[ Glas Amerike ]

HALCEL

Brine porast nasilja protiv manjina

Najveći uspjeh Crne Gore je integracija manjina u svakodnevni život, a pozitivan je i dosadašnji napredak ka članstvu u Evropskoj uniji i miran prenos vlasti, ocijenio je u intervjuu za Glas Amerike Majkl Halcel, visoki saradnik Instituta za spoljnu politiku na Univerzitetu Džons Hopkins, povodom 15. godišnjice crnogorske nezavisnosti.

Najveći uspjeh Crne Gore je to što je uspjela da integriše manjine u svakodnevni život zemlje - riječ je o zemlji u kojoj nešto manje od 20 odsto populacije čine muslimanska i etnički albanska manjina. I mislim da velike zasluge za to idu Milu Đukanoviću. On svakako nije savršena osoba, ali iskreno vjeruje u multikulturalizam i multietničnost. Međutim, ono što me zabrinjava kada je riječ o nedavnom razvoju događaja jeste da je to to sada pod ozbiljnim opterećenjem.

Glas Amerike: Da li je današnja Crna Gora ono što ste zamišljali prije 15 godina?

Halcel: Stvari morate da posmatrate dugoročno. Da li u Crnoj Gori i dalje ima problema? Očigledno je da ima. Da li i dalje ima korupcije? Da. Međutim, Evropska unija po svemu sudeći smatra da je zemlja na pravom putu. Otvorila je sva, veoma zahtjevna, pregovaračka poglavlja i čak zatvorila pojedina. I po bilo kom razumnom standardu, daleko je ispred drugih zemalja koje su se prijavile za članstvo u EU, uključujući iznad svega Srbiju. To je pozitivno. Takođe je pozitivno to što je došlo do mirnog prenosa vlasti poslije izbora.  Međutim, porast nasilja protiv manjina, otvorena kampanja širenja dezinformacija i, kako mnogi smatraju, namještanje prava glasa i ko je državljanin i kome je dozvoljeno da glasa su veoma zabrinjavajući. A da ne govorimo o otkrivanju povjerljivih informacija NATO-a. To je užasno. To su veoma ozbiljne, nove stvari, koje su se dogodile posle prenosa vlasti prošle godine. I mislim da bi svi prijatelji Crne Gore i svi građani jedne NATO članice trebalo da budu zabrinuti.

Glas Amerike: U Crnoj Gori posljednjih mjeseci rastu političke i etničke tenzije.  Imajući to u vidu, da li bi Sjedinjene Države, koje podržavaju evroatlantsku integraciju Crnu Goru od njene nezavisnosti, trebalo da se više angažuju?

Halcel: Ja više nisam u vladi, ali mislim da se može reći da je Bajden prvi američki predsjednik koji dobro poznaje Balkan, uključujući Crnu Goru koja mu je dodijelila orden prije tri godine. Bio je na Balkanu više puta. Dobro poznaje i predsjednika Đukanovića. Ja sam u stvari organizovao njihov prvi sastanak, 1994. ili 1995. godine, čini mi se. Održali su taj odnos. Bajdenovi bliski savjetnici takođe poznaju Balkan, prije svega državni sekretar Entoni Blinken. U poziciji smo da imamo određenu ekspertizu na vrhu vlasti. Da li bi mogli da uradimo više? To je pitanje koje se postavlja od dana do dana. Ja očigledno nisam upoznat sa depešama koje razmjenjuju američka ambasada u Podgodici i Vašington. Bio bih međutim zapanjen ako ne bi smo imali crvene linije. Na primjer, jasno smo stavili do znanja da je negiranje genocida u Srebrenici jednostavno nedopustivo.

Glas Amerike: Nova vlada je, po preuzimanju dužnosti, obećala da će ostati na prozapadnom putu - kojim je Crna Gora krenula poslije sticanja nezavisnosti. Imajući u vidu da se zalaže za tješnje odnose sa Rusijom i Srbijom, da li postoji opasnost da bi 15 godina nakon referenduma mogla da skrene s tog puta?

Halcel: Postojalo je veliko miješanje Srba i Rusa u predizbornu kampanju 2020. godine. I sva ta priča o srpskom svijetu – znamo da Srbi žive u mnogim državama na Zapadnom Balkanu, ali nema sumnje da kada ljudi čuju izraz „srpski svijet“ pomisle na Veliki Srbiju, i to direktno pogađa multietničku demokratiju za koju je Crna Gora opravdano hvaljena. I ta priča o srpskom svijetu dodatno se širi zahvaljujući tim non-pejperima koji su izašli u javnost poslednjih nekoliko nedelja. Ne kažem da je sve došlo iz istog izvora, očigledo je da su različiti, ali je riječ o istom mentalitetu. I možete reći da su Crnogorci uvijek zabrinuti zbog Srbije, ali kada vidite i čujete šta se događa, i kada imate tu ideju o mijenjanju zakona o državljanstvu ili u najmanju ruku o davanju ljudima pravo glasa, i da je u redu da glasate ako ste etnički Srbi iz Bosne i Hercegovine, ali ne i ako ste Crnogorci iz dijaspora, onda je – i uz najbolju volju - teško to posmatrati, a ne vidjeti nešto što je suštinski anti-demokratsko i čime se jedna nacionalnost stavlja iznad druge.

Glas Amerike: Kako vidite budućnost Crne Gore?

Halcel: Ja sam i dalje optimista. Volio bih da vidim povratak na multietničku demokratiju na koju sam aludirao nekoliko puta. Takođe bih volio da se korupcija smanji što je više moguće. To je nešto u šta bi ljudi trebalo da vjeruju, bez obzira da li podržavaju aktuelnu ili prethodnu koaliciju. Međutim, niko ne želi da se borba protiv legitimne krize instrumentalizuje, da se to koristi kao način za postizanje drugog političkog cilja. I to je ono što mene brine. Volio bih da Crna Gora nastavi na putu ka članstvu u EU. Mislim da je moguće, barem se nadam, da će Crna Gora postati članica do 2025. godine i to bi imalo ogroman uticaj.