- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
03. 10. 2025. 08:32
Nejednaki posle 35 godina
Elizabet Kajzer potiče iz Gere u nemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Poverenica Vlade za istočne pokrajine rođena je 1987. godine, kada je Nemačka još uvek bila podeljena. Dve godine kasnije pao je Berlinski zid, a 3. oktobra 1990. komunistička Istočna Nemačka (DDR) je postala istorija.
„Nisam svesno doživela period ponovnog ujedinjenja, ali oblikovale su me priče koje su mi pričali roditelji i bake i deke“, piše Kajzer u svom godišnjem izveštaju, predstavljenom u Berlinu uoči Dana nemačkog jedinstva.
To je premijera za 38-godišnju socijaldemokratkinju, budući da je na dužnosti tek od maja, kada je formirana nova savezna vlada.
Da li su mladi odrasli ujedinjeno?
U izveštaju se politikološkinja i sociološkinja Kajzer fokusira na pitanje kako mlađi ljudi doživljavaju Nemačku, koja je ujedinjena već 35 godina. Sam naslov „Odrastanje u jedinstvu?“ sugeriše da razlike između zapada i istoka i dalje postoje.
Formalno, odgovor je „da“, jer postoji samo jedna nemačka država. „Mi, deca s kraja osamdesetih i devedesetih, prva smo generacija koja je socijalizovana u ujedinjenoj Nemačkoj“, navodi Kajzer u predgovoru izveštaja.
„Ipak, za mlade ljude koji tamo odrastaju, ‘Istok’ je još uvjek mnogo više od geografskog pojma. To je prostor koji oblikuje identitete i utiče na biografije“, naglašava ona.
Istočnonjemački identitet izraženiji
Kajzer, koja je studirala na Univerzitetu u Potsdamu u istočnoj pokrajini Brandenburg, primjećuje razlike u poređenju sa mlađim ljudima sa zapada.
„Mnogi mladi koji dolaze sa teritorije stare Savezne Republike ne mogu se poistovetiti sa oznakom zapadnog Njemca – naročito ako žive na obali ili u blizini Alpa. Nasuprot tome, mladi istočni Njemci se mnogo češće identifikuju kao istočni Osiji“, navodi ona, koristeći popularni sleng za istočne Njemce.
Iz ugla povjerenice za istočne pokrajine, za to postoje opravdani razlozi. Iako mladi Njemci već tri i po decenije odrastaju u istoj zemlji, uslovi tog odrastanja i dalje se znatno razlikuju. „To se posebno odnosi na područja izvan istočnonjemačkih metropola.“
Niži prihodi, više socijalne pomoći
Kajzer ukazuje na takozvani Izvještaj savezne vlade o jednakosti. On pokazuje da u manjim gradovima i ruralnim oblastima na istoku javni prevoz i zdravstvene ustanove više nisu potpuno obezbjeđeni. Osim toga, ljudi tamo zarađuju ispodprosječne plate i više zavise od socijalnih davanja nego što je slučaj na nivou cijele zemlje.
„Blagostanje je takođe niže na istoku nego na zapadu“, dodaje Kajzer. Pored toga, starenje stanovništva u ruralnim djelovima istočne Njemačke znatno je izraženije. Udio mladih daleko je ispod nacionalnog prosjeka. „To oblikuje životni put mnogih istočnih Njemaca do odraslog doba.“
Oni, prema njenim riječima, mnogo ređe mogu da računaju na finansijsku podršku roditelja nego njihovi vršnjaci na zapadu Njemačke.
Bogat zapad, siromašan istok
Prilikom predstavljanja izvještaja, Kajzer je detaljnije objasnila ovaj aspekt: „Do danas su mladi ljudi na istoku u nepovoljnijem položaju jer se bogatstvo prije svega prenosi nasledstvom.“
Podaci Saveznog zavoda za statistiku za 2024. godinu to jasno pokazuju: u zapadnim pokrajinama oporezovano je više od 106 milijardi evra nasledstva ili poklona, dok je na istoku, uključujući Berlin, ta cifra iznosila manje od 7 milijardi evra.
Po glavi stanovnika, to je skoro četiri puta više na zapadu – nešto manje od 1600 evra, naspram svega 400 evra na istoku. Povjerenica za istočne pokrajine smatra ove razlike problematičnim i dodaje da rasprava o reformi poreza na nasledstvo nije loša ideja.
Državni „poklon“ od 20.000 evra za sve?
Na ovu temu Kajzer se nadovezuje na ranije predloge stručnjaka Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW): država bi trebalo svim mladim odraslim osobama da isplati svojevrsno „nasleđe“ od 20.000 evra.
To bi moglo da se iskoristi, na primjer, za finansiranje obrazovanja, pokretanje posla ili ulaganje u nekretninu.
Fondacija „Nasleđe za sve“ smatra tu ideju ostvarivom i finansijski održivom: „Isplaćivalo bi se iz fonda koji se puni malim nametom na velika nasledstva“, navodi se na njihovom sajtu. Prema njihovim proračunima, pet odsto godišnjeg poreza na nasledstvo bilo bi dovoljno za realizaciju te ideje.
Cementiranje imovinske nejednakosti
Kajzer je, međutim, svjesna da je rasprava o reformi poreza na nasledstvo osjetljivo pitanje unutar vladajuće koalicije. U njenoj stranci SPD postoji određena podrška, ali kod Demohrišćana kancelara Fridriha Merca gotovo niko nije spreman da „dodirne taj vruć krompir“.
Zbog toga se, čak i 35 godina nakon ponovnog ujedinjenja, značajne finansijske razlike između istoka i zapada vjerovatno uskoro neće promijeniti.
Ukupna ocjena Elizabet Kajzer stoga je pomiješana: istočna Njemačka se dobro razvila u mnogim oblastima, privreda je porasla, postoji živa startap scena i istok je pionir u razvoju obnovljivih izvora energije.
Ali ništa od toga dugoročno neće biti dovoljno da nadoknadi jaz sa zapadom. To će postati još teže zbog ubrzanog starenja stanovništva na istoku i iseljavanja mnogih mladih iz tih krajeva.
Dva miliona ljudi napustilo istok
Ako se izuzme Berlin, ist od ponovnok jeog ujedinjenja 1990. izgubio oko dva miliona stanovnika – što je pad od 16 odsto. Danas pet istočnih saveznih pokrajina zajedno ima oko 12,5 miliona stanovnika.
U istom periodu, populacija zapadne Njemačke porasla je za deset odsto – na skoro 68 miliona ljudi.