Miodrag Šorić, Sanja Kljajić  [ DW ]

24. 10. 2025. 09:50

„U MUP-u rukovode ljudi bez dana policijske obuke“

Dok demonstranti u Srbiji upozoravaju na brutalnost u postupanju policije, vlast smjenama čelnih ljudi u bezbjednosnom sektoru pokušava da uspostavi potpunu kontrolu.

Jedan od njih je i nekadašnji general policije Bogoljub Živković koji je naprasno penzionisan u januaru ove godine. On za DW kaže da je vlast svjesna da u redovima policije nema apsolutnu većinu i zato zateže uzde.

„Ubijeđen sam, a proveo sam 31 godinu radeći u policiji, da je većina policije – onaj operativni dio – da su ljudi na strani studenata, na strani pravde i zakona“, kaže Živković. „Zašto se oni ne čuju glasnije i više? Jednostavno, to je organizacija gde važi starješinstvo i gdje su pravilima i aktima primorani da slušaju starješine.“

A među starješinama su, kaže Živković, ljudi bez integriteta ili oni koji nisu potekli iz krugova policije.

„Svjedoci smo, nažalost, da na rukovodećim radnim mjestima ima dosta ljudi koji nemaju dana policijske škole, niti imaju dana policijske obuke, a dobili su visoke činove – majora, potpukovnika, pukovnika – i danas imaju značajnu ulogu u sistemu komandovanja policijom, što je prosto nevjerovatno“, kaže on.

Preko ovlašćenja

Rezultat su sve češće primjedbe na prekomjernu silu – kako na protestima, tako i iza zatvorenih vrata.

Studentkinja Nikolina Sinđelić svjedočila je o tome da ju je komandant Jedinice za obezbjeđenje ličnosti i objekata Marko Kričak „šamarao i udarao joj glavu o zid“ i prijetio joj silovanjem. Ovih dana, javnost je uzbunila i tvrdnja studenata Poljoprivrednog fakulteta da je njihova koleginica krajem septembra sprovedena na ispitivanje u policijsku stanicu gdje su joj policajci udarili glavom o sto i vezali je lisicama za radijator. MUP je u oba slučaja negirao da je došlo do bilo kakvog nezakonitog postupanja policije.

Živković, međutim, kaže da policija u poslednje vrijeme nije uvijek postupala u okviru ovlašćenja.

„Od toga da kada je policija trebalo da postupa, ona nije postupala, a kada nije trebalo da postupa, ona je postupala. I to je najblaži oblik zloupotrebe zakona od strane policije. Do toga da je policijska primjena ovlašćenja i sile nesrazmjerna, ponekad i nezakonita, brutalna, a najčešće i selektivna“, dodaje Živković.

On podsjeća i na slučajeve iz Vrbasa, Novog Sada i drugih gradova kada su pristalice SNS-a napadale demonstrante, ali ih policija nije zaustavila, već je s lica mjesta potiskivala demonstrante.

„Imate i one sramne snimke kada je neko od građana sapleten, pao je, savladan, ali ga desetak policajaca besomučno udaraju palicama dok je on dolje bespomoćan, što je nevjerovatan izliv bijesa. To je potpuno nezakonito i to ne smije da se dešava. To naši policajci nisu učili u školi, nisu učili na obukama“, kaže Živković.

Smjene počele prvog dana

Bogoljub Živković penzionisan je nakon što se njegov sin pojavio u medijima kao učesnik studentskih protesta. Sin Petar Živković je privođen, a bio je i žrtva napada u jednom kafiću, sumnjajući da to nije slučajno.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u jednom medijskom gostovanju ocijenio kako proteste organizuje „razmaženi sin jednog bahatog generala srpske policije“.

„Neposredno posle toga sam od strane ministra policije i šefa kabineta pozvan u kabinet, gdje mi je rečeno da predsjednik lično traži da budem razriješen i da budem penzionisan“, sjeća se Živković. „Ja sam samo prokomentarisao da se nadam da se ne vraćamo u 1947. godinu u dane Informbiroa ili nekakvog progona zbog drugačijega mišljenja. Oni su samo slegli ramenima i rekli da je to neminovnost i da ja to moram prihvatiti.“

Potom je, kaže, uslijedila standardna kampanja diskreditacije njega i njegove porodice u provladinim tabloidima. „Kada žele da nekoga razriješe promijene, smijene, da nekoga uplaše, da mu pošalju poruku šta smiješ da radiš, a šta ne smiješ, onda vas po istoj matrici prvo provuku kroz tabloidne medije s neistinama, lažima, i vjerovatno s ciljem da svoje pristalice ili njihove gledaoce ubijede u to da je to ispravan potez“, kaže Živković.

Ističe da on nije jedini smijenjeni rukovodilac u sistemu bezbjednosti i da su smjene počele već 2013, kada je Srpska napredna stranka došla na vlast i u jednom danu, kako kaže, smijenila pet generala. „Od tada su krenuli da na ključna rukovodeća radna mjesta dovode ljude koji su spremni da slijepo slušaju zahtjeve vladajuće garniture ili možda čak i nekih drugih otuđenih centara moći“, kaže Živković.

Poslednja u nizu je i smjena komandanta specijalne antiterorističke jedinice Spasoja Vulevića, za kog Živković kaže da bio poslednje uporište profesionalizma u rukovodstvu srpske policije.

„Ali siguran sam da je on jedinicu ostavio čvrstu i stabilnu, i da će jedinica nastaviti taj put slave, jer to je zaista elitna i najbolja jedinica koju srpska policija ima i siguran sam da neće sebi dozvoliti da nekakvi politički interesi unište jednu zdravu i pravu priču o toj jedinici.“

Sve ima granice

Smjene, kaže, šalju poruku svima koji ostaju u sistemu. „Ako penzionišu mene, kao nekoga ko je u to vrijeme mislio da policija treba da radi u skladu sa zakonom i u skladu s ustavom, i ko je kao general s dugogodišnjem stažom uživao veliko povjerenje zaposlenih u ministarstvu, onda je kroz moje razrješenje, moju smjenu, poslata poruka svim ljudima koji bi eventualno razmišljali kao ja i koji bi pustili svoju djecu da učestvuju u tim protestima, kakva ih sudbina čeka“, kaže on.

Ipak vjeruje da je studentski talas „razbio strah“ i da se osjećaj ohrabrenja preliva na šire društvo. Može li se preliti i u policiju? Živković vjeruje da i njihova poslušnost ima granice.

„Kada se ta granica pređe, da će velika većina policijskih službenika i zaposlenih, ne da će odbiti naređenje, već jednostavno će reći: ja ovo ne želim da radim, ja ovo neću da radim, ja neću da radim protiv svoje djece, protiv svoje braće, protiv svojih komšija, protiv svojih kolega“, zaključuje bivši general.