- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
15. 06. 2025.
08:41 >> 08:41
Marković: Izdaju ne volim i ne zaboravljam
Poslanica Pokreta Evropa sad Branka Marković sebe u djetinjstvu opisuje kao buntovnicu koja se družila više sa dječacima. Prelazak iz učionice u kojoj je provela kao učiteljica 30 godina u Skupštinu za nju je bio težak, jer je, kaže, ušuškana dječijom ljubavlju zakoračila u arenu u kojoj je često bila šokirana scenama. Ne voli izdaju, laž i nepravdu.
Marković u emisiji “Upoznajte parlamentarce” priča da je odrasla u domu gdje je ljubav bila pokretač života, a ono što nosi iz porodice je osjećaj da pomogne drugome bez zadrške.
“Naši uzori su bili naši najbliži, roditelji, ali moram istaći da su naši prvi "heroji" bile naše babe. Očeva majka je ostala bez supruga sa osmoro djece. Taj čin njihovog odrastanja, borbe i sloge je nama bio putokaz. Baba po majci Vida i njen životni put je za nas bio uzor kako se sve prepreke mogu savladati. U vihoru rata je rodila našu majku, koja je kao beba bila ranjena od gelera. Sa njom provela pola godine u italijanskoj Vojnoj bolnici u Danilovradu. Sve to je ostavilo duboke tragove na meni i moju sestru i brata”, priča poslanica.
Rano je ostala bez majke i ta bol je, kaže prati cijelog života.
“Najviše nam je nedostajala kada smo mi oformili porodice”, kaže Marković.
Kao majka dvoje djece smatra da nije stroga, ali kao prosvjetni radnik tražila je od svoje djece da budu odgovorni u školi.
“Od malena su morali da odgledaju sve predstave. Trudilla sam se da im sve obezbijedim od skromne prosvjetne plate. Vaspitala sam ih da budu ljudi i zagrljaja im nikada nije falilo”, kaže ona.
Iako je upisala Građevinski fakultet, nikada nije zažalila što je ipak stopama svoje majke pošla na Učiteljski fakultet. Trideset godina u učionici ostali su joj u najljepšem sjećanju.
“Velika je satisfakcija biti poslanik, ali poslije najljepšeg poziva na svijetu, kao učiteljica bila sam okružena nevinim dušama i ljubavlju, i onda kao da uđete u arenu gdje su svi puni iskustva, pa se dese nemile scene. Nekada mi je bilo vrlo teško, na nekim snimcima izgledam šokirano, ali privikavam se”, kaže Marković.
Ističe da je teško biti žena u politici. Govor mržnje na društvenim mrežama je nešto na šta ne može da ćuti.
“Djeca mi često kažu - majko ne moraš da budeš toliko transparentna. To im smeta, ali se privikavaju. Ja sama ojačavam i kažem im da moraju da se naviknu na to jer im je majka javna ličnost”, kaže poslanica.
Za svoje prijatelje kaže da su odani, da su tu uvijek kad treba, da su dobri ljudi i karakteri.
“Prezirem i gnušam se izdaja, bilo koje vrste. To mi teško pada i ne zaboravljam. Ne mogu podnijeti ni laž ni nepravdu, tu reagujem burno”, kaže ona.
Smatra da ljudima fali druženja, smijeha, da svi jure za materijalnim.
“Želim da se otvorimo, družimo, smijemo”, zaključila je poslanica Marković.
Коментари0
Остави коментар