Una Sabljaković  [ DW ]

09. 09. 2025. 10:47

Smjene u bezbjednosnim službama Srbije: Uvod u jaču represiju?

Spasoje Vulević smijenjen je 5. septembra s mjesta komandanta Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) MUP-a Srbije. U izjavi za agenciju Beta on je 7. septembra objasnio da je napravljena nova sistematizacija radnih mjesta u MUP-u i da su mu ministar Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević saopštili da više neće voditi SAJ jer predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom „apsolutnom kontrolom“. Dodao je i da mu je ponuđeno mjesto savjetnika ministra unutrašnjih poslova, ali da je to odbio i odlučio da ode u penziju.

„Način smjene komandanta SAJ-a govori da nije riječ o profesionalnim, već o političkim razlozima, odnosno želji da se u potpunosti politički kontroliše svaka oružana formacija u zemlji“, kaže za DW naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Luka Glušac, u čijem su fokusu istraživanja i pitanja demokratske civilne kontrole sektora bezbjednosti.

On podsjeća da je SAJ „najelitnija i najobučenija jedinica u policiji, s najtežim uslovima za prijem pripadnika“.

„Doskorašnji komandant očigledno nije na zadovoljavajući način iskazivao lojalnost režimu. Autoritarna vlast traži potpunu potčinjenost režimu, a ne zakonu, pa su prijetnja oni kojima je zakon draži“, kaže Glušac.

„Administrativni trik iz repertoara loše uprave“

Odgovarajući na pitanje DW-a šta bi bili opravdani razlozi za smjenu komandanta SAJ-a, Glušac navodi da do smjene rukovodilaca u sistemu državne uprave, pa i policijskih službenika na najvišim pozicijama, „može doći isključivo posle složenog procesa utvrđivanja neprofesionalnog ili nesavjesnog rada“.

„Pošto je to zahtjevan proces, u kojem se moraju dokazati razlozi za smjenu, nekad se pribjegava administrativnom triku iz repertoara loše uprave – promjeni Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Tada se za poziciju koju neko zauzima, a želi se skloniti, propisuju drugačiji uslovi od postojećih, koje dato lice ne ispunjava. Time se otvara pravna mogućnost da se to lice ukloni s te pozicije. Kao ’utješna’ nagrada, komandantu SAJ-a ponuđeno je mjesto savjetnika ministra – formalno visoka, a suštinski beznačajna funkcija, koja je i kreirana za takve prilike“, navodi Glušac.

Direktor istraživanja Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku Predrag Petrović skreće pažnju da je Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta tajni dokument.

„Dakle, mi kao javnost ne možemo da znamo šta u tom dokumentu piše. Znamo da se on posljednjih nekoliko godina često mijenjao, a i da je skoro ponovo promijenjen. Imamo najavu da će tom posljednjom promenom biti široko otvorena vrata za zapošljavanje ljudi koji baš ne bi trebalo da rade u policiji“, navodi Petrović.

„Tek dolaze prave i velike smjene“

Istog dana kada je Vulević izjavio da je na njegovu smjenu uticao Vučić, ministar Dačić je saopštio da je Vulević stekao uslove za odlazak u penziju u martu prošle godine i da mu je tada odobren nastavak službe.

„Pukovnik Vulević nas je obavijestio da je donio odluku da ide u penziju i to je njegov lični zahtjev, bez bilo kakvih uticaja sa strane“, naveo je Dačić. Dodao je da je „apsolutno suludo miješati bilo koga van MUP-a u pitanja radnih odnosa u Ministarstvu, a naročito predsjednika Vučića“.

I Vučić je 7. septembra, u izjavi novinarima tokom skupa „Građani protiv blokada“ u Borči, odbacio teze da je uticao na smjenu Vulevića, ali je i dodao da je „dobro što je on smijenjen“. Odmah potom je, kao da je rekao ono što nije želio, dodao da zapravo ne zna da li je Vulević smijenjen ili „traži penziju“.

Na kraju, Vučić je rekao: „Vrijeme odgovornosti dolazi. Ovo i nisu smjene. Tek dolaze smjene, prave i velike i biće ih mnogo.“

Smjena glavne inspektorke Poreske policije

Prije nekoliko dana smijenjena je i pomoćnica direktora i glavna inspektorka Poreske policije Nada Novosel. Prema pisanju nedeljnika Radar, ona je, kao pomoćnica direktora, postavila inspektore Poreske policije, u članove Udarne grupe za istragu korupcije u vezi sa padom nadstrešnice u Novom Sadu. Tu grupu vodi Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK), po čijoj odluci su početkom avgusta, između ostalih, za korupciju okrivljena i dva bivša ministra građevinarstva – Tomislav Momirović i Goran Vesić.

Penzionisani inspektor policije Predrag Simonović za DW ocjenjuje da su „hapšenja zbog pronevjere više od 100 miliona dolara pokazala ranjivost hobotnice“.

„Te smjene i napadi na TOK služe da preventivno djeluju i disciplinuju one koji bi možda pomislili da rade nešto iz svog domena, a bez znanja vrha vlasti“, kaže Simonović.

On navodi da su, prema njegovim saznanjima, u MUP-u smijenjeni „gotovo svi rukovodioci Sektora unutrašnje kontrole“ i da vjeruje da se spremaju smjene i u Upravi kriminalističke policije. Portal nova.rs nezvanično je saznao da je razriješen dužnosti i načelnik Službe za kriminalističko-obavještajni rad Dalibor Pavić.

„Indikator dalje državne represije“

Predrag Petrović podsjeća da je „predsjednik Srbije i prije nekoliko mjeseci najavio smjene u policiji i u tužilaštvu zato što nije zadovoljan njihovim radom“.

„Mogli smo da vidimo da je policija (tokom protesta) koristila prekomjernu silu i da je zabilježen niz neprofesionalnog postupanja. To je kroz neko nategnuto tumačenje zakona možda moglo da se opravda – ali ni to Vučiću nije dovoljno. On želi apsolutnu, bespogovornu lojalnost i kontrolu nad bezbjednosnim aparatom. Možemo da vidimo da se vlast sprema za odlučniji obračun s ljudima koji protestuju i koji ga kritikuju. Sve ovo predstavlja vrstu pripreme za povećanu represiju prema demonstrantima“, smatra Petrović.

On pritom skreće pažnju da je SAJ jedinica zadužena za antiteroristička dejstva: „Vlast u Srbiji u poslednja dva mjeseca ljude koji protestuju intenzivno označava kao teroriste. Možete da zaključite gdje to vodi“, kaže direktor istraživanja Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

Luka Glušac podsjeća da je sistem podjele vlasti „s razlogom postavljen kao osnovno ustavno načelo“.

„Bez njega nema demokratije. Ono je brana samovolje i diktature. Kada se u praksi ta ravnoteža izgubi, a moć koncentriše u rukama jedne funkcije, odnosno čovjeka, onda nema više govora o demokratiji. U situaciji kada građani mjesecima otvoreno protestuju protiv sistemske korupcije i urušavanja institucija, ovakvi potezi se mogu čitati i kao indikator dalje državne represije, ali i kao signal straha koji se uvukao u redove vladajuće vrhuške“, zaključuje za DW naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Luka Glušac.