ko da Vas čuje. Kada državni i opštinski funkcioneri ne čuju predsjednika države, kako se onda politički neopredijeljeni građani mogu nadati boljoj budućnosti i imati ambiciju da ostanu u svojoj zemlji?

U pravu ste. I pored promjena koje smo očekivali, partijska knjižica je, izgleda, i dalje ostala glavna “diploma” za posao u javnom sektoru. Time se samo nastavila loša praksa bivših vlasti i učvrstio osjećaj nepravde zbog kojeg se mladi i obrazovani ljudi odlučuju da napuste zemlju. Između dva popisa otišlo je skoro sto hiljada ljudi – svaki šesti građanin Crne Gore – i to je ozbiljno upozorenje da država gubi svoju budućnost.

(...)

Cijeli intervju pročitajte na sljedećem LINKU.