SLUČAJ VOJVODIĆ

Aktuelni Savjet postupio profesionalno i odgovorno

Savjet Radio-televizije Crne Gore reagovao je na medijske navode povodom slučaja u vezi sa bivšim generalnim direktorom Radem Vojvodićem.

Saopštenje Savjeta prenosimo u cjelosti.

Savjet RTCG je u obavezi prema javnosti da reaguje na netačne, neprecizne i polovične informacije u vezi sa "slučajem Vojvodić". Naime, bivšeg generalnog direktora RTCG smijenio je jedan od prethodnih Savjeta, na osnovu uvjerenja da je ukidanjem određene emisije i poništavanjem konkursa za izbor direktora Televizije nanio štetu RTCG. Sud je smjenu ocijenio kao nezakonitu. Indikativno je da, sada, saradnici inicijatora smjene gospodina Vojvodića problematizuju pokušaj ovog Savjeta da minimizira štetu. Istovremeno, indikativan je njihov stav da je ta smjena bila zaštita RTCG, a ne (para) politički pritisak. Sporna je i zamjena teza da ovaj Savjet neopravdano troši novac poreskih obveznika zbog preporuke, sa svoje posljednje sjednice, da generalni direktor može donijeti odluku u vezi sa isplatom zarade gospodinu Vojvodiću shodno zakonu i statutu. Posebno i zbog adresa sa koje stižu takve teze. Naravno, još više je sporna zloupotreba iste od strane političkih partija.

Uprkos svemu, važno je navesti šta je ovaj Savjet uradio da smanji štetu koju je neko drugi nanio RTCG i poreskim obveznicima smjenom gospodina Vojvodića. Dosljednim, iscrpnim, bavljenjem ovim slučajem zaključeno je da je odluka o isplati razlike zarada nadležnost generalnog direktora. Prije toga tražena su mišljenja Pravne službe RTCG, oba advokata koji zastupaju RTCG i Zaštitnika-imovinsko pravnih odnosa Crne Gore.

Insistirano je i preporučeno da se napravi sporazum o mirnom riješavanju spora sa gospodinom Vojvodićem koji bi obuhvatio sve elemente spora i spriječio druge potencijalne sudske sporove. Takođe, insistirano je i sugerisano da se pokuša postići dogovor da se umanje obaveze za iznose kamata. Sve navedeno je Savjet radio kako bi pokušao smanjiti štetu za RTCG po ovom osnovu, bez obzira na motive i pozadinu smjene gospodina Vojvodića. Nijesmo se u vezi sa ovim bavili politikom, već smo nastojali da poslovno odgovorno reagujemo. Možda je ovaj Savjet trebalo da "pritiska" javnost motivima i razlozima kako Vojvodića, tako i rada incijatora smjene. Ovaj saziv Savjeta se ponašao profesionalno odgovorno da bi smanjio nastalu štetu.

Stav Pravne službe i advokata je bio da se zarade moraju isplatiti. Naravno, što se kasnije isplate, veća je kamata jer se ista obračunava do dogovora odnosno početka isplate.

Ishod i smisao dešavanja na posljednoj sjednici Savjeta su drugačiji u odnosu na medijske interpretacije. Političke, posebno. Posljednja sjednica Savjeta se, ponovo, bavila "slučajem Vojvodić". Cilj je bio da se zatvori dio procesa. Medijske interpretacije su zanemarile, ili ignorisale, nekoliko bitnih situacija. Prvo, identifikaciju svega što je Savjet pokušao da uradi u ovom procesu, iako je hronološki i taksativno sve predstavljano u uvodnom izlaganju. Drugo, potvrdu generalnog direktora da je sve navedeno tačno. Treće, stav da odluka o isplati 109.128,46 € nije nadležnost Savjeta, već generalnog direktora, shodno Statutu. Četvrto, da je iznos utvrđen od strane nezavisnog vještaka finansijske struke. Peto, da je gospodin Vojvodić sa advokatskim timom dva puta odbijao sporazum koji je Savjet sugerisao generalnom direktoru. Upravo to je javno, na sjednici Savjeta, potvrdio kao tačno i generalni direktor Šundić. Umjesto, da kamate na neisplaćene zarade teku i da se iznos dalje uvećava. Sedmo, da se Savjet ne igra bilo kakvih igara i da ne "prebacuje loptice", već da se kreće isključivo u okviru svojih nadležnosti, utvrđenih Zakonom i Statutom. Osmo, stav Pravne službe i advokata o nespornosti isplate razlike u zaradama. Deveto, da Savjet nije donio odluku o isplati, već da je zauzeo stav da generalni direktor može donijeti tu odluku (na koju ima pravo, shodno Zakonu i Statutu), ukoliko on smatra da je to dobra poslovna odluka koja zaustavlja dalje troškove. Deseto, da Savjet ne želi i neće razmatrati otpremninu, o čemu treba da odluči sud, niti eventualni povratak gospodina Vojvodića na rad u RTCG, uprkos neslaganju sa takvom mogućom idejom.

Od navedenih deset okolnosti i činjenica mediji su morali prenijeti makar pet. Ipak, takva interpretacija zahtijeva i čitanje i analizu propisa. U tom slučaju bi se precizno prenijelo i da nijedan od prethodnih saziva Savjeta nije smijenio gospodina Mićunovića i gospodina Mirkovića. Zakon je jasan da to mogu uraditi samo generalni direktor, odnosno direktor Televizije CG, a ne Savjet.

Zar onda nema i odgovornosti generalnog direktora za nastale štete? Treba li Savjet sada da to problematizuje? Da li generalni direktor treba da podnese ostavku, jer je njegova sadašnja funkcija "proizvod" makar jedne od smjena? Ili je to nedovoljno moralno?

Savjet, ovim nešto širim objašnjenjem, nema nikakvu drugu namjeru nego da utiče na formiranje objektivnog stava javnosti o njegovom radu, konkretno, u vezi sa pomenutom konkretnom odlukom. Nije nam cilj bilo kakva zaštita od odgovornosti, već odbrana od tendecioznih ocjena i podvala, čak i sa onih medijskih i drugih adresa od kojih se to ne bi očekivalo.

SAVJET RTCG