Туфик Софтић

PILANE NIŠU KAO PEČURKE

Nemilosrdna eksploatacija šume

Na području opštine Berane registrovano je preko trideset pilana, odnosno pogona za preradu drveta, dok neregistrovanih ili ilegalnih ima još šest. Fabrika peleta u ovom sjevernom gardu je ukupno pet.

Ove činjenica govore u prilog tvrdnji da je posao drvoprerade, posebno za povlašćene koncesionare šuma, odavno najprofitnija djelatnost, i da je sintagma "šumarska mafija" praktično odomaćena kada je riječ o gazdovanju šumama.

Portal RTCG pisao je o tome kako jedna od fabrika peleta u ovom gradu nije prekidala proizvodnju čak ni 1. januara, jer bi za samo jedan dan stajanja mašina mogla izgubiti čistu profit od preko dvadeset hiljada eura.

Posao drvoprerade posebno je isplativ povlaćenim koncesionarima, kojima su i poslije promjene državnih vlasti, prije nekoliko mjeseci koncesije produžene, zbog čega se bune manji drvoprerađivači.

Da je posao u šumarstvu podložan korupciji, smatra i dobro obaviješteni sagovornik, koji ističe da je jedan od mehanizama i taj da se povlašćenim koncesionarima, pored niskih cijena, kroz koruptivne radnje omogućava da dobiju najbolja odjeljenja šuma, pored samih puteva.

"Sa jedne strane dobiju drvo praktično besplatno, a sa druge strane neko im, kroz korupciju, omogući još i da dobiju odjeljenja odmah pored putava i takozvanih vlaka, čime im se direktno smanjuju troškovi izvlačenja šumske građe", kaže naš sagovornik.

On ističe da je problem sistemski, i da jedino tako može da se rješava.

"Sticanje bogatsva preko noći omogućio je sistem, a ne radi se mnogo na tome da se promijeni", kaže sagovornik našeg portala.

Mnogi poznavaci prilika smatraju da država još nije ni počela da se bori sa takozvanom šumarskom mafijom, a da su upravo šumarska mafija i strah, dvije ključne riječi kojima bi mogla da se objasni situacija u toj oblasti.

"Šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, nego bi na njenom primjeru, kako je organizovana da joj se ne uđe u trag, mogla da se uči i sicilijanska mafija. O mafiji na Siciliji sve znamo. Znaju se i imena. O šumarskom mafiji u Crnoj Gori se ništa ne zna", kaže jedan čovjek od struke.

On tvrdi da je šumarska mafija, u smilu u kojem se danas o njoj može govoriti, nastala odvajanjem šumarstva od drvoprerade 1990. godine, i da se opasno razvila.

"Ona se od tada do današnjih dana samo 'kotila', tako da je sada vrlo moćna u državi, i ne može se sa njom lako izaći na kraj. Vrlo su nezgodni. Beskrupulozni. Nagrđuju ne samo šumarstvo i drvopreradu nego i šire. Njima je vrijednost novac, i možete im bilo šta govoriti, kuditi ih ili milovati, njima je svejedno. Samo im nemojte udariti po džepu", priča drugi sagovornik Portala RTCG.

Prema njegovom mišljenju vrh mafije treba tražiti u šumarstvu, a koncentričnim krugovima je povezana sve do dna - do krajnjih manipulanata.

"U to kolo uvezani su i pojedinci iz iz svih službi, sve do šumskih uprava po gradovima", kaže ovaj čovjek.

On smatra da je sve to uvezano u tolikoj mjeri da je teško razbiti, ali da nije nemoguće, odnosno da bi trebalopogledati godišnji etat koji je javni dokument, i uporediti ga sa prijavljenom sječom i stanjem na terenu.

Privilegovani u šumarstvu, objašnjava ovaj čovjek, dobijaju na panju najbolja odjeljenja za po deset do petnaest eura po kubiku, a mogu odmah da ih prodaju po 70 - 80, i to nerijetko rade.

"Ima ona narodna - iz šume se niko nije vratio praznih ruku, a oni su stalno u šumi", dodaje.

Jedan od rijetkih koji je prvi javno, prije mnogo godina, upotrijebljavao termin šumarska mafija, bio je posljednji direktor "Gornjeg Ibra" iz Rožaja, prije uvođenje stečaja, Hasan Kurtagić.

On je vjerovao kako je i stečaj u "Gornji Ibar" uveo "moćni šumarski lobi da bi spriječio privatizaciju".

"Gornji Ibar je 1989. preradio 72.000 kubika čamovine, a nakon mog dolaska za direktora mogli smo obezbijediti samo minimum sirovina. Brojke sve govore. Prve godine mog dolaska imali smo 12.000 oblovine, iduće dvije godine, uz moje veliko angažovanje i izvozne aranžmane, imali smo po dvadesetak hiljada kubika, da bi u 2001. godini ta količina pala na desetak hiljada, a u 2002. samo 6.000 kubika trupaca, i to truleži. Možete misliti gdje je završavala ona razlika od 70.000 do šest hiljada kubika. U privatnim džepovima", tvrdiO je tada Kurtagić.

On je još u to vrijeme govorio i da se crnogorskim šumskim blagom bave na nezakonit način ljudi kojima to najmanje pripada.

"Ljudi koji su shvatili da se u uslovima tranzicije može uraditi mnogo toga nezakonitog što nikada neće biti sankcionisano. Ljudi koji su vidjeli svoju ličnu istorijsku poziciju da mogu biti bogati preko noći i obezbijediti svoje pra-pra praunuče. To i čine, ja to neću dokazivati, jer je to vidljivo golim okom", kazao je Kurtagić.

U međuvremenu mnoga predviđanja ovog čovjeka su se pokazala tačnim. Do ujedinjenja drvoprerade i šumarstva kroz tadašnji program revitalizacije nije došlo, i taj program nije uspio, uprkos velikom novcu koji je u njegovu implementaciju uložen.

Gornji Ibar je propao, a građevinska mafija uzurpirala je zemljište ovog privrednog giganta u centru Rožaja. Situacija i u većini drugih gradova sa nekadašnjim državnim drvoprerađivačkim preduzećima je skoro identična.

Sagovornici Portala RTCG i drugi poznavaoci prilika u šumarstu smatraju da se problem šumarske mafije može istraživati u pravcu ispitivanja imovine ljudima iz šumarske struke. Neki su, kako tvrde, bili vrlo siromašni prije nego su preuzeli poslove u šumarstvu, dok su danas među najbogatijima u Crnoj Gori.

Ljudi iz struke su našem portalu ranije u više navrata ukazivali na to da je posao sa šumama u Crnoj Gori trenutno najprofitniji, i da donosi veću dobit od svakog šverca, pa čak i od šverca droge.

Privilegovanima u šumartvu ove godine je na ruku išla i kriza energenata na evropskom tržištu, što je dovelo do toga da ostvaruju takozvani ekstra profit, a fabrike peleta počele su na sjeveru države da se otvaraju praktično preko noći, uz potpuno nekontrolisano formiranje cijena.