Tufik Softić [ Portal RTCG ]

OZBILJNI PROBLEMI

Beranski rudnik mrtvo slovo na papiru, nada nova Vlada

Prvi put poslije više od godinu od kada je jama Rudnika uglja u Beranama potopljena, Vlada Crne Gore pokazala je makar verbalno interesovanje za rješavanje problema jedinog preostalog privrednog kolektiva u ovom sjevernom gradu.

To je Portalu RTCG kazao direktor Rudnika uglja Nikola Šćekić, koji je kazao da je novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović razgovarao sa njim i sa menadžmentom, što je ulilo blagi optimizima da ovaj rudnik nije zaboravljen.

"Ja sam bio iznenađen kada su me pozvali iz kabineta ministra i kada sam nakon toga razgovarao sa njim. Predočio sam mu sve probleme sa kojima se suočavamo, i izrazio uvjerenje da ti problemi nisu nerješivi", rekao je Šćekić.

On je dodao da je ministar izrazio interesovanje da posjeti rudnik i da se sretne sa menadžmentom i vlasnicima.

„Ostalo je na tome. Da li ćemo se sresti u Beranama ili u Podgorici, to je manje važno. Mnogo je bitnije da je poslat jedan pozitivan signal da ima interesovanja da se riješi problem sa kojim se Rudnik uglja Berane suočava“, kazao je direktor ovog privrednog kolektiva.

Rudnik uglja u Beranama ni poslije 13 mjeseci nije riješio pitanje snadbijevanja strujom, nakon havarije na staroj trafostanici 11. novembra prošle godine, kada su podzemne vode potpuno potopile jamu Petnjik na dubini od 200 metara. 

"Zbog nestanka struje postrojenja u jami, prije svega pumpa za izvlačenje podzemnih voda, prestala je da radi, i jama je već više od godinu potopljena. Ja sam silazio nedavno, ali prave razmjere štete možemo znati tek kada izvučemo vodu i vidimo kakvo je stanje na postrojenjima u jami“, rekao je Šćekić.   

On tvrdi da ne postoji drugi način da se voda izvuče, osim da se riješi problem sa strujom, i da se onda na primitivan način, kao što je to rađeno i prije dvije godine kada je jama isto bila potopljena, voda izvlači vagonima, sve dok se ne dođe do trafostanice u jami.

„Onda slijedi izvačenje elemenata te trafostanice, osposobljavanje za stavljanje u pogon, zatim popravka pumpnog postrojenja i izvlačenje preostalih nagomilanih podzemnih voda sa pumpom“, kazao je direktor Rudnika uglja.

Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika. 

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću „Gradeks HBP“, sastavljenom od kompanija „Gradeks“ iz Kule i „HBP“ iz slovačkog grada Providza.

Ta ptivatizacija je propala i proizvodnja u jami Petnjik utihnula već u novembru 2002. godine. Prodaja je  oglašavana nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija „Balkan enerdži“. To je ona epizoda kada je Petros Statis obećao izgradnju termo bloka i investicije od 120 miliona eura, a na kraju nije bilo ništa od toga.

Početkom 2014. godine od tog grčkog biznismena u Crnoj Gori kupio ga je “Metalfer” iz Sremske Mitrovice.

„Metalfer“ je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.

Niko ne zna šta se desilo u aprilu 2019. godine, kada je došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi.

Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja.

Za to je, kako tvrde iz rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Ovako, samo deset, jedanaest radnika radi na održavanju jame, a proizvodnja stoji već više od tri godine. Ugalj iz ove jame, kojeg ima u izobilju, nije se vadio čak ni u trenutku kada je na tržištu dostizao maskimalnu cijenu zbog krize energenata. 

Ako jama i ovog bude spašena, Vlada bi morala da povuče potez  koji bi riješio sudbinu jedinog preostalog privrednog resursa u Beranama, kako bi se konačno znalo - ima li rudnika, ili ga nema.

Sedam godina je Vlada Demokratske partije socijalista mirno gledala kako Restis ne čini ništa da pokrene proizvodnju, a ni dvije vlade nakon političkih promjena 2020. Nisu učinile mnogo više za ovaj rudnik.

Građanima Berana teško je objasniti zbog čega je Vlada mogla da kupi Željezaru i da je vrati u državno vlasništvo, a da Rudnik uglja u Beranama niko ne pominje.

"Ja sam to čak jednom javno i rekao. Da je ovaj rudnik negdje na jugu, vjerovatno bi odavno problem bio riješen. Ovo interesovanje sada ohrabruje. Ne mora rudnik odmah da radi u punom kapacitetu, ali važno bi bilo da riješimo postojeće problem, problem sa strujom i isušivanje jame, i da onda korak po korak idemo ka uspostavljanju ozbiljne proizvodnje”, zaključio je Šćekić.