- Hronika
- Montesong
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
17. 11. 2024.
07:09 >> 07:09
Čitaj mi:
"upoznajte parlamentarce"
U politici i kartama nema povlačenja
Kada je ušao u politiku, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Nikola Camaj nije ni pomislio da će nekada od nje primati platu. U emisiji „Upoznajte parlamentarce" kaže da da se čovjek u politici i kartama ne može povući ni kada dobija, ni kada gubi. Porodica je za njega najveće blago, a riječ je nešto na osnovu čega vrednuje čovjeka.
Ne ljuti se kada ima polemike sa kolegama jer smatra da poslanici imaju privilegiju da za svoju riječ odgovaraju samo građanima. Kada je ušao u politiku nije ni pomislio da će nekada od nje primati platu, a priznaje da je više puta pomislio da nije ni trebalo da ulazi u te vode.
„Kažu - u politici i kartama ne možeš se povući jer kad dobijaš ne daju ti izaći, a kad gubiš, ne želiš izaći jer čekaš svoj trenutak“, kaže Camaj i dodaje da je dao svoj maksimum u politici i nije se štedio.
Kao dijete siromašnih roditelja i vremena pamti trenutke kada je sa ostalom djecom bježao od svakodnevice i osjećaj slobode koji su mu pružali mali nestašluci.
„Roditelji su bili strogi, ali najvažnije od svega što su tražili od nas je da učimo i da budemo primjer drugima. Otac mi je bio uzor u moralnom smislu, jer je bio jedna moralna veličina, imali smo šta od njega naučiti. Stariji brat je isto imao posebno mjesto. Njega smo nekako uvijek pratili. Studirao je van i bio je poseban užitak kada nekog od nas izabere za druženje“, kaže Camaj.
Sjeća se da je učenje moralo da se završi dok je dan, jer uveče pod svijećom je bilo teže čitati. Pješačenje do škole je, kako kaže, bilo škola za sebe.
Ipak, iako mu nije bilo lako tokom školovanja, to od njega nije napravilo ni strogog profesora, ni roditelja. Misija mu je bila da svoju djecu i učenike nauči da vole knjigu.
„Ako sam zbog nečega u životu ponosan, to je bio moj odnos sa učenicima. Nikada nisam morao da se svađam sa njima“, kazao je on.
Porodica je za njega najveće blago, a riječ nešto na osnovu čega se vrednuje čovjek.
“Riječ je nešto na osnovu čega se vrednuje čovjek. Mi kažemo riječ u smislu održavanja riječi. Mislim da ako nešto kažemo, “ispljunemo”, nije u redu da to “poližemo”. To ne volim kod ljudi”, kaže Camaj.
Smatra da ne postoji formula za sreću i da se čovjek ponaša u skladu sa onim što osjeća. Ispunjenost i sreća članova porodice je njegova radost.
"Pod ovim nebom kada čovjek ima krov nad glavom, parče hljeba i po koju čaša vina, život je ispunjen", zaključuje Camaj.
Коментари0
Остави коментар